Ministarstvo unutrasnjih poslova Republike Srpske

UPRAVA KRIMINALISTIČKE POLICIJE

Jedinica za opšti kriminalitet

Odjeljenje za visokotehnološki kriminalitet


Pravna regulativa


KRIVIČNI ZAKONIK REPUBLIKE SRPSKE

GLAVA XXXII

KRIVIČNA DJELA PROTIV BEZBJEDNOSTI KOMPJUTERSKIH PODATAKA


Oštećenje kompjuterskih podataka i programa

Član 407.

(1) Ko neovlašteno izbriše, izmijeni, ošteti, prikrije ili na drugi način učini neupotrebljivim kompjuterski podatak ili program, kazniće se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do jedne godine.
(2) Ako je djelom iz stava 1. ovog člana prouzrokovana šteta u iznosu koji prelazi 10.000 KM, učinilac će se kazniti kaznom zatvora od šest mjeseci do tri godine.
(3) Ako je djelom iz stava 1. ovog člana prouzrokovana šteta u iznosu koji prelazi 50.000 KM, učinilac će se kazniti kaznom zatvora od jedne do pet godina.
(4) Uređaji i sredstva kojima je izvršeno krivično djelo iz st. 1. i 2. ovog člana oduzeće se.

Kompjuterska sabotaža

Član 408.

Ko unese, uništi, izbriše, izmijeni, ošteti, prikrije ili na drugi način učini neupotrebljivim kompjuterski podatak ili program ili uništi ili ošteti kompjuter ili drugi uređaj za elektronsku obradu i prenos podataka sa namjerom da onemogući ili znatno ometa postupak elektronske obrade i prenosa podataka koji su od značaja za republičke organe, javne službe, ustanove, privredna društva ili druge subjekte, kazniće se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

Izrada i unošenje kompjuterskih virusa

Član 409.

(1) Ko napravi računarski virus u namjeri njegovog unošenja u tuđi kompjuter ili kompjutersku ili telekomunikacionu mrežu, kazniće se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do šest mjeseci.
(2) Ko unese računarski virus u tuđi kompjuter ili kompjutersku mrežu i time prouzrokuje štetu, kazniće se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do dvije godine.
(3) Uređaj i sredstva kojima je izvršeno krivično djelo iz st. 1. i 2. ovog člana oduzeće se.

Kompjuterska prevara

Član 410.

(1) Ko unese netačan podatak, propusti unošenje tačnog podatka ili na drugi način prikrije ili lažno prikaže podatak i time utiče na rezultat elektronske obrade i prenosa podataka u namjeri da sebi ili drugom pribavi protivpravnu imovinsku korist i time drugom prouzrokuje imovinsku štetu, kazniće se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine.
(2) Ako je djelom iz stava 1. ovog člana pribavljena imovinska korist koja prelazi iznos od 10.000 KM, učinilac će se kazniti kaznom zatvora od jedne do osam godina.
(3) Ako je djelom iz stava 1. ovog člana pribavljena imovinska korist koja prelazi iznos od 30.000 KM, učinilac će se kazniti kaznom zatvora od dvije do deset godina.
(4) Ko djelo iz stava 1. ovog člana izvrši samo u namjeri da drugog ošteti, kazniće se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do šest mjeseci.

Neovlašteni pristup zaštićenom kompjuteru, kompjuterskoj mreži, telekomunikacionoj mreži i elektronskoj obradi podataka

Član 411.

(1) Ko se, kršeći mjere zaštite, neovlašteno uključi u kompjuter ili kompjutersku mrežu ili neovlašteno pristupi elektronskoj obradi podataka, kazniće se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do šest mjeseci.
(2) Ko snimi ili upotrijebi podatak dobijen na način utvrđen u stavu 1. ovog člana, kazniće se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do dvije godine.
(3) Ako je usljed djela iz stava 1. ovog člana došlo do zastoja ili ozbiljnog poremećaja funkcionisanja elektronske obrade i prenosa podataka ili mreže ili su nastupile druge teške posljedice, učinilac će se kazniti kaznom zatvora do tri godine.
(4) Kaznom iz stava 1. ovog člana kazniće se i ko izradi, pribavi, proda ili da na korištenje uputstvo ili sredstvo koje je namijenjeno za ulaženje u kompjuterski sistem.

Sprečavanje i ograničavanje pristupa javnoj kompjuterskoj mreži

Član 412.

(1) Ko neovlašteno sprečava ili ometa pristup javnoj kompjuterskoj mreži, kazniće se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do jedne godine.
(2) Ako djelo iz stava 1. ovog člana učini službeno lice u vršenju službe, kazniće se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine.

Neovlašteno korištenje kompjutera ili kompjuterske mreže

Član 413.

(1)Ko neovlašteno koristi kompjuterske usluge ili kompjutersku mrežu u namjeri da sebi ili drugom pribavi protivpravnu imovinsku korist, kazniće se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do šest mjeseci.
(2)Gonjenje za djelo iz stava 1. ovog člana preduzima se po prijedlogu.

GLAVA XXI

KRIVIČNA DJELA PROTIV PRIVREDE I PLATNOG PROMETA


Neovlaštena upotreba tuđeg poslovnog imena i druge posebne oznake robe ili usluga

Član 260.

(1)Ko se u namjeri da obmane kupce ili korisnike usluga posluži tuđim poslovnim imenom, tuđom geografskom oznakom porijekla, tuđim žigom ili tuđom drugom posebnom oznakom robe ili usluga ili unese pojedina obilježja ovih oznaka u svoje poslovno ime, svoju geografsku oznaku porijekla, svoj žig ili u svoju drugu posebnu oznaku robe ili usluga, kazniće se kaznom zatvora od šest mjeseci do tri godine
(2) Ko u svrhu prodaje u većoj količini ili vrijednosti nabavlja, proizvodi, prerađuje, stavlja u promet, daje u zakup ili skladišti robu iz stava 1. ovog člana ili se bavi pružanjem usluga neovlašteno koristeći tuđe oznake, kazniće se kaznom zatvora od jedne do pet godina
(3) Ako je učinilac iz stava 2. ovog člana organizovao mrežu preprodavaca ili posrednika ili je pribavio imovinsku korist koja prelazi iznos od 50.000 KM, kazniće se kaznom zatvora od dvije do deset godina i novčanom kaznom
(4) Predmeti iz st. 1, 2. i 3. ovog člana oduzeće se

KRIVIČNI ZAKON BiH

GLAVA XXI

KRIVIČNA DJELA POVREDE AUTORSKIH PRAVA


Zloupotreba autorskih prava

Član 242.

(1) Osoba koja pod svojim imenom ili pod imenom drugoga, objavi, prikaže, izvede, prenese ili na drugi način saopći javnosti tuđe djelo koje se u skladu sa zakonom Bosne i Hercegovine smatra autorskim djelom ili dozvoli da se to učini, kaznit će novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine.
(2) Kaznom iz stava 1. ovog člana kaznit će se ko bez navođenja imena ili pseudonima autora objavi, prikaže, izvede, prenese ili na drugi način saopći javnosti tuđe djelo iz stava 1. ovog člana na kojem je označeno ime ili pseudonim autora, ili na nedozvoljen način unese dijelove tuđeg djela iz stava 1. ovog člana u svoje autorsko djelo ili dozvoli da se to učini.
(3) Osoba koja uništi, izobliči, nagardi ili na drugi način bez odobrenja autora, izmijeni tuđe djelo iz stava 1. ovog člana, kaznit će novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine.
(4) Kaznom iz stava 1. ovog člana kaznit će se ko bez navođenja imena ili pseudonima umjetnika izvođača, osim ako umjetnik izvođač želi ostati anoniman, objavi, prikaže, prenese ili na drugi način saopći javnosti njegovu izvedbu.
(5) Kaznom iz stava 3. ovog člana kaznit će se ko uništi, izobliči, nagrdi, sakati ili na drugi način bez odobrenja umjetnika izvođača, izmijeni snimljenu izvedbu umjetnika izvođača.
(6) Ako je učinjenjem krivičnog djela iz stava 1. do 5. ovog člana pribavljena znatna imovinska korist ili je prouzrokovana znatna šteta, a učinitelj je postupao s ciljem pribavljanja takve imovinske koristi ili prouzrokovanja takve štete, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

Nedozvoljeno korištenje autorskih prava

Član 243.

(1) Ko bez odobrenja autora ili drugog nositelja autorskog prava, odnosno osobe koja je ovlaštena dati odobrenje kada je odobrenje prema zakonu Bosne i Hercegovine potrebno, ili protivno njihovoj zabrani, fiksira na materijalnu podlogu, reproducira, umnoži, stavi u promet, iznajmi, uveze, prenese preko državne granice, prikaže, izvede, odašilje, prenese, učini dostupnim javnosti, prevede, prilagodi, obradi, preradi ili na drugi način upotrijebi autorsko djelo, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine.
(2) Kaznom iz stava 1. ovog člana kaznit će se ko bez odobrenja umjetnika izvođača, odnosno osobe koja je ovlaštena dati odobrenje,kada je prema odredbama zakona Bosne i Hercegovine ono potrebno ili protivno njihovoj zabrani, snimi, reproducira, umnoži, stavi u promet, iznajmi, uveze, prenese preko državne granice, prikaže, izvede, odašilje, prenese, učini dostupnim javnosti ili na drugi način upotrijebi izvedbu umjetnika izvođača.
(3) Kaznom iz stava 1. ovog člana kaznit će se ko u namjeri da omogući neovlaštenu upotrebu autorskog djela ili izvedbe umjetnika izvođača proizvede, uveze, prenese preko državne granice, stavi u promet, iznajmi, omogući drugome upotrebu ili korištenje bilo koje vrste opreme ili sredstva kojem je osnovna ili pretežna svrha omogućiti neovlašteno otklanjanje ili osujećivanje kojeg tehničkog sredstva ili računarskog programa namijenjenog zaštiti prava autora ili umjetnika izvođača od neovlaštene upotrebe.
(4) Osoba kod koje se zateknu predmeti koji su bili namijenjeni ili upotrijebljeni za učinjenje, ili su nastali krivičnim djelom iz stavka 1. do 3. ovog člana, a koja je to znala ili mogla ili bila dužna znati, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do šest mjeseci.
(5) Ako je učinjenjem krivičnog djela iz stavka 1. do 3. ovog člana pribavljena znatna imovinska korist ili je prouzrokovana znatna šteta, a učinitelj je postupao s ciljem pribavljanja takve imovinske koristi ili prouzrokovanja takve štete, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.
(6) Predmeti koji su bili namijenjeni ili upotrijebljeni za učinjenje krivičnog djela, ili su nastali krivičnim djelom iz stava 1. do 3. ovog člana, oduzet će se i uništiti.

Nedozvoljeno korištenje prava proizvođača zvučne snimke

Član 244.

(1) Ko bez odobrenja proizvođača zvučne snimke, kada je odobrenje u skladu sa zakonom Bosne i Hercegovine potrebno, ili protivno njegovoj zabrani, emitira, umnoži izravno ili neizravno njegovu zvučnu snimku, neovlašteno stavi u promet, iznajmi, uveze, prenese preko državne granice ili učini dostupnom javnosti, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do jedne godine.
(2) Kaznom iz stava 1. ovog člana kaznit će se ko bez odobrenja nositelja prava u vezi s radiodifuzijskim emisijama kada je prema zakonu Bosne i Hercegovine takvo odobrenje potrebno, ili protivno zabrani, re-emitira emisiju, ili snimi, umnoži ili stavi u promet snimku emisije.
(3) Ako je učinjenjem krivičnog djela iz stava 1. i 2. ovog člana pribavljena znatna imovinska korist ili je prouzrokovana znatna šteta, a učinitelj je postupao s ciljem pribavljanja takve imovinske koristi ili prouzrokovanja takve štete, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.
(4) Predmeti koji su bili namijenjeni ili upotrijebljeni za učinjenje krivičnog djela, ili su nastali krivičnim djelom iz stavka 1. do 3. ovog člana, oduzet će se i uništiti.

Nedozvoljeno korištenje prava radiodifuzije

Član 245.

(1) Ko bez odobrenja ovlaštenog distributera enkriptiranog satelitskog signala, proizvodi ili obavlja montažu, mijenja, uvozi, izvozi, prodaje, iznajmljuje ili na drugi način stavlja u promet materijalni ili nematerijalni uređaj ili sistem za dekodiranje takvog signala, ako zna ili mora znati da taj uređaj ili sistem pretežno služi za dekodiranje enkriptiranog satelitskog signala, kaznit će novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine.
(2) Ako je učinjenjem krivičnog djela iz stava 1. ovog člana pribavljena znatna imovinska korist ili je prouzrokovana znatna šteta, a učinitelj je postupao s ciljem pribavljanja takve imovinske koristi ili prouzrokovanja takve štete, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.
(3) Predmeti koji su bili namijenjeni ili upotrijebljeni za učinjenje krivičnog djela ili su nastali krivičnim djelom iz stavka 1. i 2. ovog člana, oduzet će se i uništiti.
(4) Predmeti koji su bili namijenjeni ili upotrijebljeni za učinjenje krivičnog djela, ili su nastali krivičnim djelom iz stavka 1. do 3. ovog člana, oduzet će se i uništiti.

Nedozvoljena distribucija satelitskog signala

Član 246.

(1) Ko prima enkriptirani satelitski signal koji je dekodiran bez odobrenja njegovog ovlaštenog distributera i obavlja daljnju distribuciju takvog signala, ako zna ili mora znati da je takav signal neovlašteno dekodiran, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do šest mjeseci.
(2) Ako je učinjenjem krivičnog djela iz stava 1. ovog člana pribavljena znatna imovinska korist ili je prouzrokovana znatna šteta, a učinitelj je postupao s ciljem pribavljanja takve imovinske koristi ili prozrokovanja takve štete, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine.

ZAKON O ZAŠTITI I POSTUPANJU SA DJECOM I MALOLJETNICIMA U KRIVIČNOM POSTUPKU

ZAKON O ZAŠTITI I POSTUPANJU SA DJECOM I MALOLJETNICIMA U KRIVIČNOM POSTUPKU

("Sl. glasnik RS", br. 13/2010 i 61/2013)

 

 

 

I - OSNOVNE ODREDBE

Predmet i primjena Zakona

Član 1

Ovim zakonom se utvrđuju posebna pravila postupanja prema djeci koja se nalaze u sukobu sa zakonom, mlađim punoljetnim licima i djeci koja su žrtve ili svjedoci, po kojima su dužni da postupaju sudovi, tužilaštva, uključujući ovlašćena službena lica, organi starateljstva, porodice, škole, institucije na svim nivoima društvene zajednice, kao i drugi učesnici uključeni u krivičnu proceduru na način kojim se bez diskriminacije unapređuje osjećaj dostojanstva i lične vrijednosti djeteta, uzima u obzir uzrast djeteta, najbolji interesi djeteta, njegovo pravo na život, opstanak i razvoj, omogućava da dijete u skladu sa uzrastom i zrelošću izrazi svoje mišljenje po svim pitanjima koja se na njega odnose, pri čemu sva zalaganja treba da vode rehabilitaciji i socijalnoj reintegraciji djeteta i njegovom preuzimanju konstruktivne uloge u društvu.

Definicija djeteta i primjena krivičnih sankcija

Član 2

(1) Dijete je, u skladu sa ovim zakonom, svako lice koje nije navršilo 18 godina života.

(2) Prema djetetu koje u vrijeme izvršenja krivičnog djela nije navršilo 14 godina (u daljem tekstu: dijete) ne mogu se izreći krivične sankcije niti primijeniti druge mjere predviđene ovim zakonom.

(3) Maloljetnik je dijete koje je u vrijeme izvršenja krivičnog djela navršilo 14 godina, a nije navršilo 18 godina života (u daljem tekstu: maloljetnik) i prema kome se mogu izreći krivične sankcije i druge mjere predviđene ovim zakonom.

Uzrast maloljetnika u svrhu ovog zakona

Član 3

(1) Mlađi maloljetnik je maloljetnik koji je u vrijeme izvršenja krivičnog djela navršio 14, a nije navršio 16 godina života.

(2) Stariji maloljetnik je maloljetnik koji je u vrijeme izvršenja krivičnog djela navršio 16, a nije navršio 18 godina života.

(3) Mlađe punoljetno lice je lice koje je u vrijeme izvršenja krivičnog djela navršilo 18, a nije navršilo 21 godinu života.

Nediskriminacija

Član 4

Prema maloljetnicima i mlađim punoljetnim licima u svim fazama postupka postupa se na isti način bez obzira na: rasu, boju kože, pol, jezik, vjeroispovijest, političko ili drugo uvjerenje, nacionalno, etničko ili socijalno porijeklo, imovinsko stanje, status stečen rođenjem ili drugi status maloljetnika, njegovog roditelja, usvojioca ili staraoca, kao i druge oblike različitosti.

 

 

Minimalna prava maloljetnika u postupku

Član 5

Maloljetniku pripadaju minimalna prava koja se poštuju u svim fazama krivičnog postupka i ona se odnose na pravo maloljetnika da mu se jasno kaže zbog čega se optužuje, da se smatra nevinim dok se ne dokaže suprotno, da se brani ćutanjem, da mu se priznanje ne iznuđuje silom, pravo na pravnu pomoć advokata, pravo na prisustvo roditelja ili staraoca, pravo na sprovođenje postupka "bez odlaganja", pravo da unakrsno ispituje svjedoke suprotne stranke i pozove i sasluša vlastite svjedoke pod jednakim uslovima i pravo na djelotvoran pravni lijek.

Jezik i pismo

Član 6

Ukoliko maloljetnik ne poznaje jezik i pismo na kom se vodi krivični postupak, sud mu određuje tumača. Razumljivost jezika podrazumijeva i upotrebu terminologije prilagođene uzrastu i stepenu razvijenosti djete .

Zaštita privatnosti

Član 7

Pravo na privatnost maloljetnog učinioca krivičnog djela se poštuju u svim fazama postupka, tako da se u medijima neće objaviti ime i drugi podaci koji otkrivaju identitet maloljetnika.

Preusmjeravanje od redovnog postupka

Član 8

Obaveza je tužioca za maloljetnike (u daljem tekstu: tužilac) i sudije za maloljetnike (u daljem tekstu: sudija) da, u skladu sa principima i pravilima propisanim zakonom i podzakonskim aktima, ne pribjegavaju vođenju formalnog krivičnog postupka, nego da slučaj maloljetnog učinioca krivičnog djela riješe primjenom vaspitnih preporuka.

Princip srazmjernosti

Član 9

Potencirajući dobrobit maloljetnika koji se nalazi u sukobu sa zakonom, ovaj zakon propisuje mogućnost izbora i primjene zakonom predviđene sankcije i mjera koje su prilagođene ličnim svojstvima, sredini i prilikama u kojima maloljetnik živi i u srazmjeri sa okolnostima i težinom učinjenog krivičnog djela i uvažavanjem prava lica oštećenog krivičnim djelom.

Sadržaj Zakona

Član 10

(1) Ovaj zakon sadrži odredbe koje se primjenjuju prema maloljetnim učiniocima krivičnih djela koje se odnose na materijalno krivično pravo, odredbe o organima koji ga primjenjuju, krivični postupak i izvršenje krivičnih sankcija, kao i odredbe o krivičnopravnoj zaštiti djece na čiju štetu je izvršeno krivično djelo.

(2) Odredbe ovog zakona primjenjuju se i na punoljetna lica kada im se sudi za krivična djela koja su učinila kao maloljetnici, a ispunjeni su uslovi koje predviđa ovaj zakon, kao i na lica koja su krivično djelo učinila kao mlađa punoljetna lica.

Shodna primjena odredaba drugih zakona

Član 11

Odredbe Krivičnog zakona Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 49/03, 108/04, 37/06, 70/06, 73/10 i 1/12), (u daljem tekstu: Krivični zakon), Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske”, broj 53/12), (u daljem tekstu: Zakon o krivičnom postupku), Zakona o izvršenju krivičnih sankcija Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 12/10 i 117/11), (u daljem tekstu: Zakon o izvršenju krivičnih sankcija) i drugi opšti propisi primjenjuju se ako ovim zakonom nije drugačije propisano.

Osnovni pojmovi

Član 12

Osim ako ovim zakonom nije drugačije određeno, pojedini izrazi upotrijebljeni u ovom zakonu imaju sljedeće značenje:

a) "posebna pravila" se odnose na uređenje sistema maloljetničkog pravosuđa koji čine brojne komponente: lica koja su u njega uključena, način na koji rade, procedure, objekti itd. Aspekti sprovođenja maloljetničkog pravosuđa odnose se i na način na koji policijski organ djecu lišava slobode; kako se djeca ispituju; način postupanja tužilaca, sudija i branilaca; način na koji sudije donose i izriču sankcije i druge mjere; način na koji osoblje u institucijama sprovodi tretman, smještaj, obrazovanje, rekreativne i bezbjednosne uslove u institucijama, kao i programe rehabilitacije i reintegracije. Izraz "maloljetničko pravosuđe" označava pravosudni sistem uspostavljen za djecu za koju postoje osnovi sumnje da su učinila neko krivično djelo i na opšti način definiše zaštitu i promoviše prava djeteta na pravedan tretman,

b) "maloljetnik" je dijete ili mlado lice sa kojim se prema važećim pravnim sistemima, shodno učinjenom djelu, može postupati na način koji se razlikuje od načina postupanja sa odraslim licima,

v) "mlađe punoljetno lice" je lice koje je navršilo 18, a nije navršilo 21 godinu života i čiji razvoj nije na tom nivou da bi se moglo smatrati punoljetnim licem,

g) "djeca u sukobu sa zakonom" je termin koji pokazuje da su djeca u kontaktu sa krivičnopravnim sistemom zbog toga što su osumnjičena, optužena ili osuđena za krivično djelo; "mladi u sukobu sa zakonom" je alternativni termin kojim mogu biti obuhvaćena i mlađa punoljetna lica, jer riječ: "mladi" nema jasno određenu dobnu granicu,

d) "maloljetni učinilac krivičnog djela, maloljetnik u sukobu sa zakonom i maloljetni prestupnik" su izrazi koji se odnose na maloljetnika bez obzira na to da li je on osumnjičen, optužen ili osuđen za krivično djelo,

đ) "tužilac za maloljetnike" je tužilac koji posjeduje afinitet za rad sa djecom i specijalna znanja o pravima djeteta i prestupništvu mladih, kao i druga znanja i vještine koji ga čine kompetentnim za rad na slučajevima maloljetničkog prestupništva,

e) "sudija za maloljetnike" je sudija koji posjeduje afinitet za rad sa djecom i specijalna znanja iz oblasti prava djeteta i prestupništva mladih, kao i druga znanja i vještine koji ga čine kompetentnim za rad na slučajevima maloljetničkog prestupništva,

ž) "stručni savjetnici" suda i tužilaštva su socijalni pedagozi - defektolozi, socijalni radnici, specijalni pedagozi - defektolozi i psiholozi koji imaju aktivnu ulogu u predmetima maloljetničkog prestupništva: daju stručno mišljenje, prikupljaju potrebne podatke, vode evidencije i obavljaju i druge poslove po nalogu tužioca ili sudije,

z) "organ starateljstva" je centar za socijalni rad, a gdje nema centra za socijalni rad, odgovarajuća opštinska služba socijalne zaštite koja ima ista prava i dužnosti prema djeci u sukobu sa zakonom i sprečavanju društveno neprihvatljivog ponašanja,

i) "centar za socijalni rad" je organ starateljstva i socijalne zaštite,

j) "socijalna anamneza" predstavlja nalaz i mišljenje koje socijalni radnik dostavlja na zahtjev tužioca ili sudije i ona sadrži podatke o identitetu i ličnosti maloljetnika, razloge zbog kojih je došlo do prikupljanja podataka, analizu prikupljenih podataka, podatke o porodici, socijalnu dijagnozu i prognozu, kao i prijedlog mjera koje treba preduzeti,

k) "fizički razvoj" pojedinca označava stepen usklađenosti visine, težine i drugih fizičko-fizioloških karakteristika pojedinca sa utvrđenim normama za ciljani uzrast,

l) "mentalni razvoj" se odnosi na promjene u mentalnom funkcionisanju od oživljavanja fetusa do smrti jedinke ili neki dio tih promjena. Mentalni razvoj posljedica je učenja i sazrijevanja, s tim što na ranijim uzrastima preovladava sazrijevanje, a na starijim učenje,

lj) "kognitivni razvoj" podrazumijeva psihički proces kojim ličnost postaje svjesna činjenica iz svoje spoljašnje i djelimično unutrašnje stvarnosti. Odvija se kroz percipiranje, pažnju, rasuđivanje, memorisanje i reprodukciju opaženog,

m) "osjetljiva grupa djece" podrazumijeva djecu kojoj treba obezbijediti poseban tretman, aktivnosti i mjere zaštite, kao što su djeca u sukobu sa zakonom, beskućnici, djeca bez roditelja, djeca sa posebnim potrebama, djeca pripadnika manjina, imigranata itd.,

n) "vaspitne preporuke" predstavljaju oblik alternativnih mjera koje tužioci ili sudije, na osnovu principa oportuniteta, primjenjuju prema maloljetnom učiniocu krivičnog djela, vršeći tako skretanje (diverziju) sa uobičajenog krivičnog postupka,

nj) "medijacija" je proces posredovanja u kome neutralno treće lice (medijator) pomaže žrtvi i učiniocu krivičnog djela da kroz komunikaciju postignu obostrano prihvatljivo rješenje spora,

o) "lišenje slobode" je oblik zatvaranja ili pritvaranja ili smještaja u javnu ili privatnu zatvorenu instituciju naredbom suda, upravnog ili drugog organa vlasti, lica koje je mlađe od 18 godina. U ovom smislu, lišenjem slobode smatra se i smještaj maloljetnog učinioca krivičnog djela u zdravstvenu ili socijalnu ustanovu,

p) "pripremni postupak" obuhvata aktivnosti preduzete od strane tužioca ili ovlašćenog službenog lica u skladu sa ovim zakonom, uključujući prikupljanje i čuvanje izjava i dokaza,

r) "prihvatilište za djecu i maloljetnike" je ustanova socijalne zaštite čiji je osnovni zadatak prihvat, privremeno zbrinjavanje i opservacija, a u koju maloljetni učinilac krivičnog djela može biti smješten po odluci suda umjesto pritvora,

s) "resocijalizacija" označava proces koji podrazumijeva preduzimanje sistematske, planske i organizovane aktivnosti društva sa ciljem osposobljavanja maloljetnika da ubuduće poštuje društvene norme i pravila kako više ne bi dolazio u sukob sa zakonom i kako bi postao koristan član društvene zajednice,

t) "rehabilitacija" označava prestanak svih negativnih, štetnih dejstava koja nastupaju u vezi i kao posljedica krivične odluke, odnosno osude, tako da se maloljetniku omogućava potpuna reintegracija i povratak u društvo i

ć) "reintegracija" označava potpuno uključivanje maloljetnika u život kao punopravnog, ravnopravnog člana društvene zajednice tako da uživa status neosuđivanosti, a time i sva prava kao drugi punopravni građani. Krivično djelo maloljetnika se zaboravlja, a u službenoj evidenciji se ne spominje njegov sudski tretman i osuđivanost.

II- ORGANI U POSTUPKU PREMA MALOLJETNICIMA

Opšta odredba

Član 13

U krivičnim predmetima maloljetnika postupak vode sudovi određeni ovim zakonom.

Uzrast učinioca

Član 14

Nadležnost sudova za suđenje maloljetniku i mlađem punoljetnom licu prestaje s navršenom 23. godinom života.

Stvarna nadležnost

Član 15

(1) Za sva krivična djela učinjena od strane maloljetnika nadležan je da odlučuje sud prvog stepena.

(2) Sud drugog stepena nadležan je da odlučuje o žalbama protiv odluka prvostepenih sudova, a u slučajevima iz člana 79. stav 2. ovog zakona sudi u prvom stepenu.

(3) Trećestepeno vijeće Vrhovnog suda Republike Srpske sastavljeno od triju sudija sudi u slučaju predviđenom članom 17. stav 4. ovog zakona.

Sudija za maloljetnike i vijeće za maloljetnike

Član 16

(1) U sudovima prvog stepena formira se odjeljenje za maloljetnike, koje se sastoji od jednog ili više sudija i stručnih savjetnika.

(2) U sudovima prvog i drugog stepena formira se vijeće za maloljetnike sastavljeno od triju sudija (vanpretresno vijeće).

Sastav suda

Član 17

(1) U prvom stepenu za krivična djela učinjena u vrijeme maloljetstva, bez obzira na propisanu kaznu, sudi sudija kao pojedinac.

(2) Kada sudi u drugom stepenu u skladu sa članom 15. stav 2. ovog zakona, vijeće za maloljetnike drugostepenog suda sastavljeno je od triju sudija, određenih rasporedom poslova u tom sudu, koji imaju posebna znanja iz oblasti prava djeteta i prestupništva mladih (u daljem tekstu: posebna znanja).

(3) Vijeće sastavljeno od tri sudije koji imaju posebna znanja, odlučuje o žalbama protiv odluka sudije i donose druge odluke izvan sjednice ili glavnog pretresa kada je to određeno ovim zakonom i propisano odredbama Zakona o krivičnom postupku (vanpretresno vijeće).

(4) Vijeće sastavljeno od tri sudije koji imaju posebna znanja, u trećem stepenu odlučuje povodom žalbe izjavljene na odluku drugostepenog suda iz člana 118. ovog zakona.

(5) Ako nije moguće u potpunosti sastaviti vijeće tri sudije sa posebnim znanjem iz člana 18. ovog zakona, obezbijediće se da najmanje jedan sudija ima posebna znanja, a koji će istovremeno biti predsjednik vijeća za maloljetnike.

(6) Sastav vijeća za maloljetnike, po pravilu, čine sudije koje nisu istog pola.

Posebna znanja

Član 18

Sudija i tužilac moraju imati izraženu sklonost za vaspitanje, potrebe i interese mladih i posebna znanja.

Odjeljenje za maloljetnike pri tužilaštvu

Član 19

U tužilaštvima se formiraju odjeljenja za maloljetnike, koja se sastoje od jednog ili više tužilaca i jednog ili više stručnih savjetnika.

Postavljanje na određeni period i raspoređivanje poslova

Član 20

(1) Sudiju postavlja na vrijeme od pet godina opšta sjednica suda, a tužioca na vrijeme od pet godina kolegijum tužilaca. Nakon isteka pet godina sudija, odnosno tužilac, može biti ponovo postavljen na istu funkciju.

(2) Sudije koje sude u vijeću za maloljetnike određuju se godišnjim rasporedom poslova i uz uzimanje u obzir zainteresovanosti i sklonosti.

Stručni savjetnici

Član 21

(1) Sudovi i tužilaštva, u pravilu, imaju stručne savjetnike: socijalne pedagoge - defektologe, specijalne pedagoge - defektolog, socijalne radnike i psihologe.

(2) Stručni savjetnik tužilaštva može u toku pripremnog postupka prikupljati podatke koji se tiču ličnosti maloljetnika; prikupljati podatke i davati mišljenje tužiocu za donošenje odluke o cjelishodnosti pokretanja postupka; prikupljati podatke koji se odnose na primjenu vaspitnih preporuka; davati mišljenje o potrebi preduzimanja mjera smještaja maloljetnika u prihvatilište i preduzimanja drugih mjera za obezbjeđenje prisustva maloljetnika tokom postupka; obilaziti pritvorene maloljetnike i tužiocu podnositi izvještaje i, ako je potrebno, predlagati preduzimanje potrebnih mjera; davati mišljenje o opravdanosti primjene konkretnih vaspitnih preporuka, vaspitnih mjera i mjera bezbjednosti i njihovoj zamjeni drugim mjerama ili obustavi postupka; voditi evidencije i prikupljati statističke i druge podatke i mišljenja po nalogu i zahtjevu tužioca.

(3) Stručni savjetnik suda može u toku postupka prikupljati podatke potrebne za donošenje odluke o primjeni vaspitnih preporuka; prikupljati podatke koji se odnose na primjenu vaspitnih preporuka; davati mišljenje o potrebi smještaja maloljetnika u prihvatilište i preduzimanja drugih mjera za obezbjeđenje prisustva maloljetnika tokom postupka; obilaziti pritvorene maloljetnike i sudiji podnositi izvještaje i, ako je potrebno, predložiti preduzimanje potrebnih mjera; prisustvovati sjednici ili glavnom pretresu i davati stručno mišljenje o potrebi preduzimanja određenih mjera prema djeci koja su žrtve ili svjedoci učinjenog krivičnog djela; voditi evidencije i prikupljati statističke i druge podatke po nalogu i zahtjevu sudije i davati mišljenje o drugim pitanjima kada postoji saglasnost stranaka i branioca ili sud ocijeni da je to neophodno.

(4) Stručni savjetnik tužilaštva ili suda prikuplja podatke iz st. 2. i 3. ovog člana u saradnji sa nadležnim organom starateljstva, a po potrebi može obavještenja prikupljati direktno od roditelja, odnosno staraoca ili usvojioca maloljetnika, ustanova, drugih lica, a kada je neophodno, i od maloljetnika.

(5) Tužilac u toku pripremnog postupka i sud tokom postupka mogu odlučiti da stručni savjetnik prisustvuje radnjama koje se preduzimaju u prisutnosti maloljetnog učinioca krivičnog djela, a naročito tokom njegovog ispitivanja. Sud određuje prisustvo stručnog savjetnika u skladu sa članom 184. ovog zakona kada se u krivičnim postupcima vrši ispitivanje djece i maloljetnika na čiju štetu je učinjeno krivično djelo ili su bili svjedoci učinjenog djela.

(6) Ukoliko tužilaštva ili sudovi nemaju stručne savjetnike, sudija i tužilac će zatražiti da podatke iz st. 2. i 3. ovog člana prikupe stručna lica organa starateljstva, a u svrhu ispitivanja djece i maloljetnika mogu angažovati stručno lice (socijalne pedagoge defektologe, socijalne radnike i psihologe) iz drugih odgovarajućih ustanova.

III- ALTERNATIVNE MJERE I KRIVIČNE SANKCIJE KOJE SE PREDUZIMAJU PREMA MALOLJETNICIMA

1. Alternativne mjere koje se preduzimaju prema maloljetnicima

1.1. Policijsko upozorenje

Policijsko upozorenje

Član 22

(1) Prema maloljetnom učiniocu krivičnog djela može se izreći policijsko upozorenje za krivična djela za koja je propisana novčana kazna ili kazna zatvora do tri godine, ako su ispunjeni uslovi iz člana 88. ovog zakona i ako je to srazmjerno okolnostima i težini učinjenog krivičnog djela u skladu sa članom 9. ovog zakona.

(2) Policijsko upozorenje se može izreći pod sljedećim uslovima:

a) da maloljetnik priznaje krivično djelo,

b) da je priznanje dato slobodno i dobrovoljno,

v) da postoji dovoljno dokaza da je maloljetnik učinio krivično djelo i

g) da prema maloljetniku nije ranije izricano policijsko upozorenje, primijenjena vaspitna preporuka ili izricana krivična sankcija.

(3) Policijsko upozorenje izriče ovlašćeno službeno lice sa posebnim znanjima uz odobrenje tužioca.

(4) Svrha izricanja policijskog upozorenja određena je članom 25. ovog zakona.

Evidencija izrečenih mjera policijskog upozorenja

Član 23

Policijski organi vode evidenciju izrečenih mjera policijskog upozorenja koja nema karakter krivične evidencije o osuđivanosti maloljetnika i ne može se upotrijebiti na bilo koji način koji bi štetio maloljetniku.

1.2. Vaspitne preporuke

Uslovi primjene vaspitnih preporuka

Član 24

(1) Prema maloljetnom učiniocu krivičnog djela mogu se primijeniti vaspitne preporuke za krivična djela za koja je propisana novčana kazna ili kazna zatvora do pet godina, a za krivična djela za koja je propisana kazna teža od pet godina ako su ispunjeni uslovi iz člana 89. stav 1. ovog zakona i ako je to srazmjerno okolnostima i težini učinjenog krivičnog djela u skladu sa članom 9. ovog zakona.

(2) Vaspitne preporuke mogu se primijeniti uz uslov:

a) da maloljetnik priznaje krivično djelo,

b) da je priznanje dato slobodno i dobrovoljno,

v) da postoji dovoljno dokaza da je maloljetnik učinio krivično djelo,

g) da maloljetnik u pisanoj formi izražava spremnost za pomirenje sa oštećenim,

d) da maloljetnik u pisanoj formi da pristanak za primjenu vaspitne preporuke, a mlađi maloljetnik i uz pristanak roditelja ili staraoca i

đ) da u pisanoj formi pristanak da i oštećeni u slučaju kada se to po zakonu zahtijeva.

Svrha vaspitnih preporuka

Član 25

Vaspitne preporuke imaju svrhu:

a) da se ne pokreće krivični postupak prema maloljetniku i

b) da se primjenom vaspitnih preporuka utiče na pravilan razvoj maloljetnika i jačanje njegove lične odgovornosti kako ubuduće ne bi činio krivična djela.

Vrste vaspitnih preporuka

Član 26

(1) Vaspitne preporuke su:

a) lično izvinjenje oštećenom,

b) naknada štete oštećenom,

v) redovno pohađanje škole ili redovno odlaženje na posao,

g) uključivanje u rad, bez naknade, u humanitarne organizacije ili poslove socijalnog, lokalnog ili ekološkog sadržaja,

d) liječenje u odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi (bolničko ili ambulantno) i

đ) uključivanje u pojedinačni ili grupni tretman vaspitnih, obrazovnih, psiholoških i drugih savjetovališta.

(2) Tužilac ili sudija mogu za konkretni slučaj odrediti primjenu jedne ili više vaspitnih preporuka iz stava 1. ovog člana.

(3) Prilikom primjene vaspitne preporuke iz stava 1. t. a) i b) ovog zakona, pored maloljetnika, svoj pristanak u pisanoj formi daje i lice oštećeno krivičnim djelom. U ovom slučaju posredovanje (medijaciju) vrši službeno lice organa starateljstva osposobljeno za sprovođenje postupka posredovanja, praćenja i izvještavanja.

(4) Ako u okviru nadležnog organa starateljstva nema osposobljenog lica za sprovođenje postupka posredovanja (medijacije), tužilac ili sudija može odrediti da postupak posredovanja između maloljetnika i oštećenog sprovede organizacija ovlašćena za sprovođenje medijacije.

(5) Ako postupak medijacije sprovodi organizacija iz stava 4. ovog člana, službeno lice organa starateljstva je obavezno da prati proces medijacije i o postignutom sporazumu i njegovoj primjeni obavještava tužilaštvo, odnosno sud.

(6) U slučajevima iz stava 1. t. a) i b) ovog člana primjenjuju se odredbe propisa kojim se uređuje postupak medijacije u Bosni i Hercegovini.

Izbor vaspitnih preporuka

Član 27

(1) Pri izboru vaspitnih preporuka tužilac ili sudija uzimaju u obzir mišljenje i sveukupne interese maloljetnika, kao i interese oštećenog, vodeći računa da se primjenom vaspitnih preporuka ne ometa redovno školovanje ili rad maloljetnika.

(2) Vaspitne preporuke mogu trajati najduže jednu godinu i izriču se na pune časove, dane i mjesece.

(3) Vaspitne preporuke se mogu tokom njihovog trajanja zamijeniti drugom vaspitnom preporukom ili ukinuti.

(4) Izbor i primjenjivanje vaspitnih preporuka vrši se u saradnji sa roditeljima, usvojiocem ili staraocem maloljetnika i nadležnim organom starateljstva. Maloljetniku se omogućava savjetovanje i sa braniocem.

Evidencija vaspitnih preporuka

Član 28

(1) Tužilaštva i sudovi vode evidenciju o izrečenim vaspitnim preporukama.

(2) Evidencija o izrečenim vaspitnim preporukama nema karakter kaznene evidencije o osuđivanosti maloljetnika i ne može se upotrijebiti na bilo koji način koji bi štetio maloljetniku.

(3) Način vođenja evidencije iz stava 1. ovog člana propisuje se Pravilnikom iz člana 124. stav 2. ovog zakona.

2. Krivične sankcije prema maloljetnicima

Postupnost u izricanju krivičnih sankcija

Član 29

Ako nije postupano po principu oportuniteta i nisu primijenjene vaspitne preporuke, u skladu sa članom 9. ovog zakona, prednost u izricanju vaspitnih mjera uvijek će imati mjere upozorenja, zatim mjere pojačanog nadzora, zavodske mjere i kazna maloljetničkog zatvora.

Vrste sankcija i njihova primjena

Član 30

(1) Maloljetnicima se za učinjena krivična djela mogu izreći vaspitne mjere, kazna maloljetničkog zatvora i mjere bezbjednosti.

(2) Prema mlađem maloljetniku mogu se izreći samo vaspitne mjere, a prema starijem maloljetniku, osim vaspitnih mjera, izuzetno se može izreći kazna maloljetničkog zatvora.

(3) Pod uslovima iz čl. 61. i 62. ovog zakona maloljetniku se mogu izreći mjere bezbjednosti.

(4) Maloljetniku se ne mogu izreći sudska opomena i uslovna osuda.

Svrha vaspitnih mjera i kazne maloljetničkog zatvora

Član 31

(1) U okviru opšte svrhe krivičnih sankcija, svrha krivičnih sankcija prema maloljetnicima je da se pružanjem zaštite, brige, pomoći i nadzora, kao i obezbjeđenjem opšteg i stručnog osposobljavanja utiče na razvoj i jačanje lične odgovornosti maloljetnika, obezbijedi vaspitanje i pravilan razvoj njegove ličnosti, kako bi se obezbijedilo ponovno uključivanje maloljetnika u društvenu zajednicu.

(2) Svrha maloljetničkog zatvora je i vršenje pojačanog uticaja na maloljetnog učinioca krivičnog djela da ubuduće ne vrši krivična djela, kao i na druge maloljetnike da ne vrše krivična djela.

2.1. Vaspitne mjere

Vrste vaspitnih mjera

Član 32

(1) Vaspitne mjere su:

a) mjere upozorenja i usmjeravanja: sudski ukor, posebne obaveze i upućivanje u vaspitni centar,

b) mjere pojačanog nadzora: pojačani nadzor od strane roditelja, usvojioca ili staraoca; pojačani nadzor u drugoj porodici i pojačani nadzor nadležnog organa starateljstva i

v) zavodske mjere: upućivanje u vaspitnu ustanovu, upućivanje u vaspitno-popravni dom i upućivanje u posebnu ustanovu za liječenje i osposobljavanje.

(2) Mjere upozorenja i usmjeravanja izriču se kada je potrebno i dovoljno takvim mjerama uticati na ličnost i ponašanje maloljetnika.

(3) Mjere pojačanog nadzora izriču se kada za vaspitanje i razvoj maloljetnika treba preduzeti trajnije mjere vaspitanja i prevaspitanja, uz odgovarajući stručni nadzor i pomoć, a nije potrebno potpuno odvajanje maloljetnika iz dotadašnje sredine.

(4) Zavodske mjere izriču se maloljetniku prema kome treba preduzeti trajnije i intenzivnije mjere vaspitanja ili liječenja, uz njegovo potpuno odvajanje iz dotadašnje sredine. Zavodske mjere primjenjuju se kao posljednje sredstvo i smiju trajati u granicama određenim ovim zakonom samo koliko je potrebno da bi se ostvarila svrha vaspitnih mjera.

Izbor vaspitne mjere

Član 33

Pri izboru vaspitne mjere sud uzima u obzir uzrast i zrelost maloljetnika, druga svojstva njegove ličnosti i stepen poremećaja u društvenom ponašanju, njegove sklonosti, težinu djela, pobude iz kojih je djelo učinio, sredinu i prilike u kojima je živio, dotadašnje vaspitanje, njegovo ponašanje nakon izvršenja krivičnog djela, posebno da li je spriječio ili pokušao da spriječi nastupanje štetne posljedice, naknadio ili pokušao naknaditi pričinjenu štetu, da li je prema njemu ranije bila izrečena krivična sankcija, kao i sve druge okolnosti koje mogu biti od uticaja na izbor one vaspitne mjere kojom se može najbolje ostvariti svrha vaspitnih mjera.

Sudski ukor

Član 34

(1) Sudski ukor se izriče ako se iz odnosa maloljetnika prema učinjenom krivičnom djelu i njegove spremnosti da ubuduće ne čini krivična djela može zaključiti da će se i prijekorom postići svrha vaspitnih mjera.

(2) Pri izricanju sudskog ukora sud maloljetniku ukazuje na društvenu neprihvatljivost i štetnost njegovog ponašanja, posljedice koje takvo ponašanje može na njega imati, kao i da mu u slučaju ponovnog izvršenja krivičnog djela može biti izrečena druga sankcija.

Posebne obaveze

Član 35

(1) Sud može maloljetniku izreći jednu ili više posebnih obaveza ako ocijeni da je odgovarajućim nalozima ili zabranama potrebno uticati na maloljetnika i njegovo ponašanje.

(2) Sud maloljetniku može izreći obavezu:

a) da redovno pohađa školu,

b) da ne izostaje s posla,

v) da se osposobljava za zanimanje koje odgovara njegovim sposobnostima i sklonostima,

g) da se uključi u rad humanitarnih organizacija ili poslove socijalnog, lokalnog ili ekološkog sadržaja,

d) da se uzdrži od posjećivanja određenih lokala, odnosno priredbi i kloni društva i određenih lica koja na njega mogu štetno uticati,

đ) da se maloljetnik uz saglasnost zakonskog zastupnika podvrgne stručnom medicinskom postupku ili postupku odvikavanja od droge ili drugih vrsta zavisnosti,

e) da se uključi u pojedinačni ili grupni rad u savjetovalištu za mlade,

ž) da pohađa kurseve za stručno osposobljavanje ili da se priprema i polaže ispite na kojima se provjerava određeno znanje,

z) da se uključi u određene sportske i rekreativne aktivnosti i

i) da bez posebne saglasnosti suda ne može da napusti mjesto prebivališta ili boravišta.

(3) Pri izboru pojedinih obaveza sud vodi računa o spremnosti maloljetnika da sarađuje u njihovom ostvarivanju, kao i o tome da one budu prilagođene njemu i uslovima u kojima maloljetnik živi.

(4) Izrečene obaveze mogu trajati najduže jednu godinu.

(5) U okviru obaveze iz stava 2. tačka g) ovog člana maloljetnik može raditi najviše 120 časova u periodu od šest mjeseci, koliko može trajati ova posebna obaveza, ali tako da se ne ometa njegovo školovanje ili zaposlenje i ne šteti njegovom zdravlju.

(6) Nadzor nad izvršenjem posebnih obaveza vrši sud, koji o tome može tražiti izvještaj i mišljenje organa starateljstva.

(7) Sud može, dok traje izvršenje, obavezu naknadno izmijeniti ili je obustaviti od izvršenja.

(8) Kada izriče ovu mjeru, sud posebno ukazuje maloljetniku, njegovim roditeljima ili usvojiocu, odnosno staraocu da se u slučaju nemogućnosti ispunjenja jedna ili više posebnih obaveza mogu zamijeniti drugim obavezama, a u slučaju kada maloljetnik posebne obaveze ne izvršava bez opravdanog razloga, da može biti upućen u vaspitni centar.

(9) Pravilnik o primjeni posebnih obaveza prema maloljetnim učiniocima krivičnih djela donosi ministar pravde (u daljem tekstu: ministar).

 

 

Upućivanje u vaspitni centar

Član 36

(1) Sud izriče mjeru upućivanja u vaspitni centar kada je potrebno da se odgovarajućim kratkotrajnim mjerama utiče na ličnost i ponašanje maloljetnika.

(2) Maloljetnika kome je izrečena mjera iz stava 1. ovog člana sud može uputiti u vaspitni centar:

a) na određeni broj časova tokom dana u trajanju od najmanje 14 dana, a najduže 30 dana i

b) na neprekidni boravak u trajanju od najmanje 15 dana, ali ne duže od tri mjeseca.

(3) Pri izricanju mjere iz stava 1. ovog člana sud će voditi računa da zbog njenog izvršenja maloljetnik ne izostane s redovne školske nastave ili posla.

(4) Boravak maloljetnika u vaspitnom centru mora biti ispunjen djelatnostima primjerenim njegovim osobinama, učenjem, korisnim radom koji odgovara njegovim sposobnostima i interesima, kao i drugim vaspitnim sadržajima usmjerenim na razvijanje osjećaja odgovornosti.

(5) Uz odluku o upućivanju u vaspitni centar sud može izreći i neku od mjera pojačanog nadzora.

(6) Ako maloljetnik neopravdano odbija ili na drugi način ometa izvršenje izrečenih posebnih obaveza, sud može odlučiti da ga zbog toga uputi u vaspitni centar na neprekidni boravak u trajanju od najduže mjesec dana.

Pojačani nadzor roditelja, usvojioca ili staraoca

Član 37

(1) Mjeru pojačanog nadzora roditelja, usvojioca ili staraoca sud izriče ako su roditelji, usvojilac ili staralac propustili da vrše brigu i nadzor nad maloljetnikom, a u mogućnosti su da ovakvu brigu i nadzor vrše.

(2) Pri izricanju mjere iz stava 1. ovog člana sud može roditelju, usvojiocu ili staraocu dati potrebna uputstva i naložiti mu određene dužnosti u pogledu mjera koje treba preduzeti radi vaspitanja maloljetnika, njegovog liječenja i otklanjanja štetnih uticaja na njega.

(3) Pri izricanju mjere iz stava 1. ovog člana, sud određuje da nadležni organ starateljstva provjerava njeno izvršavanje i ukazuje pomoć roditelju, usvojiocu ili staraocu.

(4) Ova mjera može da traje najmanje šest mjeseci, a najviše dvije godine, s tim da sud naknadno odlučuje o njenom prestanku.

(5) Kada organ starateljstva zadužen za sprovođenje ove mjere utvrdi da roditelj, usvojilac ili staralac ne postupa po posebnim uputstvima i ne sarađuje sa stručnim licem, mora o tome obavijestiti tužioca. U tom slučaju tužilac sudu podnosi prijedlog radi postupanja u skladu sa članom 45. ovog zakona.

Pojačani nadzor u drugoj porodici

Član 38

(1) Ako roditelj, usvojilac ili staralac maloljetnika nisu u mogućnosti da nad njim vrše nadzor ili ako se od njih opravdano ne može očekivati da takav nadzor vrše, maloljetnik će se smjestiti u drugu porodicu koja je voljna da ga primi i koja ima mogućnosti da nad njim vrši pojačani nadzor.

(2) Mjera pojačanog nadzora u drugoj porodici može da traje najmanje šest mjeseci, a najduže dvije godine, s tim da sud naknadno odlučuje o njenom prestanku. Izvršenje ove mjere obustaviće se kada roditelji, usvojilac ili staralac maloljetnika steknu mogućnost da nad njim vrše pojačani nadzor ili kada prema rezultatu izvršenja mjere prestane potreba za pojačanim nadzorom.

(3) Pri izricanju vaspitne mjere iz stava 1. ovog člana, sud određuje da organ starateljstva provjerava njeno izvršavanje i ukazuje potrebnu pomoć porodici u kojoj je maloljetnik smješten.

(4) Kada organ starateljstva zadužen za sprovođenje mjere pojačanog nadzora u drugoj porodici utvrdi da porodica u kojoj je maloljetnik smješten ne postupa po posebnim uputstvima i ne sarađuje sa stručnim licem, mora o tome obavijestiti tužioca. U tom slučaju tužilac sudu podnosi prijedlog radi postupanja u skladu sa članom 45. ovog zakona.

Pojačani nadzor nadležnog organa starateljstva

Član 39

(1) Ako roditelji, usvojilac, odnosno staralac maloljetnika nisu u mogućnosti vršiti pojačani nadzor, a ne postoje uslovi za izricanje vaspitne mjere pojačanog nadzora u drugoj porodici, maloljetnik stavlja se pod pojačani nadzor organa starateljstva.

(2) Dok traje ova mjera maloljetnik ostaje kod svojih roditelja, usvojioca, odnosno kod drugih lica koja se o njemu staraju, a pojačani nadzor nad njim vrši određeno lice nadležnog organa starateljstva ili drugo stručno lice koje odredi organ starateljstva.

(3) Organ starateljstva brine se o školovanju maloljetnika, njegovom zaposlenju, odvajanju iz sredine koja na njega štetno utiče, potrebnom liječenju i sređivanju prilika u kojima živi.

(4) Ova mjera može da traje najmanje šest mjeseci, a najviše dvije godine, s tim da sud naknadno odlučuje o njenom prestanku.

(5) Kada organ starateljstva zadužen za sprovođenje mjere pojačanog nadzora utvrdi da roditelj ne postupa po posebnim uputstvima i ne sarađuje sa stručnim licem, mora o tome obavijestiti tužioca. U tom slučaju tužilac sudu podnosi prijedlog u skladu sa članom 45. ovog zakona.

Posebne obaveze uz mjere pojačanog nadzora

Član 40

(1) Pri izricanju neke od vaspitnih mjera pojačanog nadzora iz čl. 37, 38. i 39. ovog zakona, sud može maloljetniku odrediti jednu ili više posebnih obaveza iz člana 35. ovog zakona ako je to potrebno za uspješno izvršenje izrečene vaspitne mjere.

(2) Posebne obaveze iz člana 35. stav 2. t. od v) do i) ovog zakona traju koliko i izrečena mjera pojačanog nadzora, s tim da sud može u tom vremenu izmijeniti ili obustaviti obaveze koje je izrekao.

Upućivanje u vaspitnu ustanovu

Član 41

(1) Sud izriče mjeru upućivanja u vaspitnu ustanovu kada je potrebno maloljetnika izdvojiti iz sredine u kojoj živi i obezbijediti mu pomoć i stalni nadzor stručnih vaspitača u ustanovi za vaspitanje maloljetnika.

(2) U vaspitnoj ustanovi maloljetnik ostaje najmanje šest mjeseci, a najduže dvije godine, s tim da sud svakih šest mjeseci razmatra da li ima osnova za obustavu izvršenja mjere ili zamjenu nekom drugom vaspitnom mjerom prema članu 45. stav 2. tačka b) ovog zakona.

Upućivanje u vaspitno-popravni dom

Član 42

(1) Sud izriče mjeru upućivanja u vaspitno-popravni dom maloljetniku kada ga je neophodno izdvojiti iz dotadašnje sredine i ako je potrebno primijeniti pojačane mjere i stručne programe prevaspitanja.

(2) Pri odlučivanju hoće li izreći mjeru iz stava 1. ovog člana, sud posebno uzima u obzir težinu i prirodu učinjenog krivičnog djela i okolnosti da li je prema maloljetniku ranije bila izrečena neka vaspitna mjera ili kazna maloljetničkog zatvora.

(3) U vaspitno-popravnom domu maloljetnik ostaje najmanje šest mjeseci, a najduže četiri godine, s tim da sud svakih šest mjeseci razmatra da li postoje osnovi za obustavu izvršenja ove mjere ili za njenu zamjenu nekom drugom vaspitnom mjerom prema članu 45. stav 2. tačka v) ovog zakona.

Uslovni otpust

Član 43

(1) Kada je maloljetniku izrečena zavodska vaspitna mjera, sud ga može uslovno otpustiti iz zavodske ustanove ako je u toj ustanovi proveo najmanje šest mjeseci i ako se na osnovu uspjeha postignutog u vaspitanju može opravdano očekivati da maloljetnik ubuduće neće činiti krivična djela i da će se u sredini u kojoj bude živio dobro ponašati.

(2) Sud može odlučiti da se prema maloljetniku za vrijeme uslovnog otpusta izrekne mjera pojačanog nadzora uz mogućnost primjene jedne ili više posebnih obaveza predviđenih članom 35. ovog zakona.

(3) Uslovni otpust traje najduže do isteka zakonskog roka trajanja izrečene zavodske mjere ili dok sud ovu mjeru ne obustavi od izvršenja ili je zamijeni nekom drugom mjerom.

(4) Ako za vrijeme trajanja uslovnog otpusta maloljetnik učini novo krivično djelo ili prekršaj javnog reda i mira sa elementima nasilja ako određena mjera pojačanog nadzora ne postiže svrhu ili maloljetnik ne ispunjava posebne obaveze koje su mu određene uz vaspitnu mjeru pojačanog nadzora, sud može opozvati uslovni otpust. Vrijeme provedeno na uslovnom otpustu se neće uračunati u vrijeme zakonskog trajanja izrečenih zavodskih vaspitnih mjera iz člana 32. stav 1. tačka v) ovog zakona.

Upućivanje u posebnu ustanovu za liječenje i osposobljavanje

Član 44

(1) Maloljetniku ometenom u psihičkom ili fizičkom razvoju sud može umjesto vaspitne mjere upućivanja u vaspitnu ustanovu ili vaspitne mjere upućivanja u vaspitno-popravni dom, izreći mjeru upućivanja u posebnu ustanovu za liječenje i osposobljavanje.

(2) Maloljetnik kome je izrečena mjera bezbjednosti obaveznog psihijatrijskog liječenja može se uputiti u posebnu ustanovu za liječenje i osposobljavanje maloljetnika samo ako se u toj ustanovi može obezbijediti čuvanje i liječenje i ostvariti svrha mjere bezbjednosti obaveznog psihijatrijskog liječenja.

(3) Maloljetnik ostaje u posebnoj ustanovi za liječenje i osposobljavanje dok je to potrebno radi njegovog liječenja ili osposobljavanja, ali ne duže od tri godine, s tim da će sud svaka tri mjeseca ispitati da li postoje osnovi za obustavu izvršenja ove mjere ili njenu zamjenu drugom mjerom. Ako maloljetnik u toku izvršenja ove mjere postane punoljetan, ispituje se potreba njegovog daljnjeg zadržavanja u toj ustanovi, a kada navrši 23 godine života, izvršenje mjere se nastavlja u ustanovi u kojoj se izvršava mjera bezbjednosti.

Obustava izvršenja i zamjena izrečene vaspitne mjere drugom vaspitnom mjerom

Član 45

(1) Ako se, poslije donošenja odluke o izricanju posebne obaveze, mjere pojačanog nadzora ili zavodske mjere pojave okolnosti kojih nije bilo u vrijeme donošenja odluke ili se za njih nije znalo, a one bi značajno uticale na iz bor mjere ili ako se odluka ne može izvršiti usljed odbijanja maloljetnika ili njegovih roditelja, usvojioca, odnosno staraoca da postupe po izrečenoj vaspitnoj mjeri ili po nalogu onoga ko mjeru izvršava ili nastupe druge okolnosti predviđene zakonom, a one bi bile od uticaja za donošenje odluke, sud može obustaviti izvršenje ili izrečenu mjeru zamijeniti drugom mjerom.

(2) Osim u slučajevima iz stava 1. ovog člana, ukoliko za pojedine mjere nije šta drugo propisano, sud može tokom izvršenja posebnih obaveza, mjera pojačanog nadzora ili zavodskih mjera, s obzirom na postignuti uspjeh u vaspitanju, obustaviti ih ili zamijeniti drugom takvom mjerom kojom se bolje postiže svrha vaspitnih mjera, s tim što se:

a) izvršenje mjere pojačanog nadzora ne može obustaviti prije isteka roka od šest mjeseci, a do isteka ovog roka zamjena mjere se može vršiti prema članu 35. stav 7. ovog zakona,

b) izvršenje mjere upućivanja u vaspitnu ustanovu ne može obustaviti prije isteka roka od šest mjeseci, a do isteka ovog roka može se zamijeniti samo mjerom iz čl. 36. ili 44. ovog zakona i

v) izvršenje mjere upućivanja u vaspitno-popravni dom ne može obustaviti prije isteka roka od šest mjeseci, a do isteka ovog roka može se zamijeniti samo mjerom iz člana 44. ovog zakona.

Ponovno odlučivanje o vaspitnim mjerama

Član 46

(1) Ako je od pravosnažnosti odluke kojom je izrečena neka od posebnih obaveza, mjera pojačanog nadzora ili zavodska vaspitna mjera, prošlo šest mjeseci, a izvršenje nije započeto, sud ponovo cijeni potrebu izvršenja izrečene mjere. Pri tome sud može odlučiti da se ranije izrečena mjera izvrši, ne izvrši ili da se zamijeni nekom drugom mjerom.

(2) Ako je od pravosnažnosti odluke kojom je izrečena vaspitna mjera upućivanja u vaspitni centar prošlo više od šest mjeseci, a izvršenje nije započeto, sud ponovo cijeni potrebu izvršenja izrečene mjere. Pri tome sud može odlučiti da se ranije izrečena mjera izvrši, ne izvrši ili da se zamijeni nekom od mjera pojačanog nadzora.

Dejstvo kazne na vaspitne mjere

Član 47

(1) Ako za vrijeme trajanja vaspitne mjere sud izrekne starijem maloljetniku kaznu maloljetničkog zatvora, vaspitna mjera prestaje kada maloljetnik započne izdržavanje te kazne.

(2) Ako za vrijeme trajanja vaspitne mjere sud izrekne punoljetnom licu kaznu maloljetničkog zatvora ili kaznu zatvora najmanje šest mjeseci, vaspitna mjera prestaje kada to lice započne izdržavanje kazne.

(3) Ako sud u slučaju iz stava 2. ovog člana izrekne kaznu maloljetničkog zatvora ili zatvora u trajanju kraćem od šest mjeseci, sud u presudi odlučuje hoće li se po izdržanoj kazni nastaviti izvršenje izrečene vaspitne mjere ili se izvršenje mjere obustavlja.

Izricanje vaspitnih mjera za krivična djela u sticaju

Član 48

(1) Ako je maloljetnik učinio više krivičnih djela u sticaju, a sud odluči da izrekne vaspitnu mjeru, cijeni jedinstveno sva djela i izriče samo jednu vaspitnu mjeru, osim u slučaju predviđenom u članu 40. stav 1. ovog zakona.

(2) Po odredbi stava 1. ovog člana sud postupa i kada poslije izrečene vaspitne mjere utvrdi da je maloljetnik prije ili poslije njenog izricanja učinio neko krivično djelo.

Evidencija o izrečenim vaspitnim mjerama

Član 49

(1) Evidenciju o izrečenim vaspitnim mjerama vode nadležni organi starateljstva na osnovu propisa koje donosi ministarstvo nadležno za poslove socijalne zaštite.

(2) Podaci o izrečenim vaspitnim mjerama mogu se dati samo tužilaštvu, sudu, organima unutrašnjih poslova i organima starateljstva u vezi sa krivičnim postupkom koji se vodi protiv lica kome je izrečena vaspitna mjera. Lica koja su na bilo koji način došla do ovih podataka ne smiju upotrijebiti te podatke na način koji bi bio od štete za rehabilitaciju lica protiv koga je vođen krivični postupak.

(3) Podaci o izrečenoj vaspitnoj mjeri brišu se iz evidencije nakon proteka roka od tri godine od dana kada je prestalo izvršenje vaspitne mjere, a u svakom slučaju kada evidentirano lice napuni 23 godine života.

(4) Ako evidentirano lice bude u međuvremenu osuđeno na kaznu zatvora ili maloljetničkog zatvora, podaci o vaspitnoj mjeri brišu se iz evidencije kada proteknu rehabilitacijski rokovi utvrđeni ovim zakonom.

 

 

 

2.2. Maloljetnički zatvor

Kažnjavanje starijih maloljetnika

Član 50

Kaznom maloljetničkog zatvora može se kazniti samo stariji maloljetnik koji je učinio krivično djelo s propisanom kaznom zatvora višom od pet godina, ako zbog visokog stepena njegove krivice i teških posljedica krivičnog djela ne bi bilo opravdano izreći vaspitnu mjeru.

Odmjeravanje kazne maloljetničkog zatvora

Član 51

(1) Kazna maloljetničkog zatvora koja se izriče maloljetnom učiniocu krivičnog djela ne može biti duža od pet godina, a izriče se na pune godine ili na mjesece. Za krivično djelo za koje je propisana kazna dugotrajnog zatvora ili za sticaj najmanje dva krivična djela za koja je propisana kazna zatvora teža od 10 godina, maloljetnički zatvor može trajati do 10 godina.

(2) Pri odmjeravanju kazne starijem maloljetniku za krivično djelo, sud ne može izreći kaznu maloljetničkog zatvora u trajanju dužem od kazne zatvora propisane za to krivično djelo, a nije vezan za najmanju propisanu mjeru te kazne.

(3) Pri odmjeravanju kazne maloljetničkog zatvora starijem maloljetniku sud uzima u obzir sve okolnosti koje utiču da kazna bude manja ili veća u skladu sa članom 37. st. 1. i 4. Krivičnog zakona, imajući posebno u vidu stepen zrelosti maloljetnika i vrijeme potrebno za njegovo vaspitanje i stručno osposobljavanje.

Izricanje kazne maloljetničkog zatvora za krivična djela u sticaju

Član 52

(1) Ako stariji maloljetnik učini više krivičnih djela u sticaju, a sud nađe da za svako krivično djelo treba izreći kaznu maloljetničkog zatvora, odmjeriće po slobodnoj ocjeni za sva djela jednu kaznu u granicama predviđenim u članu 51. ovog zakona. Ako sud nađe da bi za neko djelo u sticaju starijeg maloljetnika trebalo kazniti, a za druga krivična djela izreći vaspitnu mjeru, za sva djela u sticaju izriče samo kaznu maloljetničkog zatvora.

(2) Ako je sud za krivična djela u sticaju utvrdio kazne zatvora i maloljetničkog zatvora, izriče zatvor kao jedinstvenu kaznu primjenom opštih pravila za sticaj krivičnih djela.

(3) Ako sud nađe da za neka krivična djela u sticaju treba izreći vaspitnu mjeru, a za druga kaznu zatvora, izriče samo kaznu zatvora.

(4) Sud postupa u skladu sa st. 1, 2. i 3. ovog člana i u slučaju ako poslije izrečene kazne utvrdi da je osuđeni prije ili poslije njenog izricanja učinio drugo krivično djelo.

Uslovni otpust iz maloljetničkog zatvora

Član 53

(1) Lice osuđeno na kaznu maloljetničkog zatvora može biti uslovno otpušteno ako je izdržalo najmanje trećinu izrečene kazne i ako se na osnovu postignutog uspjeha izvršenja može opravdano očekivati da će se na slobodi dobro ponašati i da neće vršiti krivična djela, ali ne prije nego što je provelo šest mjeseci u kazneno-popravnoj ustanovi. Uz uslovni otpust sud može izreći neku od vaspitnih mjera pojačanog nadzora, uz mogućnost primjenjivanja jedne ili više posebnih obaveza predviđenih članom 35. ovog zakona.

(2) Ako za vrijeme trajanja uslovnog otpusta maloljetnik učini novo krivično djelo ili prekršaj javnog reda i mira sa elementima nasilja ili ako određena mjera pojačanog nadzora ne postiže svrhu ili maloljetnik ne ispunjava posebne obaveze koje su mu određene uz vaspitnu mjeru pojačanog nadzora, sud može opozvati uslovni otpust. U tom slučaju, vrijeme provedeno na uslovnom otpustu neće se uračunati u vrijeme izdržane kazne maloljetničkog zatvora.

 

Odgođeno izricanje kazne maloljetničkog zatvora

Član 54

(1) Sud može izreći kaznu maloljetničkog zatvora i istovremeno odrediti da je neće izvršiti kada se opravdano može očekivati da se i prijetnjom naknadnog izricanja kazne može uticati na maloljetnika da ubuduće ne vrši krivična djela. Uz kaznu maloljetničkog zatvora sud može izreći neku od vaspitnih mjera pojačanog nadzora i odrediti uz tu mjeru jednu ili više posebnih obaveza predviđenih članom 35. ovog zakona.

(2) Sud naknadno može izreći izvršenje izrečene kazne maloljetničkog zatvora ako maloljetnik za vrijeme koje sud odredi, a koje ne može biti kraće od jedne ni duže od tri godine (vrijeme provjeravanja), učini novo krivično djelo ili ako odbija da postupi po izrečenoj vaspitnoj mjeri pojačanog nadzora ili izvršenju posebnih obaveza.

(3) Nakon što protekne najmanje jedna godina vremena provjeravanja sud može, nakon što pribavi izvještaj organa starateljstva, izreći konačni odustanak od izricanja kazne, ako nove činjenice potvrđuju uvjerenje da maloljetnik neće učiniti nova krivična djela.

Naknadno izricanje kazne maloljetničkog zatvora

Član 55

(1) Ako maloljetnik kojem je odgođeno izricanje kazne maloljetničkog zatvora iz člana 54. ovog zakona bude osuđen ili bude izrečena vaspitna mjera zbog novog krivičnog djela učinjenog prije isteka vremena provjeravanja, sud izriče kaznu za ranije učinjeno djelo, ako bi to, s obzirom na novoizrečenu kaznu ili vaspitnu mjeru, bilo potrebno radi odvraćanja maloljetnika od izvršenja krivičnih djela. Kazna za ranije učinjeno djelo može se izreći i ako maloljetnik i pored izrečenog upozorenja suda odbija da postupi po izrečenoj vaspitnoj mjeri ili izvršenju posebnih obaveza.

(2) Pri izricanju jedinstvene kazne, postupa se u skladu sa članom 52. ovog zakona.

(3) Ako sud u slučaju iz stava 1. ovog člana ne izrekne kaznu, odlučuje ostaju li na snazi već izrečene mjere ili izriče druge mjere.

(4) Kazna se može izreći najkasnije šest mjeseci nakon proteka vremena provjeravanja ili nakon okončanja postupka zbog novog krivičnog djela.

Organizacija i način izvršenja kazne maloljetničkog zatvora

Član 55a.

(1) Detaljnije odredbe o organizaciji i načinu izvršenja kazne maloljetničkog zatvora pravilnikom propisuje ministar.

(2) Pravilnikom iz stava 1. ovog člana uređuje se način života i organizacija rada sa maloljetnicima u maloljetničkom zatvoru.

Zastarjelost izvršenja kazne maloljetničkog zatvora

Član 56

Kazna maloljetničkog zatvora neće se izvršiti kada od dana pravosnažnosti presude kojom je kazna izrečena protekne:

a) pet godina ako je izrečena kazna maloljetničkog zatvora u trajanju dužem od pet godina,

b) tri godine ako je izrečena kazna maloljetničkog zatvora u trajanju dužem od tri godine i

v) dvije godine ako je izrečena kazna maloljetničkog zatvora u trajanju do tri godine.

Davanje podataka iz kaznene evidencije o osudama na kaznu maloljetničkog zatvora

Član 57

(1) Podaci o osudi na kaznu maloljetničkog zatvora mogu se dati samo kada to traži sud, tužilaštvo, policijski organ i organ starateljstva, a u vezi sa krivičnim postupkom koji se vodi protiv lica kome je izrečena kazna maloljetničkog zatvora.

(2) Lica koja su na bilo koji način došla do podataka iz stava 1. ovog člana ne smiju upotrijebiti te podatke na način koji bi bio od štete za rehabilitaciju lica protiv koga je vođen krivični postupak.

Dejstvo vaspitnih mjera i kazne maloljetničkog zatvora

Član 58

Vaspitne mjere i kazna maloljetničkog zatvora ne mogu imati pravne posljedice osude koje se sastoje u zabrani sticanja određenih prava, i to:

a) zabranu obavljanja određenih poslova ili funkcija u organima vlasti, privrednim društvima ili drugim pravnim licima,

b) zabrana istupanja u štampi, na radiju, televiziji ili javnim skupovima,

v) zabranu sticanja određenih zvanja, poziva ili zanimanja ili unapređenja u službi i

g) zabranu sticanja određenih dozvola ili odobrenja koja se izdaju odlukom organa vlasti.

Brisanje osude

Član 59

(1) Osuda na kaznu maloljetničkog zatvora briše se iz kaznene evidencije u roku od jedne godine od dana izdržane, zastarjele ili oproštene kazne, ako za to vrijeme osuđeni maloljetnik ne učini novo krivično djelo.

(2) Osuda se ne može brisati dok traje primjena mjere bezbjednosti.

(3) Ako je u toku roka za brisanje osude maloljetniku izrečena kazna maloljetničkog zatvora ili zatvora preko pet godina, ne briše se ni ranija ni kasnija osuda.

(4) Ako maloljetnik ima više osuda, može se iz kaznene evidencije brisati svaka osuda pojedinačno ili istovremeno ako postoje uslovi za brisanje svake od tih osuda.

Rehabilitacija

Član 60

Poslije izdržane, oproštene ili zastarjele kazne maloljetničkog zatvora, maloljetnici uživaju sva prava utvrđena ustavom, zakonom i drugim propisima, osim ako ta prava nisu ograničena izvršenjem mjera bezbjednosti iz člana 61. t. od a) do g) ovog zakona.

2.3. Mjere bezbjednosti

Vrste mjera bezbjednosti

Član 61

Prema maloljetniku se mogu izreći sljedeće mjere bezbjednosti:

a) obavezno psihijatrijsko liječenje,

b) obavezno liječenje od zavisnosti,

v) obavezno ambulantno liječenje na slobodi,

g) zabrana upravljanja motornim vozilom i

d) oduzimanje predmeta.

Izricanje mjera bezbjednosti

Član 62

(1) Maloljetniku i mlađem punoljetnom licu kojem je izrečena vaspitna mjera ili kazna maloljetničkog zatvora mogu se, pod uslovima propisanim zakonom, izreći jedna ili više mjera bezbjednosti.

(2) Kada je god moguće mjere liječenja na slobodi imaju prednost nad smještajem maloljetnika u zdravstvenu ustanovu radi sprovođenja mjera bezbjednosti obaveznog psihijatrijskog liječenja i obaveznog liječenja od zavisnosti.

Obavezno psihijatrijsko liječenje

Član 63

(1) Kada su ispunjeni uslovi iz člana 58. stav 1. Krivičnog zakona maloljetniku izriče se mjera bezbjednosti

obaveznog psihijatrijskog liječenja, koja traje dok ne prestanu razlozi zbog kojih je izrečena, ali najduže do isteka trajanja vaspitne mjere ili kazne maloljetničkog zatvora ili dok traje odgođeno izvršenje ove kazne ili uslovni otpust iz zavoda ili ustanove.

(2) Umjesto mjere obaveznog psihijatrijskog liječenja, maloljetniku se na osnovu nalaza i mišljenja vještaka može izreći vaspitna mjera upućivanja u posebnu ustanovu za liječenje i osposobljavanje ili mjera bezbjednosti obaveznog ambulantnog liječenja na slobodi ako se na takav način može obezbijediti liječenje i postići svrha mjere bezbjednosti umjesto koje se izriče.

(3) Mjera bezbjednosti obaveznog liječenja od zavisnosti ne može se izreći uz vaspitnu mjeru sudskog ukora i posebnih obaveza.

Obavezno liječenje od zavisnosti

Član 64

(1) Kada su ispunjeni uslovi iz člana 59. stav 1. Krivičnog zakona, maloljetniku se izriče mjera bezbjednosti obaveznog liječenja od zavisnosti u skladu sa članom 63. ovog zakona.

(2) Umjesto mjere obaveznog liječenja od zavisnosti, maloljetniku se na osnovu nalaza i mišljenja vještaka može izreći mjera ambulantnog liječenja na slobodi ako postoji opasnost da će maloljetnik zbog zavisnosti od alkohola ili opojnih droga i ubuduće činiti krivična djela, a za otklanjanje te opasnosti je dovoljno njegovo ambulantno liječenje na slobodi.

Obavezno liječenje na slobodi

Član 65

(1) Mjera obaveznog ambulantnog liječenja na slobodi može se izreći maloljetniku umjesto mjera obaveznog psihijatrijskog liječenja i obaveznog liječenja od zavisnosti kada su ispunjeni uslovi za njihovo izricanje i kada se na osnovu nalaza i mišljenja vještaka utvrdi da za sprovođenje tih mjera nije potrebno zadržavanje i liječenje u zdravstvenoj ustanovi i da je dovoljno ambulantno liječenje na slobodi.

(2) Kada sud odluči da u skladu sa stavom 1. ovog člana izrekne mjeru obaveznog ambulantnog liječenja, sud izriče krivičnu sankciju u skladu sa čl. 63. i 64. ovog zakona.

Zabrana upravljanja motornim vozilom

Član 66

(1) Prema maloljetniku i mlađem punoljetnom licu sud može izreći mjeru bezbjednosti zabrane upravljanja motornim vozilom u skladu sa članom 61. st. 1, 2. i 3. Krivičnog zakona.

(2) Ako učinilac krivičnog djela kojem je zabranjeno upravljanje motornim vozilom ne postupi po toj zabrani, mjera bezbjednosti se zamjenjuje jednom ili više posebnih obaveza iz člana 35. ovog zakona.

 

Oduzimanje predmeta

Član 67

Prema maloljetniku može se izreći mjera bezbjednosti oduzimanje predmeta u skladu sa članom 62. Krivičnog zakona.

3. Primjena odredaba o maloljetnicima na punoljetna i mlađa punoljetna lica

Suđenje punoljetnim licima za krivična djela koja su učinila kao mlađi maloljetnici

Član 68

Punoljetnom licu koje je navršilo 21 godinu života ne može se suditi za krivično djelo koje je učinilo kao mlađi maloljetnik.

Izricanje krivičnih sankcija punoljetnim licima za krivična djela koja su učinila kao maloljetnici

Član 69

(1) Punoljetnom licu koje je krivično djelo učinilo kao maloljetnik, a u vrijeme suđenja nije navršilo 23 godine života, može se izreći odgovarajuća vaspitna mjera (posebna obaveza, mjera pojačanog nadzora nadležnog organa starateljstva i zavodska mjera upućivanja u vaspitno-popravni dom), a iz razloga predviđenih članom 50. ovog zakona i kazna maloljetničkog zatvora. Pri ocjeni da li će izreći vaspitnu mjeru ili maloljetnički zatvor, sud uzima u obzir sve okolnosti slučaja, a naročito težinu učinjenog krivičnog djela, vrijeme koje je proteklo od njegovog izvršenja, porodične prilike, ponašanje izvršioca, kako se izvršilac uključio u redovni život, kao i svrhu koju želi postići primjenom ove sankcije.

(2) Izuzetno od odredbe stava 1. ovog člana, punoljetnom licu koje je u vrijeme suđenja navršilo 23 godine života, sud može, umjesto maloljetničkog zatvora, izreći kaznu zatvora ili uslovnu osudu. Kazna zatvora izrečena u ovom slučaju ima u pogledu rehabilitacije, zastarjelosti, uslovnog otpusta i pravnih posljedica osude isto pravno dejstvo kao i kazna maloljetničkog zatvora.

(3) Punoljetnim licima iz st. 1. i 2. ovog člana uz izrečenu sankciju može se izreći odgovarajuća mjera bezbjednosti pod uslovima predviđenim ovim zakonom.

4. Mlađa punoljetna lica

Primjena odredaba o maloljetnicima na mlađa punoljetna lica

Član 70

U odnosu na mlađe punoljetne učinioce krivičnih djela važe odredbe Krivičnog zakona, a pod uslovima propisanim ovim zakonom, na njih se primjenjuju i odredbe za maloljetne učinioce.

Izricanje vaspitnih mjera mlađim punoljetnim licima

Član 71

(1) Licu koje je kao punoljetno učinilo krivično djelo, a u vrijeme suđenja nije navršilo 23 godine života, sud može izreći bilo koju mjeru posebnih obaveza, mjeru pojačanog nadzora nadležnog organa starateljstva ili odgovarajuću zavodsku vaspitnu mjeru ako se, s obzirom na njegovu ličnost i okolnosti pod kojima je krivično djelo učinilo, može očekivati da će se i vaspitnom mjerom postići svrha koja bi se ostvarila izricanjem kazne.

(2) Mlađem punoljetnom licu kome je izrečena vaspitna mjera sud može, pod uslovima propisanim ovim zakonom, izreći odgovarajuće mjere bezbjednosti.

(3) Izrečena vaspitna mjera može trajati najduže dok učinilac ne navrši 23 godine života.

 

IV - KRIVIČNI POSTUPAK PREMA MALOLJETNICIMA

1. Opšte odredbe

Primjena zakona

Član 72

(1) Odredbe ovog zakona primjenjuju se u postupku prema licima koja su učinila krivično djelo kao maloljetnici, a u vrijeme pokretanja postupka, odnosno suđenja nisu navršila 23 godine života, kao i odredbe Zakona o krivičnom postupku ako nisu u suprotnosti s odredbama ovog zakona.

(2) Odredbe člana 76, člana 81. stav 3, i čl. 82, 94, 111. i 112. ovog zakona ne primjenjuju se u postupku prema učiniocu koji je u vrijeme pokretanja postupka, odnosno suđenja napunio 21 godinu života.

Primjena odredaba prema djeci

Član 73

(1) Kada ovlašćeno službeno lice utvrdi da lice za koje postoje osnovi sumnje da je učinilo krivično djelo nije navršilo 14 godina, neće ga ispitati nego o tome

odmah obavještava tužioca i organ starateljstva. Ovlašćeno službeno lice ispituje dijete i tužiocu podnosi službeni izvještaj samo u slučaju kada se radi o krivičnom djelu koje je imalo za posljedicu teško narušavanje tjelesnog integriteta drugog lica ili je učinjena znatna materijalna šteta.

(2) Kada tužilac utvrdi da lice za koje se osnovano sumnja da je učinilo krivično djelo nije navršilo 14 godina, donosi naredbu o nepokretanju krivičnog postupka, a podatke o djelu i učiniocu dostavlja organu starateljstva radi preduzimanja mjera zaštite u okviru njegove nadležnosti.

(3) Kada sud u toku postupka utvrdi da maloljetnik u vrijeme izvršenja krivičnog djela nije navršio 14 godina života, krivični postupak se obustavlja i rješenje dostavlja organu starateljstva radi preduzimanja mjera zaštite u okviru njegove nadležnosti.

(4) O postupanju u skladu sa st. 2. i 3. ovog člana obavještava se podnosilac prijave i oštećeni, uz pravnu pouku da svoj imovinskopravni zahtjev mogu ostvarivati u parničnom postupku.

Izričita zabrana postupanja

Član 74

Odredbe Zakona o krivičnom postupku o kaznenom nalogu, izjašnjenju o krivici, razmatranju izjave o priznanju krivice i pregovaranju o krivici, ne primjenjuju se u krivičnom postupku prema maloljetnicima.

Pokretanje postupka prema maloljetniku

Član 75

Krivični postupak prema maloljetniku pokreće se naredbom za pokretanje pripremnog postupka koju donosi tužilac.

Obazrivo postupanje

Član 76

(1) Pri preduzimanju radnji kojima je prisutan maloljetnik, a naročito pri njegovom ispitivanju, postupa se obazrivo, vodeći računa o zrelosti, drugim ličnim svojstvima i zaštiti privatnosti maloljetnika kako vođenje krivičnog postupka ne bi štetno uticalo na njegov fizički, mentalni i kognitivni razvoj.

(2) Organi koji učestvuju u postupku upozorenjem ili udaljenjem na određeni period, spriječavaju svako nedisciplinovano ponašanje maloljetnika.

(3) Ako maloljetnik i nakon upozorenja nastavi sa nedoličnim ponašanjem, sudija, odnosno predsjednik vijeća može odlučiti da se maloljetnik udalji iz sudnice za određeni vremenski period, a postupak se nastavlja u prisutnosti branioca. Nakon povratka maloljetnika u sudnicu, branilac ga obavještava o radnjama sprovedenim u njegovom odsustvu.

Obavezna odbrana

Član 77

(1) Maloljetnik mora imati branioca prilikom prvog ispitivanja od strane tužioca ili ovlašćenog službenog lica, kao i tokom cijelog postupka.

(2) Maloljetnik ima branioca i onda kada ovlašćeno službeno lice izriče policijsko upozorenje iz člana 23. ovog zakona i kada tužilac uslovljava nepokretanje postupka prema maloljetniku ispunjenjem vaspitne preporuke iz člana 26. ovog zakona.

(3) Ako maloljetnik, njegov zakonski zastupnik ili srodnici maloljetnika ne uzmu branioca, o tome se obavještava sudija, koji na prijedlog tužioca ili ovlašćenog službenog lica postavlja branioca po službenoj dužnosti.

(4) Branilac iz stava 3. ovog člana mora imati posebna znanja.

Oslobađenje od dužnosti svjedočenja

Član 78

(1) Niko ne može biti oslobođen dužnosti svjedočenja o okolnostima potrebnim za ocjenjivanje zrelosti maloljetnika, upoznavanje njegove ličnosti i prilika u kojima živi.

(2) Dužnosti svjedočenja oslobođeni su samo roditelj, staralac, usvojilac, vjerski službenik, odnosno ispovjednik i branilac.

(3) Kada svjedoči socijalni radnik organa starateljstva, njegovo ispitivanje se ne može odnositi na okolnosti učinjenog djela o kojima je saznao ispitujući maloljetnika u postupku sačinjavanja socijalne anamneze iz člana 87. ovog zakona i drugih izvještaja po zahtjevu tužilaštva ili suda.

Spajanje i razdvajanje postupka

Član 79

(1) Kada je maloljetnik učestvovao u izvršenju krivičnog djela zajedno sa punoljetnim licem, postupak prema njemu se razdvaja i sprovodi po odredbama ovog zakona.

(2) Izuzetno, nakon okončanog pripremnog postupka, a na obrazložen prijedlog tužioca, postupak prema maloljetniku može se spojiti s postupkom protiv punoljetnog lica i sprovesti po odredbama ovog zakona samo ako je spajanje postupka neophodno za svestrano razjašnjenje stvari. O spajanju postupka odlučuje sudija za maloljetnike.

(3) U jedinstvenom postupku suđenje se sprovodi pred sudijom nadležnog suda, odnosno pred vijećem od troje sudija kojim predsjedava sudija za maloljetnike.

(4) Do završetka glavnog pretresa sudija, odnosno vijeće može odlučiti da se iz razloga cjelishodnosti ili drugih opravdanih razloga postupak razdvoji.

(5) Protiv rješenja kojim je odlučeno o spajanju ili razdvajanju postupka žalba nije dopuštena.

(6) Kada se sprovodi jedinstven postupak za maloljetnika i punoljetne učinioce, u pogledu maloljetnika uvijek se primjenjuju odredbe čl. od 76. do 78, od 81. do 86, 89, 90, 92, od 94. do 103, 110. stav 3, 111, 112, 115. i 119. ovog zakona, a ostale odredbe ovog zakona ukoliko njihova primjena nije u suprotnosti s vođenjem jedinstvenog postupka.

 

 

Sprovođenje jedinstvenog postupka

Član 80

(1) Kada je lice učinilo neko krivično djelo kao maloljetno, a neko djelo kao punoljetno, sprovodi se jedinstven postupak i punoljetnom licu se sudi po odredbama ovog zakona.

(2) U jedinstvenom postupku suđenje se sprovodi pred sudijom za maloljetnike nadležnog suda, odnosno pred vijećem od troje sudija, od kojih je najmanje jedan sudija za maloljetnike, ukoliko to lice u vrijeme pokretanja postupka nije navršilo 23. godinu.

Uloga organa starateljstva

Član 81

(1) U postupku prema maloljetnicima, pored ovlašćenja koja su izričito predviđena u odredbama ovog zakona, organ starateljstva ima pravo da se upozna s tokom postupka, da u toku postupka stavlja prijedloge i da ukazuje na činjenice i dokaze koji su od važnosti za donošenje pravilne odluke.

(2) O svakom pokretanju postupka prema maloljetniku tužilac obavještava nadležni organ starateljstva.

(3) Tužilaštva i sudovi izvještavaju organ starateljstva kada u krivičnom postupku utvrđene činjenice i okolnosti upućuju na potrebu preduzimanja mjera radi zaštite prava i dobrobiti maloljetnika.

Pozivanje i dostavljanje pismena

Član 82

(1) Maloljetnik se poziva preko roditelja, odnosno zakonskog zastupnika, osim ako to nije moguće zbog potrebe hitnog postupanja ili drugih okolnosti, i tada sudija na prijedlog tužioca u interesu maloljetnika imenuje posebnog staraoca do okončanja postupka.

(2) Dostavljanje odluka i drugih pismena maloljetniku vrši se shodno odredbama Zakona o krivičnom postupku, s tim da se maloljetniku pismena ne dostavljaju isticanjem na oglasnoj tabli suda, a ne primijenjuje se ni odredba Zakona o krivičnom postupku o usmenom saopštavanju odluke. Odluke i druga pismena se dostavljaju i roditeljima, odnosno staraocu maloljetnika.

Dovođenje maloljetnika

Član 83

Mjeru dovođenja kojom se obezbjeđuje prisustvo maloljetnika i uspješno vođenje krivičnog postupka sprovode pripadnici sudske policije u civilnoj odjeći, vodeći računa da to čine na neupadljiv način, osim u slučajevima opasnih učinilaca ili najtežih krivičnih djela.

Objavljivanje toka krivičnog postupka

Član 84

(1) Ne smije se objaviti tok krivičnog postupka prema maloljetniku, ni odluka donesena u tom postupku, niti se može u svrhu objavljivanja vršiti video i audio snimanje toka postupka.

(2) Pravosnažna odluka suda može se objaviti, ali bez navođenja imena maloljetnika i drugih podataka iz kojih bi se mogao utvrditi njegov identitet.

Dužnost hitnog postupanja

Član 85

Organi koji učestvuju u postupku prema maloljetniku, kao i drugi organi i ustanove od kojih se traže obavještenja, izvještaji ili mišljenja dužni su da postupaju najhitnije kako bi se postupak što prije završio.

Mjesna nadležnost

Član 86

Za postupak prema maloljetniku, po pravilu, mjesno je nadležan sud njegovog prebivališta, a ako maloljetnik nema prebivališta ili ono nije poznato sud boravišta maloljetnika. Postupak se može sprovesti pred sudom boravišta maloljetnika ili pred sudom mjesta izvršenja krivičnog djela, odnosno pred sudom na čijem se području nalazi zavod ili ustanova za izvršenje krivičnih sankcija u kojoj se maloljetnik nalazi, ako je očigledno da će se pred tim sudom postupak lakše sprovesti.

2. Postupanje prije pokretanja pripremnog postupka

Socijalna anamneza

Član 87

(1) Prije pokretanja pripremnog postupka za djelo koje se maloljetniku stavlja na teret tužilac je dužan od nadležnog organa starateljstva pribaviti podatke koji se tiču uzrasta, zrelosti i drugih osobina ličnosti maloljetnika, o sredini i prilikama u kojima on živi, kako bi mogao odlučiti da li će za konkretni slučaj postupati primjenom načela oportuniteta, postupak obustaviti ili pristupiti postupku primjene vaspitne preporuke ili će donijeti naredbu za pokretanje pripremnog postupka.

(2) Anamnezu iz stava 1. ovog člana pribavlja i ovlašćeno službeno lice kada su ispunjeni uslovi iz člana 23. ovog zakona.

Radnje postupanja ovlašćenog službenog lica prilikom izricanja policijskog upozorenja

Član 88

(1) U pravilu, ispitivanje maloljetnika vrši tužilac, a ovlašćeno službeno lice ispitivanje vrši uz odobrenje tužioca.

(2) Za krivična djela sa propisanom novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine, ovlašćeno službeno lice koje ima posebna znanja, uz pribavljeno odobrenje tužioca, ispituje maloljetnika. Komunikacije sa maloljetnikom, pozivanje i obavještavanje o pravima vrši se u skladu sa članom 96. st. 2, 3, 4. i 5. ovog zakona.

(3) Ovlašćeno službeno lice ispituje maloljetnika u prisustvu njegovog branioca, roditelja, staraoca, odnosno usvojioca. Kada su roditelji, staralac, odnosno usvojilac maloljetnika spriječeni da prisustvuju ispitivanju maloljetnika, odnosno ako njihovo prisustvo ne bi bilo u interesu maloljetnika ovlašćeno službeno lice ispituje maloljetnika u prisustvu predstavnika organa starateljstva ili predstavnika ustanove za smještaj maloljetnika.

(4) Ovlašćeno službeno lice nakon što u roku od 24 časa ispita maloljetnika i prikupi dokaze, uz službeni izvještaj može tužiocu dostaviti i obrazložen prijedlog da se maloljetnik za konkretni slučaj samo upozori. Ako tužilac nakon razmatranja prijedloga utvrdi da postoje dokazi da je maloljetnik učinio krivično djelo i da, s obzirom na prirodu krivičnog djela i okolnosti pod kojima je učinjeno, raniji život maloljetnika i njegova lična svojstva, pokretanje krivičnog postupka ne bi bilo cjelishodno, tužilac može dati traženo odobrenje i predmet dostaviti ovlašćenom službenom licu da maloljetniku izrekne policijsko upozorenje.

(5) Ako tužilac ne odobri izricanje policijskog upozorenja o tome obavještava ovlašćeno službeno lice i prije pokretanja pripremnog postupka razmatra mogućnosti i opravdanost izricanja vaspitne preporuke iz člana 90. ovog zakona ili donosi naredbu za pokretanje pripremnog postupka u skladu sa članom 91. stav 1. ovog zakona.

(6) U slučaju iz stava 2. ovog člana ovlašćeno službeno lice najdalje u roku od tri dana od dostavljanja predmeta maloljetniku izriče policijsko upozorenje i tom prilikom ukazuje na društvenu neprihvatljivost i štetnost njegovog ponašanja, posljedice koje takvo ponašanje može imati na njega, kao i na mogućnost vođenja krivičnog postupka i izricanje krivične sankcije u slučaju ponovnog izvršenja krivičnog djela. Na lica koja prisustvuju saopštavanju odluke, primjenjuje se stav 3. ovog člana. Odluka se bilježi u spisu.

(7) Ovlašćeno službeno lice u roku od tri dana od dana donošenja odluke iz st. 5. i 6. ovog člana o toj odluci pismeno obavještava tužioca, maloljetnika, njegovog branioca, roditelja, odnosno staraoca ili usvojioca maloljetnika, organ starateljstva, kao i oštećenog, uz navođenje razloga za donošenje ove odluke.

(8) Priznanje maloljetnika da je učinio krivično djelo, ne može biti korišćeno protiv njega u bilo kojem drugom naknadnom postupku.

Primjena načela oportuniteta

Član 89

(1) Za krivična djela s propisanom novčanom kaznom ili kaznom zatvora do pet godina, tužilac može odlučiti da ne pokrene krivični postupak iako postoje dokazi da je maloljetnik učinio krivično djelo, ako smatra da ne bi bilo cjelishodno da se vodi postupak prema maloljetniku, s obzirom na prirodu krivičnog djela i okolnosti pod kojima je učinjeno, raniji život maloljetnika i njegova lična svojstva. Tužilac može postupiti na isti način i slučaju krivičnog djela sa propisanom kaznom zatvora preko pet godina ako je takvo postupanje u skladu sa principom srazmjernosti iz člana 9. ovog zakona. Radi utvrđivanja ovih okolnosti, tužilac može zatražiti obavještenja od roditelja, odnosno staraoca maloljetnika, drugih lica i ustanova, a kada je to potrebno, može ova lica i maloljetnika pozvati radi neposrednog obavještavanja. Tužilac traži mišljenje organa starateljstva o cjelishodnosti pokretanja postupka prema maloljetniku.

(2) Ako je za donošenje odluke iz stava 1. ovog člana potrebno da se ispitaju lična svojstva maloljetnika, sud može na obrazložen prijedlog tužioca uputiti maloljetnika u prihvatilište za djecu i omladinu ili vaspitnu ustanovu, ali najduže do 30 dana.

(3) Kada je izvršenje kazne ili vaspitne mjere u toku, tužilac može odlučiti da ne zahtijeva pokretanje krivičnog postupka za drugo krivično djelo maloljetnika, ako s obzirom na težinu tog krivičnog djela, kao i na kaznu, odnosno vaspitnu mjeru koja se izvršava, ne bi imalo svrhe vođenje postupka i izricanje krivične sankcije za to djelo.

(4) Kada tužilac u slučajevima iz st. 1. i 3. ovog člana nađe da nije cjelishodno pokretanje postupka prema maloljetniku, obavještava o tome, uz navođenje razloga, maloljetnika, branioca, roditelja, odnosno staraoca ili usvojioca maloljetnika, organ starateljstva, kao i oštećenog.

Primjene vaspitne preporuke

Član 90

(1) Prije donošenja naredbe za pokretanje pripremnog postupka prema maloljetniku za krivična djela iz člana 89. stav 1. ovog zakona, tužilac je dužan razmotriti mogućnost i opravdanost primjene vaspitne preporuke, u skladu sa odredbama ovog zakona. Tužilac o takvoj mogućnosti rješavanja konkretnog slučaja, prirodi, sadržaju, trajanju, posljedicama primjene vaspitne preporuke, kao i posljedicama odbijanja saradnje, izvršenja i ispunjenja vaspitne preporuke, obavještava maloljetnika i njegove roditelje, odnosno staraoca ili usvojioca.

(2) Kada tužilac za krivična djela iz člana 89. stav 1. ovog zakona ne primijeni vaspitnu preporuku, obavezno obrazlaže razloge za donošenje takve odluke.

(3) Tužilac donosi naredbu kojom se izriče vaspitna preporuka kada maloljetnik pristane da ispuni svoju obavezu preuzetu vaspitnom preporukom. Dok traje primjena vaspitne preporuke organ starateljstva tužiocu dostavlja izvještaj o njenoj primjeni.

(4) Ako su ispunjeni uslovi za primjenu vaspitne preporuke i nakon što uz saradnju i nadzor organa starateljstva maloljetnik ispuni obavezu preuzetu vaspitnom preporukom, tužilac donosi naredbu o nepokretanju pripremnog postupka prema maloljetniku i o tome po potrebi obavještava oštećenog i upućuje ga da svoj imovinskopravni zahtjev može ostvariti u parničnom postupku i obavještava podnosioca prijave.

(5) Ako maloljetnik djelimično ispuni obavezu preuzetu vaspitnom preporukom, odnosno kada nije ostvarena potpuna kompenzacija primjenom vaspitne preporuke, tužilac odlučuje u skladu sa stavom 4. ovog člana kada nađe da pokretanje pripremnog postupka ne bi bilo cjelishodno.

(6) Ako se na osnovu izvještaja organa starateljstva utvrdi da maloljetnik bez opravdanog razloga odbija da ispuni obavezu preuzetu vaspitnom preporukom ili je neuredno izvršava, tužilac donosi naredbu o pokretanju pripremnog postupka.

(7) Prilikom razmatranja mogućnosti primjene vaspitne preporuke, priznanje maloljetnika da je učinio krivično djelo ne može biti korišćeno protiv njega u bilo kojem drugom naknadnom postupku.

3. Pripremni postupak

Naredba za pokretanje i vrijeme trajanja pripremnog postupka

Član 91

(1) Ako postoje osnovi sumnje da je maloljetno lice učinilo krivično djelo, te nakon razmatranja u skladu sa članom 90. stav 1. ovog zakona nađe da nema mogućnosti niti opravdanosti za primjenu vaspitnih preporuka, ili ako maloljetnik neopravdano odbije ili neuredno izvršava vaspitnu preporuku tužilac donosi naredbu za pokretanje pripremnog postupka, o čemu obavještava organ starateljstva.

(2) U fazi pripremnog postupka sudija za maloljetnike ima ista ovlašćenja koja po Zakonu o krivičnom postupku pripadaju sudiji za prethodni postupak.

(3) Tužilac okončava pripremni postupak u roku od 90 dana od dana donošenja naredbe iz stava 1. ovog člana, a ako se pripremni postupak ne završi u ovom roku, važi supsidijarna primjena odredaba čl. 232. i 233. Zakona o krivičnom postupku.

Pribavljanje podataka o ličnosti maloljetnika

Član 92

(1) U pripremnom postupku, pored činjenica koje se odnose na krivično djelo, tužilac, ako je potrebno, u skladu sa članom 87. ovog zakona, pribavlja i druge podatke koje se tiču ličnosti maloljetnika i njegovog ponašanja, kao i sredine i prilika u kojima živi.

(2) O okolnostima iz stava 1. ovog člana tužilac pribavlja izvještaj i saslušava lica koja mogu dati potrebne podatke, izuzev lica iz člana 78. stav 2. ovog zakona. O tim okolnostima obavezno se pribavlja mišljenje organa starateljstva, a ako je prema maloljetniku bila izrečena vaspitna mjera pribavlja se izvještaj o primjeni te mjere. Ako je prema maloljetniku bila izrečena zavodska mjera, tužilac pribavlja izvještaj zavoda ili ustanove o primjeni te mjere.

(3) Tužilac može prikupljanje podataka iz st. 1. i 2. ovog člana povjeriti stručnom savjetniku tužilaštva.

(4) Kada je za utvrđivanje zdravstvenog stanja maloljetnika, stepena zrelosti i drugih svojstava ličnosti potrebno da maloljetnika pregledaju vještaci, za ovaj pregled određuju se ljekari, psiholozi ili pedagozi. Ovakva ispitivanja maloljetnika mogu se obaviti u zdravstvenoj ili drugoj ustanovi.

Lica koja prisustvuju radnjama u pripremnom postupku

Član 93

(1) Tužilac sam određuje način izvođenja pojedinih radnji držeći se odredaba Zakona o krivičnom postupku, i to u onoj mjeri koja obezbjeđuje prava maloljetnika na odbranu, prava oštećenog i prikupljanje dokaza potrebnih za odlučivanje.

(2) Radnjama u pripremnom postupku prisustvuje maloljetnik, osim ako postoje razlozi iz člana 111. stav 4. ovog zakona i branilac. Ispitivanje maloljetnog lica, kada je to potrebno, obavlja se uz pomoć pedagoga ili drugog stručnog lica.

(3) Tužilac može odobriti da radnjama u pripremnom postupku prisustvuju predstavnik organa starateljstva i roditelj, odnosno staralac maloljetnika. Kada su navedena lica prisutna navedenim radnjama, mogu stavljati prijedloge i upućivati pitanja licu koje se ispituje, odnosno saslušava.

(4) Tužilac može uskratiti prisustvo roditeljima, odnosno staraocu ili usvojiocu maloljetnika ako je takva odluka u interesu maloljetnika i tada tužilac radnje sprovodi u prisustvu predstavnika organa starateljstva ili predstavnika ustanove za smještaj maloljetnika.

Privremeni smještaj maloljetnika u toku pripremnog postupka

Član 94

(1) Sudija može na prijedlog tužioca odrediti da se maloljetnik u toku pripremnog postupka privremeno smjesti u prihvatilište ili sličnu ustanovu za prihvat maloljetnika ako je to potrebno radi izdvajanja maloljetnika iz sredine u kojoj je živio ili radi pružanja pomoći, zaštite ili smještaja maloljetnika, a posebno ako je to potrebno radi otklanjanja opasnosti od ponavljanja krivičnog djela.

(2) Protiv rješenja o privremenom smještaju maloljetnika žalbu mogu uložiti u roku od 24 časa maloljetnik, roditelj, usvojilac, odnosno staralac i branilac. O žalbi odlučuje vijeće za maloljetnike istog suda u roku od 24 časa od časa prijema žalbe, s tim da žalba ne zadržava izvršenje.

(3) Izvršenje mjere privremenog smještaja sprovodi se prema odredbama koje vrijede za ustanove, a u pogledu dužine trajanja, kontrole opravdanosti trajanja ovog smještaja i drugih prava primjenjuju se odredbe ovog zakona koje se odnose na maloljetnike u pritvoru.

(4) Troškovi smještaja maloljetnika isplaćuju se iz budžetskih sredstava tužilaštva i čine sastavni dio troškova krivičnog postupka.

4. Mjere za obezbjeđenje prisustva maloljetnika i uspješno vođenje krivičnog postupka

Mjere zabrane

Član 95

(1) Kada su ispunjeni uslovi iz člana 197. stav 1. t. a), b) i v) Zakona o krivičnom postupku, sud može na prijedlog stranaka ili branioca ili po službenoj dužnosti prema maloljetniku umjesto određivanja i produženja pritvora odrediti mjere zabrane, i to:

a) zabranu napuštanja boravišta i zabranu putovanja bez odobrenja,

b) zabranu posjećivanja određenih mjesta ili područja,

v) zabranu sastajanja s određenim licima,

g) narediti da se povremeno javlja određenom državnom organu i

d) narediti da se mlađoj punoljetnom licu privremeno oduzme putna isprava uz zabranu izdavanja novih isprava, kao i zabraniti korišćenje lične karte za prelazak državne granice Bosne i Hercegovine.

(2) Kada određuje mjere zabrane, sud shodno primjenjuje odredbe čl. 184, 185, 186, 187. i 188. Zakona o krivičnom postupku.

Lišenje slobode

Član 96

(1) Ovlašćeno službeno lice može maloljetno lice lišiti slobode ako postoje osnovi sumnje da je izvršilo krivično djelo i ako postoje razlozi predviđeni iz člana 197. stav 1. t. a), b) i v) Zakona o krivičnom postupku.

(2) Prilikom lišenja slobode i tokom boravka maloljetnika u nadležnoj organizacionoj jedinici Ministarstva unutrašnjih poslova svi kontakti ovlašćenog službenog lica sa maloljetnikom se obavljaju na način koji u punoj mjeri poštuje ličnost maloljetnika i podržava njegovu dobrobit. Bilo koji postupci koji narušavaju fizičko i mentalno zdravlje maloljetnika su zabranjeni.

(3) O lišenju slobode ovlašćeno službeno lice odmah obavještava roditelje, odnosno staraoca ili usvojioca maloljetnika, branioca i nadležni organ starateljstva. Ukoliko roditelji ili staraoci maloljetnika nisu dostupni, oni se obavještavaju u što kraćem roku.

(4) Ispitivanje maloljetnika vrši tužilac ili uz odobrenje tužioca ovlašćeno službeno lice, koji obezbjeđuju prisustvo roditelja, odnosno staraoca ili usvojioca.

(5) Kada se maloljetnik prvi put ispituje, prije početka ispitivanja tužilac ili ovlašćeno službeno lice obavještava maloljetnika u pisanoj formi, a nakon toga i usmeno na maternjem jeziku na njemu razumljiv način o pravima iz člana 143. stav 2. Zakona o krivičnom postupku, a posebno o pravu da u prisustvu branioca, roditelja, odnosno staraoca ili usvojioca, ili predstavnika organa starateljstva bude ispitan od strane tužioca ili ovlašćenog službenog lica.

(6) Ovlašćeno službeno lice je dužno maloljetno lice bez odlaganja, a najkasnije u roku od 12 časova dovesti tužiocu i obavijestiti ga o razlozima i vremenu lišenja slobode. Ako maloljetnik lišen slobode ne bude doveden tužiocu u ovom roku, pušta se na slobodu.

Posebna pravila postupanja tokom lišenja slobode

Član 97

(1) Maloljetnik lišen slobode za vrijeme dok se nalazi u nadležnoj organizacionoj jedinici Ministarstva unutrašnjih poslova i tokom zadržavanja u tužilaštvu, smješta se u prostoriju tako da nije u kontaktu sa odraslima.

(2) Dovođenje maloljetnika se obavlja na način koji štiti njegovo dostojanstvo i pretpostavku nevinosti.

(3) Maloljetniku se prilikom lišenja slobode i stavljanja u pritvor oduzimaju predmeti u vezi sa krivičnim djelom i predmeti koje ne smije imati u pritvoru prema pravilima kućnog reda, a ima pravo da zadrži lične stvari i pravo na odgovarajuću medicinsku njegu koja uključuje i ljekarski pregled nakon lišavanja slobode.

Odlučivanje tužioca nakon dovođenja maloljetnika lišenog slobode

Član 98

Nakon što mu je maloljetno lice dovedeno, tužilac je dužan bez odlaganja, a najkasnije u roku od 12 časova od dovođenja, ispitati maloljetnika ako već nije ispitan i odlučiti da li će sudiji staviti prijedlog za izricanje mjera zabrane iz člana 95. ovog zakona ili privremenog smještaja u skladu sa članom 94. ovog zakona ili prijedlog za određivanje pritvora ili će ga pustiti na slobodu. Prilikom predlaganja tužilac uvijek daje prednost mjerama zabrane, a potom mjeri privremenog smještaja, dok pritvor kao krajnju mjeru predlaže samo ako se prethodnim mjerama ne može obezbijediti prisustvo maloljetnika tokom suđenja.

Određivanje pritvora

Član 99

(1) Ako postoji osnovana sumnja da je maloljetnik učinio krivično djelo, sudija može odrediti pritvor kada postoje razlozi predviđeni članom 197. stav 1. t. a), b) i v) Zakona o krivičnom postupku.

(2) Prije donošenja rješenja o određivanju pritvora sudija maloljetnika odmah upoznaje sa prijedlogom iz člana 98. ovog zakona, saslušava na te okolnosti i najkasnije u roku od 12 časova od prijema prijedloga tužioca odlučuje o određivanju pritvora ili maloljetnika pušta na slobodu.

(3) Ako postoje okolnosti zbog kojih ne može postupati sudija za maloljetnike, o pritvoru će odlučuje sudija sa posebnim znanjima koga odredi predsjednik suda, o čemu se obavještava sudija za maloljetnike.

(4) Protiv rješenja kojim je određen pritvor dopuštena je žalba vijeću iz člana 17. stav 3. ovog zakona u roku od 24 časa od časa prijema ovog rješenja. Žalba ne zadržava izvršenje rješenja.

(5) Ako sudija ne prihvati prijedlog tužioca za određivanje pritvora, donosi rješenje kojim se prijedlog odbija i maloljetnika odmah pušta na slobodu. Tužilac na ovo rješenje može uložiti žalbu, ali žalba ne zadržava izvršenje rješenja.

(6) U slučajevima iz st. 4. i 5. ovog člana vijeće je dužno odluku o žalbi donijeti u roku od 24 časa.

 

Trajanje pritvora

Član 100

(1) Po rješenju sudije pritvor može trajati najduže 30 dana od dana lišenja slobode, uz obavezu vijeća da vrši kontrolu neophodnosti pritvora svakih 10 dana, uz prethodno izjašnjenje tužioca o radnjama preduzetim za period koji prethodi kontroli. Ako tužilac ne postupi na ovaj način obavještava se glavni tužilac okružnog tužilaštva radi preduzimanja potrebnih mjera za ispunjenje zahtjeva iz ovog stava.

(2) Pritvor se odlukom vijeća iz člana 17. stav 3 ovog zakona, po obrazloženom prijedlogu tužioca, može produžiti za najviše dva mjeseca. Protiv rješenja vijeća dopuštena je žalba o kojoj odlučuje vijeće drugostepenog suda u roku od 24 časa po prijemu žalbe.

(3) O pritvaranju maloljetnika sudija odmah obavještava roditelja, staraoca ili ustanovu kojoj je maloljetnik povjeren na vaspitanje i čuvanje, kao i organ starateljstva.

(4) U toku pripremnog postupka, a prije isteka trajanja pritvora, sudija na prijedlog tužioca ukida pritvor i maloljetnika odmah pušta na slobodu.

Trajanje pritvora nakon okončanja pripremnog postupka

Član 101

Nakon dostavljanja prijedloga za izricanje krivične sankcije, pritvor se na obrazložen prijedlog tužioca može produžiti po odluci vijeća iz člana 17. stav 3. ovog zakona za još 90 dana, uz kontrolu pritvora svakih 30 dana i uz prethodno izjašnjenje tužioca o preduzetim radnjama za period koji prethodi kontroli. Protiv tog rješenja dopuštena je žalba vijeću drugostepenog suda iz člana 17. stav 2. ovog zakona koji o žalbi odlučuje u roku od 24 časa od prijema žalbe. Žalba ne zadržava izvršenje rješenja.

Pritvor nakon izricanja krivične sankcije

Član 102

(1) Pritvor se odmah ukida ako je sud donio rješenje da se prema maloljetniku obustavi postupak iz razloga predviđenih članom 297. t. b), g) i d) i članom 298. Zakona o krivičnom postupku ili kada sud nađe da nije cjelishodno maloljetniku izreći zavodsku vaspitnu mjeru ili kaznu, nego maloljetniku izrekne vaspitnu mjeru iz člana 32. stav 1. t. a) i b) ovog zakona.

(2) Poslije izricanja zavodske vaspitne mjere ili kazne maloljetničkog zatvora, pritvor može trajati najduže još dva mjeseca. Ako za to vrijeme ne bude izrečena drugostepena odluka kojom se potvrđuje ili preinačuje prvostepena odluka, pritvor se ukida i maloljetnik odmah pušta na slobodu. Ako u roku od dva mjeseca bude izrečena drugostepena odluka kojom se prvostepena odluka ukida, pritvor može trajati još 30 dana od izricanja drugostepene odluke.

(3) Ako se maloljetnik nalazi u pritvoru, a odluka kojom mu je izrečena zavodska vaspitna mjera ili kazna maloljetničkog zatvora postala pravosnažna, maloljetnik se može pustiti na slobodu do upućivanja u ustanovu za izvršenje zavodske vaspitne mjere ili kazne.

(4) Vrijeme provedeno u pritvoru ili ustanovama privremenog smještaja iz čl. 94. i 112. ovog zakona, kao i svako lišenje slobode u vezi sa krivičnim djelom, uračunava se u vrijeme trajanja izrečene zavodske vaspitne mjere i kazne maloljetničkog zatvora u skladu sa članom 44. stav 1. Krivičnog zakona.

Postupanje prema maloljetniku u pritvoru

Član 103

(1) Maloljetnik se nalazi u pritvoru odvojeno od punoljetnih lica.

(2) Dok se nalazi u pritvoru maloljetniku se omogućavaju uslovi korisni za njegovo vaspitanje i zanimanje.

(3) Sudija ima prema pritvorenim maloljetnicima ista ovlašćenja koja po Zakonu o krivičnom postupku pripadaju sudiji za prethodni postupak, odnosno sudiji za prethodno saslušanje, i može u svako doba obilaziti pritvorenika, sa njim razgovarati i od njega primati pritužbe.

(4) Obilazak maloljetnika u pritvoru vrši i tužilac.

(5) Po nalogu sudije i tužioca obilazak pritvorenog maloljetnika može obaviti svakih 20 dana stručni savjetnik suda i tužilaštva. O obilasku pritvorenika sačinjava se izvještaj koji je sastavni dio spisa.

5. Postupanje nakon okončanog pripremnog postupka

Obrazloženi prijedlog

Član 104

(1) Nakon što ispita sve okolnosti koje se odnose na izvršenje krivičnog djela, zrelost i druge okolnosti koje se tiču ličnosti maloljetnika i prilika u kojima živi, tužilac je dužan u roku od osam dana po okončanju pripremnog postupka dostaviti sudiji obrazložen prijedlog za izricanje vaspitne mjere ili kazne. U slučaju da tužilac nakon okončanja pripremnog postupka nađe da nema dokaza da je maloljetnik učinio krivično djelo, donosi naredbu o obustavi pripremnog postupka.

(2) Prijedlog tužioca sadrži: ime i prezime maloljetnika, njegove godine života, opis i zakonski naziv krivičnog djela, dokaze iz kojih proizilazi da je maloljetnik učinio krivično djelo, obrazloženje koje treba da sadrži ocjenu stepena zrelosti maloljetnika, kao i razloge koji opravdavaju primjenu predložene vaspitne mjere ili kazne maloljetničkog zatvora, a ne primjenu vaspitne preporuke u skladu sa članom 90. st. 1, 4. i 5. ovog zakona.

(3) Bitni sadržaj prikupljenih podataka iz člana 92. ovog zakona o ličnosti maloljetnika obrazlažu se tako da to, koliko je moguće, ne djeluje štetno na njegovo vaspitanje.

(4) Prilikom dostavljanja prijedloga za izricanje vaspitne mjere ili kazne tužilac dostavlja i dokaze kojima potkrepljuje navode iz prijedloga, kao i naredbu za pokretanje pripremnog postupka.

Neslaganje sudije sa prijedlogom tužioca

Član 105

(1) Ako tužilac nije dao obrazložene razloge zbog kojih nije postupio u skladu sa članom 89. stav 3. ili članom 90. st. 1. i 2. ovog zakona, sudija može izraziti svoje neslaganje sa prijedlogom tužioca za izricanje sankcije i zatražiti da vijeće iz člana 17. stav 3. ovog zakona u roku od tri dana o tome donese odluku. Vijeće odluku donosi po saslušanju tužioca.

(2) Vijeće može odlučiti da se predmet vrati tužiocu radi postupanja u skladu sa čl. 89. i 90. ovog zakona ili odlučiti da sudija postupi u skladu sa članom 106. ovog zakona, a ako nisu ispunjeni uslovi primjene člana 106. ovog zakona da postupi po prijedlogu tužioca za izricanje krivične sankcije.

Razmatranje mogućnosti i opravdanosti primjene vaspitne preporuke

Član 106

(1) Prije donošenja odluke o prijedlogu tužioca za izricanje vaspitne mjere ili kazne maloljetničkog zatvora za krivična djela iz člana 89. stav 1. ovog zakona ili nakon što je vijeće donijelo odluku u skladu sa članom 105. stav 2. ovog zakona, sudija je dužan razmotriti mogućnost i opravdanost primjene vaspitne preporuke. O takvom načinu rješavanja konkretnog slučaja, prirodi, sadržaju, trajanju, posljedicama primjene vaspitne preporuke, kao i posljedicama odbijanja saradnje, izvršenja i ispunjenja vaspitne preporuke, sudija obavještava maloljetnika i roditelje, odnosno staraoca ili usvojioca.

(2) Ako sudija nađe da s obzirom na prirodu krivičnog djela i okolnosti pod kojima je izvršeno, raniji život maloljetnika i njegova lična svojstva, vođenje postupka i izricanje vaspitne mjere ili kazne maloljetničkog zatvora prema maloljetniku ne bi bilo cjelishodno, postupa u skladu sa odredbama čl. 24, 25, 26. i 27. ovog zakona.

(3) Sudija donosi rješenje kojim se izriče vaspitna preporuka kada maloljetnik pristane da ispuni svoju obavezu preuzetu vaspitnom preporukom. Dok traje primjena vaspitne preporuke organ starateljstva sudiji dostavlja izvještaj o njenoj primjeni.

(4) Ako su ispunjeni uslovi za izricanje vaspitne preporuke i nakon što uz saradnju i nadzor organa starateljstva maloljetnik ispuni obavezu preuzetu vaspitnom preporukom, sudija donosi rješenje o nepostupanju po prijedlogu tužioca za izricanje predložene krivične sankcije i o tome po potrebi obavještava oštećenog i upućuje ga da svoj imovinskopravni zahtjev može ostvariti u parničnom postupku. Protiv rješenja sudije žalba nije dopuštena.

(5) Ako maloljetnik djelimično ispuni obavezu preuzetu vaspitnom preporukom, odnosno kada nije ostvarena potpuna kompenzacija primjenom vaspitne preporuke, sudija odlučuje na način predviđen u stavu 4. ovog člana kada nađe da izricanje krivične sankcije prema maloljetniku ne bi bilo cjelishodno.

(6) Ako se na osnovu izvještaja organa starateljstva utvrdi da maloljetnik bez opravdanog razloga odbija da ispuni obavezu preuzetu vaspitnom preporukom ili je neuredno izvršava, sudija postupa u skladu sa članom 108. ovog zakona.

(7) Prilikom razmatranja mogućnosti izricanja vaspitne preporuke, priznanje maloljetnika da je učinio krivično djelo ne može biti korišćeno protiv njega u bilo kojem drugom naknadnom postupku.

Prihvatanje i postupanje po prijedlogu tužioca

Član 107

(1) Kada sudija primi prijedlog tužioca za izricanje vaspitne mjere ili kazne maloljetničkog zatvora, odnosno odluku vijeća iz člana 105. stav 2. ovog zakona, prijedlog tužioca dostavlja maloljetniku i njegovom braniocu.

(2) Maloljetnik i branilac mogu u roku od tri dana od dana uručenja prijedloga izjaviti prethodne prigovore iz člana 248. stav 1. Zakona o krivičnom postupku, o kojima vijeće odlučuje u roku od osam dana. Rok za podnošenje prethodnih prigovora može se na prijedlog branioca produžiti, ali ne može biti duži od 15 dana od dana uručenja prijedloga iz stava 1. ovog člana.

(3) Nakon što bude odlučeno o prethodnim prigovorima, sudija dokaze iz člana 104. stav 4. ovog zakona dostavlja tužiocu, a predmet sudiji radi zakazivanja sjednice ili glavnog pretresa.

(4) Sudija koji je kao član vijeća odlučivao o prigovorima ne može učestvovati u suđenju. Protiv rješenja vijeća žalba nije dopuštena.

Zakazivanje sjednice ili glavnog pretresa

Član 108

(1) Nakon što primi prijedlog tužioca za izricanje vaspitne mjere ili kazne maloljetničkog zatvora, odnosno nakon što vijeće odbije prethodne prigovore ili odluči u skladu sa članom 105. stav 2. ovog zakona, sudija je dužan u roku od osam dana od dana prijema prijedloga, odnosno donošenja odluke vijeća zakazati sjednicu ili glavni pretres.

(2) Kazna maloljetničkog zatvora i zavodske mjere izriču se samo po održanom glavnom pretresu. Ostale vaspitne mjere mogu se izreći na sjednici.

(3) Sudija saopštava maloljetniku vaspitnu mjeru ili kaznu koja mu je izrečena.

Odlučivanje o prijedlogu tužioca na sjednici

Član 109

(1) Na sjednicu se pozivaju tužilac, maloljetnik, branilac, roditelji, usvojilac, odnosno staralac maloljetnika, a o sjednici se obavještava i može joj prisustvovati predstavnik organa starateljstva.

(2) Sjednici obavezno prisustvuju tužilac, maloljetnik i njegov branilac. Ukoliko tužilac ili branilac neopravdano izostanu sa sjednice, sudija postupa shodno odredbama čl. 260. i 263. Zakona o krivičnom postupku.

(3) Nedolazak roditelja, odnosno staraoca ili usvojioca maloljetnika i predstavnika organa starateljstva ne sprečava sud da održi sjednicu.

(4) Kada roditelj, odnosno staralac nije u mogućnosti da prisustvuje sjednici ili nije sposoban ili je nepoznat ili kada maloljetniku nije postavljen posebni staralac, sudija u interesu maloljetnika poziva predstavnika organa starateljstva i tada je njegovo prisustvo obavezno sve do pravosnažnog okončanja postupka.

(5) Na sjednici tužilac čita prijedlog i ukratko izlaže dokaze koji se odnose na krivično djelo i podatke o ličnosti maloljetnika do kojih je došao tokom pripremnog postupka, kao i razloge koji opravdavaju stavljanje prijedloga za izricanje krivične sankcije. Kada izlaže podatke koji se tiču ličnosti maloljetnika, tužilac postupa obazrivo, kako iznošenje ovih podataka ne bi štetilo daljem razvoju maloljetnika.

(6) Na sjednici maloljetnik i njegov branilac izlažu odgovor na prijedlog tužioca, a ako sjednici prisustvuju roditelj, odnosno staralac ili usvojilac maloljetnika i predstavnik organa starateljstva, oni mogu davati pojašnjenja i stavljati prijedloge.

(7) U ovoj fazi postupka važi shodna primjena odredaba Zakona o krivičnom postupku o izmjeni optužbe na glavnom pretresu, s tim što je sudija bez prijedloga tužioca ovlašćen da odluku donese na osnovu prezentovanih dokaza i činjeničnog stanja koje je utvrđeno na sjednici.

Odlučivanje na glavnom pretresu

Član 110

(1) Kada se odlučuje na osnovu glavnog pretresa, shodno se primjenjuju odredbe Zakona o krivičnom postupku o rukovođenju glavnim pretresom, o odlaganju i prekidanju glavnog pretresa, o zapisniku i o toku glavnog pretresa, ali sudija može, uvijek po saslušanju stranaka, odstupiti od ovih pravila ako smatra da njihova primjena za konkretni slučaj ne bi bila cjelishodna.

(2) Osim maloljetnika, glavnom pretresu obavezno prisustvuju tužilac, branilac i predstavnik nadležnog organa starateljstva. Ako tužilac ili branilac neopravdano izostanu sa glavnog pretresa, sudija preduzima mjere u skladu sa opštim odredbama Zakona o krivičnom postupku. O neopravdanom izostanku predstavnika organa starateljstva, obavještava se rukovodilac tog organa.

(3) Pored lica čije je prisustvo obavezno na glavnom pretresu, na glavni pretres pozivaju se roditelji maloljetnika i usvojilac, odnosno staralac maloljetnika. Kada roditelj, odnosno staralac ili usvojilac nije u mogućnosti da prisustvuje glavnom pretresu ili nije sposoban ili je nepoznat, sudija može, ako nađe da je to u najboljem interesu maloljetnika, postaviti posebnog staraoca. Nedolazak roditelja maloljetnika, usvojioca, odnosno staraoca ili posebnog staraoca maloljetnika ne predstavlja smetnju za održavanje glavnog pretresa.

(4) U ovoj fazi postupka shodno se primjenjuju odredbe Zakona o krivičnom postupku o izmjeni optužbe na glavnom pretresu, s tim što je sudija bez prijedloga tužioca ovlašćen da odluku donese na osnovu prezentovanih dokaza i činjeničnog stanja koje je utvrđeno na glavnom pretresu.

Isključenje javnosti

Član 111

(1) Kada se sudi maloljetniku, javnost je uvijek isključena.

(2) Sudija može dopustiti da glavnom pretresu budu prisutna lica koja se bave zaštitom i vaspitanjem maloljetnika ili suzbijanjem prestupništva mladih, kao i naučni radnici.

(3) U toku glavnog pretresa sudija može narediti da se, osim tužioca, branioca i predstavnika organa starateljstva, sa zasjedanja udalje sva ili pojedina lica.

(4) Za vrijeme izvođenja pojedinih dokaza ili govora stranaka, sudija može narediti da se maloljetnik udalji sa zasjedanja, i to zbog mogućeg štetnog uticaja na njegovo vaspitanje. Ako je to važno za odbranu maloljetnika, branilac ga obavještava o sadržaju i toku postupka za vrijeme njegove odsutnosti.

 

Privremeni smještaj maloljetnika u toku postupka

Član 112

(1) U toku postupka sudija može na prijedlog tužioca, branioca ili ako sam ocijeni da je to neophodno, donijeti rješenje o privremenom smještaju maloljetnika u skladu sa članom 94. ovog zakona, a može i ukinuti rješenje koje je o tome ranije doneseno.

(2) Troškovi smještaja maloljetnika isplaćuju se iz budžetskih sredstava suda i čine sastavni dio troškova krivičnog postupka.

Odluke sudije za maloljetnike

Član 113

(1) Sudija nije vezan za prijedlog tužioca pri odlučivanju hoće li prema maloljetniku izreći kaznu ili primijeniti vaspitnu mjeru.

(2) Sudija rješenjem obustavlja postupak u slučajevima kada sud na osnovu člana 297. t. b), g) i d) Zakona o krivičnom postupku donosi presudu kojom se optužba odbija ili kojom se po članu 298. Zakona o krivičnom postupku optuženi oslobađa od optužbe, kao i kada nađe da nije cjelishodno izreći maloljetniku ni vaspitnu mjeru niti kaznu.

(3) Sudija donosi rješenje i kada izriče vaspitnu mjeru maloljetniku. U izreci ovog rješenja navodi se samo koja se mjera izriče, ali se maloljetnik ne oglašava krivim za krivično djelo koje mu se stavlja na teret. U obrazloženju rješenja navodi se opis djela i okolnosti koje opravdavaju primjenu izrečene vaspitne mjere.

(4) Razlozi za odluku iz stava 3. ovog člana koji bi mogli štetno uticati na vaspitanje maloljetnika neće se izložiti.

(5) Kada se donosi rješenje o obustavi postupka, u obrazloženju se navodi opis djela i okolnosti koje opravdavaju takvu odluku, pri čemu se ne izlažu razlozi koji bi mogli štetno uticati na vaspitanje maloljetnika.

(6) Presuda kojom se maloljetniku izriče kazna maloljetničkog zatvora donosi se u obliku koji propisuje Zakon o krivičnom postupku za presudu kojom se optuženi oglašava krivim.

Kontrola postupka

Član 114

(1) Za svako produženje roka iz člana 108. stav 1. ovog zakona sudija mora imati odobrenje predsjednika suda.

(2) Glavni pretres se odlaže ili prekida samo izuzetno. O svakom odlaganju ili prekidanju glavnog pretresa sudija obavještava predsjednika suda i iznosi razloge za odlaganje, odnosno prekidanje.

(3) Sudija je dužan izraditi rješenje, odnosno presudu u pisanom obliku, i to u roku od osam dana od dana saopštavanja donesene odluke, a u posebno složenim slučajevima u roku od 15 dana.

(4) Sudija obavještava predsjednika suda svakih 15 dana koji predmeti maloljetnika nisu okončani i o razlozima zbog kojih je po pojedinim predmetima postupak još u toku. Predsjednik suda, po potrebi, preduzima mjere da se postupak ubrza.

Troškovi postupka i imovinskopravni zahtjev

Član 115

(1) Sud može maloljetnika obavezati na plaćanje troškova krivičnog postupka i na ispunjenje imovinskopravnog zahtjeva samo ako je maloljetniku izrekao kaznu maloljetničkog zatvora.

(2) Ako je prema maloljetniku izrečena vaspitna mjera ili je postupak obustavljen, troškovi postupka padaju na teret budžetskih sredstava suda, a oštećeni se radi ostvarivanja imovinskopravnog zahtjeva upućuje na parnični postupak.

(3) Ako maloljetnik ima prihode ili imovinu, sudija može odrediti da plati troškove krivičnog postupka i ispuni imovinskopravni zahtjev i kada prema njemu bude izrečena vaspitna mjera, odnosno kada sudija nađe da nije cjelishodno prema maloljetniku izreći kaznu maloljetničkog zatvora, niti vaspitnu mjeru.

(4) Troškovi postupka posredovanja (medijacije) padaju na teret budžetskih sredstava tužilaštva ili suda.

6. Pravni lijekovi

Žalba protiv presude i rješenja

Član 116

(1) Protiv presude kojom je maloljetniku izrečena kazna maloljetničkog zatvora, protiv rješenja kojim je maloljetniku izrečena vaspitna mjera i protiv rješenja o obustavi postupka iz člana 113. stav 2. ovog zakona mogu podnijeti žalbu sva lica koja imaju pravo na žalbu protiv presude iz člana 307. Zakona o krivičnom postupku, i to u roku od osam dana od dana prijema presude, odnosno rješenja.

(2) Branilac, tužilac, bračni, odnosno vanbračni drug, srodnik po krvi u pravoj liniji, usvojilac, staralac, brat, sestra i hranilac mogu podnijeti žalbu u korist maloljetnika i bez njegove volje.

(3) Lica koja su podnijela žalbu u korist maloljetnika mogu odustati od žalbe samo uz njegovu saglasnost.

(4) Žalba protiv rješenja kojim se izriče vaspitna mjera koja se izdržava u ustanovi ili presude kojom je izrečena kazna maloljetničkog zatvora zadržava izvršenje odluke ako sudija, uz saglasnost sa roditeljima maloljetnika i po saslušanju maloljetnika, ne odluči drugačije.

(5) Na sjednicu vijeća drugostepenog suda uvijek se poziva tužilac, maloljetnik, branilac, roditelji, usvojilac, odnosno staralac maloljetnika. O sjednici se obavještava i može joj prisustvovati predstavnik organa starateljstva. Nedolazak stranaka i branioca, koji su uredno obaviješteni o sjednici ne sprečava drugostepeni sud da održi sjednicu.

Odluke vijeća za maloljetnike drugostepenog suda i zabrana reformatio in peius

Član 117

(1) Vijeće drugostepenog suda može preinačiti prvostepenu odluku izricanjem teže sankcije prema maloljetniku samo ako je to predloženo u žalbi tužioca.

(2) Ako prvostepenom odlukom nije izrečena kazna maloljetničkog zatvora ili zavodska mjera vijeće drugostepenog suda može tu kaznu, odnosno mjeru izreći samo ako održi pretres. Maloljetnički zatvor u dužem trajanju ili zavodska mjera teža od one izrečene prvostepenom odlukom, može se izreći i u sjednici drugostepenog vijeća za maloljetnike.

Žalba na drugostepenu odluku

Član 118

(1) Protiv odluke drugostepenog suda dozvoljena je žalba u slučajevima:

a) ako je vijeće za maloljetnike drugostepenog suda preinačilo prvostepenu odluku kojom je prema maloljetniku obustavljen postupak ili izrečena vaspitna mjera iz člana 32. stav 1. t. a) i b) ovog zakona i nakon održanog pretresa izreklo kaznu maloljetničkog zatvora ili zavodsku vaspitnu mjeru iz člana 32. stav 1. tačka v) ovog zakona i

b) ako je vijeće za maloljetnike drugostepenog suda na sjednici povodom žalbe izreklo kaznu maloljetničkog zatvora u dužem trajanju ili zavodsku mjeru težu od one koja je izrečena prvostepenom odlukom.

(2) O žalbi protiv drugostepene odluke odlučuje sud trećeg stepena, u vijeću sastavljenom od troje sudija određenih rasporedom poslova u tom sudu koji imaju posebna znanja iz oblasti prava djeteta i prestupništva mladih.

(3) Odredbe člana 323. Zakona o krivičnom postupku primjenjuju se i na saoptuženog koji nije izjavio žalbu protiv drugostepene odluke.

(4) Pred ovim vijećem ne može se održati pretres.

Vanredni pravni lijekovi

Član 119

(1) Odredbe Zakona o krivičnom postupku o ponavljanju krivičnog postupka završenog pravosnažnom presudom shodno se primjenjuju i na ponavljanje postupka završenog presudom kojom je prema maloljetniku izrečena kazna maloljetničkog zatvora ili doneseno rješenje o primjeni vaspitne mjere, odnosno o obustavi postupka.

(2) Odredbe Zakona o krivičnom postupku o zahtjevu za zaštitu zakonitosti shodno se primjenjuju i na pravosnažne odluke kojima je izrečena kazna maloljetničkog zatvora ili vaspitne mjere.

7. Nadzor suda nad sprovođenjem mjera

Izvještaj o ponašanju maloljetnika

Član 120

(1) Uprava ustanove u kojoj se prema maloljetniku izvršava kazna maloljetničkog zatvora i zavodska vaspitna mjera, dužna je da svaka dva mjeseca dostavi tužilaštvu i sudu koji je izrekao vaspitnu mjeru izvještaj o ponašanju maloljetnika. Stručni savjetnici suda i tužilaštva, a tamo gdje savjetnika nema, sudija i tužilac obilaskom zavoda ili ustanova u kojima se vaspitna mjera izvršava, prati izvršenje izrečene vaspitne mjere.

(2) Obilazak maloljetnika smještenih u zavode i ustanove iz stava 1. ovog člana stručni savjetnici, odnosno sudija i tužilac obavljaju najmanje dva puta u toku godine.

(3) Nadležni organ starateljstva je dužan svakih šest mjeseci dostaviti izvještaj sudu i tužilaštvu o izvršenju ostalih vaspitnih mjera. Sudija može, kada nađe da je to potrebno, tražiti izvještaj u kraćem roku.

(4) Izvještaji iz st. 1, 2. i 3. ovog člana čine sastavni dio spisa.

Izmjena odluke i obustava izvršenja

Član 121

(1) Kada su ispunjeni uslovi za izmjenu odluke o izrečenoj vaspitnoj mjeri propisani članom 45. ovog zakona, odluku o izmjeni donosi sudija koji je donio rješenje o vaspitnoj mjeri ako sam nađe da je to potrebno ili na prijedlog tužioca, maloljetnika, njegovih roditelja, usvojioca, odnosno staraoca, upravnika zavoda, odnosno ustanove ili organa starateljstva kome je povjeren nadzor nad maloljetnikom.

(2) Prije donošenja odluke sudija saslušava tužioca, maloljetnika, roditelja, usvojioca, odnosno staraoca maloljetnika ili druga lica, a od zavoda ili ustanove u kojoj se izvršava zavodska mjera, odnosno od organa starateljstva ili drugih organa i ustanova, pribavlja i potrebne izvještaje o ponašanju maloljetnika i dostignutom stepenu uspješnosti u sprovođenju vaspitne mjere.

(3) Po odredbama st. 1. i 2. ovog člana donosi se i odluka o obustavljanju izvršenja vaspitne mjere i o uslovnom otpustu iz člana 43. ovog zakona.

(4) Odluku o izmjeni odluke o vaspitnoj mjeri ili o obustavi izvršenja mjere ili uslovnom otpustu donosi sudija na sjednici kojoj obavezno prisustvuju maloljetnik i njegovi roditelji, odnosno staralac ili usvojilac maloljetnika, tužilac, branilac i predstavnik organa starateljstva, odnosno zavoda ili ustanove gdje se vaspitna mjera izvršava.

Postupanje u odnosu na mjere bezbjednosti

Član 122

(1) Ako se maloljetnik bez opravdanog razloga tokom trajanja odgođenog izvršenja kazne maloljetničkog zatvora ili uslovnog otpusta iz zavoda ili ustanove ne podvrgne ambulantnom liječenju na slobodi, sud može na prijedlog tužioca ili na prijedlog ustanove ili ambulante u kojoj se maloljetnik liječio ili imao liječiti, organa starateljstva ili po službenoj dužnosti, odrediti da se mjera bezbjednosti obaveznog psihijatrijskog liječenja ili obaveznog liječenja od zavisnosti prinudno izvrši u zdravstvenoj ili nekoj drugoj specijalizovanoj ustanovi ili će obustaviti izvršenje mjere bezbjednosti ako utvrdi da je prestala potreba za liječenjem maloljetnika.

(2) Prije donošenja odluke iz stava 1. ovog člana sud, ako je to potrebno, pribavlja i mišljenje odgovarajućeg ljekara vještaka.

Postupak za naknadno izricanje kazne maloljetničkog zatvora

Član 123

(1) Maloljetniku kojem je odgođeno izricanje kazne maloljetničkog zatvora iz člana 54. ovog zakona ova kazna na prijedlog tužioca može biti naknadno izrečena u skladu sa članom 55. ovog zakona.

(2) O prijedlogu tužioca odlučuje sud koji je nadležan da odlučuje o novoučinjenom krivičnom djelu. Ako maloljetnik ne ispunjava posebne obaveze ili se suprotstavlja izvršenju izrečene vaspitne mjere, o prijedlogu tužioca odlučuje sud koji je odložio izvršenje kazne. Glavni pretres i presuda ograničavaju se na pitanje odmjeravanja kazne i razloge za njeno naknadno izricanje, odnosno neizricanje.

(3) Protiv odluke o odbijanju prijedloga za naknadno izricanje kazne tužilac ima pravo žalbe, a protiv odluke o izrečenoj kazni lica iz člana 116. st. 1. i 2. ovog zakona.

(4) Ako kazna ne bude izrečena najkasnije u roku od šest mjeseci od dana prestanka vremena provjeravanja ili od završetka postupka zbog novog krivičnog djela na osnovu člana 55. stav 4. ovog zakona, prvostepeni sud koji je odložio izricanje kazne maloljetničkog zatvora donosi rješenje kojim se utvrđuje brisanje te osude. Rješenje se dostavlja osuđenom, njegovom roditelju, odnosno staraocu ili usvojiocu, braniocu, tužiocu i organu nadležnom za vođenje kaznene evidencije.

V - PRIMJENA ALTERNATIVNIH MJERA I IZVRŠENJE KRIVIČNIH SANKCIJA

1. Primjena alternativnih mjera i izvršenje krivičnih sankcija

Posebni podzakonski akti

Član 124

(1) Primjena mjere policijskog upozorenja iz člana 22. ovog zakona reguliše se posebnim podzakonskim aktom koji donosi ministar unutrašnjih poslova.

(2) Primjena vaspitnih preporuka iz člana 26. ovog zakona reguliše se posebnim podzakonskim aktom koji donosi ministar.

Primjena odredaba o izvršenju krivičnih sankcija

Član 125

Odredbe o izvršenju krivičnih sankcija prema maloljetnicima primjenjuju se i na punoljetne učinioce krivičnih djela kojima je izrečena vaspitna mjera ili kazna maloljetničkog zatvora, kao i na lica koja za vrijeme izvršenja tih sankcija postanu punoljetna.

Individualni pristup

Član 126

(1) U toku izvršavanja krivičnih sankcija prema maloljetniku treba postupati na način koji odgovara njegovom uzrastu, stepenu zrelosti i drugim svojstvima ličnosti, uz poštovanje dostojanstva maloljetnika, podsticanje njegovog cjelovitog razvoja i učešća u sopstvenoj resocijalizaciji, pridržavajući se savremenih pedagoških, psiholoških i penoloških znanja i iskustava.

(2) Maloljetniku se omogućavaju uslovi za sticanje osnovnog i srednjeg stručnog obrazovanja i radnog osposobljavanja, kao i slobodno kreativno izražavanje i izražavanje vjerskih osjećaja i vršenje vjerskih obreda.

Zdravlje maloljetnika

Član 127

(1) Briga o zdravlju maloljetnika prema kome se izvršava zavodska vaspitna mjera ili kazna maloljetničkog zatvora obezbjeđuje se u skladu sa prihvaćenim medicinskim standardima koji se primjenjuju prema maloljetnicima u široj zajednici.

(2) Maloljetnici prema kojima se izvršava zavodska vaspitna mjera ili kazna maloljetničkog zatvora podvrgavaju se najmanje jednom godišnje sistematskom pregledu od strane odgovarajuće zdravstvene ustanove. Izvještaj o zdravstvenom stanju se dostavlja sudiji i tužiocu, roditelju, odnosno staraocu ili usvojiocu maloljetnika, kao i stručnim savjetnicima ili organu starateljstva.

(3) Posebna pažnja posvećuje se potrebama trudnih maloljetnica i majki sa bebama, narkomana, alkoholičara i maloljetnika sa posebnim potrebama.

(4) Najmanje dva puta godišnje sastavlja se izvještaj o psihičkom stanju maloljetnika i dostavlja sudiji koji vrši nadzor, odnosno ima uvid u izvršenje krivične sankcije iz stava 1. ovog člana, tužiocu, roditelju, odnosno njegovom staraocu ili usvojiocu, kao i organu starateljstva.

Programi postupanja

Član 128

(1) Izvršenje vaspitne mjere i kazne maloljetničkog zatvora zasniva se na pojedinačnom programu postupanja sa maloljetnikom koji je prilagođen njegovoj ličnosti i u skladu je sa savremenim dostignućima nauke, pedagoške i penološke prakse.

(2) Pojedinačni programi se izrađuju na osnovu cjelovitog sagledavanja zrelosti i drugih svojstava ličnosti maloljetnika, njegovog uzrasta, nivoa obrazovanja, ranijeg života maloljetnika i ponašanja u socijalnoj sredini, oblika poremećaja ponašanja, vrste krivičnog djela i okolnosti pod kojima je učinjeno.

(3) Pojedinačnim programom posebno se utvrđuju: nivo zrelosti maloljetnika, druga svojstva njegove ličnosti, mogućnost uključenja u proces obrazovanja i radnog osposobljavanja, korišćenje i organizacija slobodnog vremena, rad sa roditeljem, usvojiocem ili staraocem maloljetnika i drugim članovima njegove porodice, kao i drugi oblici psihosocijalnog, pedagoškog i penološkog uticaja na maloljetnika.

Troškovi izvršenja krivičnih sankcija

Član 129

(1) Troškovi izvršenja krivičnih sankcija prema maloljetniku padaju na teret budžeta Republike Srpske.

(2) Roditelj, usvojilac ili staralac maloljetnika, odnosno drugo lice koje je po zakonu obavezno da izdržava maloljetnika, kao i maloljetnik koji ima prihode ili imovinu, u pravilu nisu dužni ali mogu da snose dio troškova izvršenja posebnih obaveza, mjera pojačanog nadzora u drugoj porodici, upućivanja u vaspitnu ustanovu, upućivanja u vaspitno-popravni dom i kazne maloljetničkog zatvora.

(3) O visini podmirenja dijela troškova, ishrane i zadovoljavanja drugih ličnih potreba maloljetnika odlučuje sud na prijedlog lica iz stava 2. ovog člana i ona može biti u visini iznosa minimalne plate na nivou Republike Srpske koju utvrđuje Zavod za statistiku Republike Srpske za mjesec koji prethodi mjesecu odlučivanja ili u visini koju predloži podnosilac prijedloga. U ovom slučaju sud najprije donosi odluku o izricanju krivične sankcije, a nakon toga nastavlja postupak za odlučivanje o podmirenju dijela troškova i o tome donosi posebno rješenje.

Izmjena odluke o troškovima

Član 130

(1) Na prijedlog lica iz člana 129. stav 2. ovog zakona, odnosno na prijedlog organa starateljstva, druge porodice, zavoda ili ustanove u kojoj se krivična sankcija izvršava, sudija može posebnim rješenjem izmijeniti odluku o podmirivanju dijela troškova ishrane i zadovoljavanja drugih ličnih potreba maloljetnika smještenog u zavodu ili ustanovi, odnosno troškova nastalih izvršenjem vaspitnih mjera, posebnih obaveza ili pojačanog nadzora u drugoj porodici.

(2) Podmirivanje troškova krivičnih sankcija lica iz člana 129. stava 2. ovog zakona traje dok, u odnosu na ta lica, traje njihova zakonska obaveza izdržavanja maloljetnika, a u odnosu na maloljetnika dok je u mogućnosti da snosi troškove izvršenja krivične sankcije.

Preduzimanje mjera radi zaštite prava maloljetnika

Član 131

Kada sudija u toku izvršenja krivične sankcije utvrdi da postoje činjenice i okolnosti koje upućuju na potrebu preduzimanja mjere radi zaštite prava maloljetnika, dužan je da o tome obavijesti nadležni organ starateljstva po mjestu prebivališta ili boravišta maloljetnika.

Pravo na prigovor

Član 132

(1) Maloljetnik koji smatra da je lišen određenih prava ili da su mu ona povrijeđena, kao i da su učinjene druge nezakonitosti ili nepravilnosti u toku izvršenja zavodske vaspitne mjere ili kazne maloljetničkog zatvora, ima pravo prigovora rukovodiocu ustanove u kojoj se ta krivična sankcija izvršava.

(2) Povodom prigovora maloljetnika, rukovodilac ustanove u kojoj se vaspitna mjera, odnosno kazna maloljetničkog zatvora izvršava, donosi u roku od tri dana obrazloženo rješenje kojim se prigovor odbija kao neosnovan ili se utvrđuje njegova potpuna ili djelimična osnovanost, u kom slučaju se hitno preduzimaju odgovarajuće mjere za otklanjanje učinjenih povreda ili lišavanje prava maloljetnika, odnosno drugih nezakonitosti ili nepravilnosti. Rješenje mora sadržati pouku o pravnom lijeku.

(3) Protiv rješenja rukovodioca ustanove o prigovoru maloljetnik može, u roku od osam dana od prijema rješenja, podnijeti žalbu sudiji suda koji vrši nadzor nad izvršenjem vaspitne mjere, odnosno koji je izrekao kaznu maloljetničkog zatvora.

2. Izvršenje vaspitnih mjera

Izvršenje

Član 133

(1) Vaspitna mjera se izvršava po pravosnažnosti odluke i kada izvršenje nema zakonskih smetnji, osim ako ovim zakonom nije drukčije određeno.

(2) Za izvršenje vaspitnih mjera nadležan je organ starateljstva, ako ovim zakonom nije drukčije određeno.

Nadzor i kontrola izvršenja

Član 134

Nadzor nad izvršenjem i kontrolu izvršenja vaspitne mjere vrši sudija koji je izrekao vaspitnu mjeru.

Neposredni nadzor

Član 135

(1) Sudija i tužilac najmanje jednom godišnje vrše neposredni nadzor i kontrolu izvršenja vaspitnih mjera.

(2) Izvještaji o toku i rezultatima izvršenja vaspitnih mjera pribavljaju se i dostavljaju u skladu sa članom 120. ovog zakona.

2.1. Izvršenje mjera posebnih obaveza

Nadzor nad izvršenjem

Član 136

(1) Na zahtjev sudije nadležni organ starateljstva dužan je da dostavi izvještaj o toku i rezultatima izvršenja izrečene mjere posebne obaveze iz člana 35. stav 2. ovog zakona.

(2) Pribavljanje izvještaja iz stava 1. ovog člana sudija može povjeriti i stručnom savjetniku iz člana 22. ovog zakona.

(3) Izvršenje mjere posebnih obaveza reguliše se posebnim podzakonskim aktom iz člana 35. stav 9. ovog zakona.

2.2. Izvršenje mjere upućivanja u vaspitni centar

Nadležnost i sprovođenje

Član 137

(1) Organ starateljstva nadležan prema mjestu prebivališta ili boravišta maloljetnika u vrijeme kada je odluka kojom je izrečena mjera upućivanja u vaspitni centar postala izvršna, nadležan je i za izvršenje ove vaspitne mjere.

(2) Organ starateljstva iz stava 1. ovog člana brine se o sprovođenju vaspitne mjere upućivanja u vaspitni centar.

Boravak maloljetnika u vaspitnom centru

Član 138

(1) Maloljetnik koji je upućen u vaspitni centar na određeni broj časova tokom dana za vrijeme izvršenja ove mjere ostaje kod svojih roditelja, usvojioca ili staraoca, a maloljetniku koji je upućen na neprekidni boravak centar obezbjeđuje smještaj i ishranu, pri čemu u oba slučaja maloljetnik nastavlja da pohađa školu ili odlazi na posao.

(2) Izvještaj o toku i rezultatima sprovođenja mjere dostavlja se, na zahtjev sudiji, tužiocu i organu starateljstva u toku samog trajanja mjere i po njenom isteku, a u slučaju trajanja mjere iz člana 36. stav 2. tačka b) ovog zakona, svakih 15 dana.

(3) Odredbe ovog zakona kojim se uređuje izvršenje vaspitne mjere pojačanog nadzora roditelja, usvojioca ili staraoca primjenjuju se i na izvršenje vaspitne mjere upućivanja u vaspitni centar.

2.3. Izvršenje vaspitnih mjera pojačanog nadzora

2.3.1. Izvršenje mjere pojačanog nadzora roditelja, usvojioca ili staraoca

Početak izvršenja

Član 139

Izvršenje vaspitne mjere pojačani nadzor roditelja, usvojioca ili staraoca počinje danom kada se roditelju, usvojiocu ili staraocu maloljetnika dostavi izvršna sudska odluka kojom je izrečena vaspitna mjera.

Provjera izvršenja mjere

Član 140

Roditelj, usvojilac ili staralac maloljetnika dužan je da izvršava naloge i uputstva sudije i da nadležnom organu starateljstva omogući provjeru izvršenja vaspitne mjere i prihvati ukazanu pomoć u cilju njenog izvršenja.

Obavještavanje suda

Član 141

(1) Roditelj, usvojilac ili staralac maloljetnika, odnosno organ starateljstva, u rokovima propisanim članom 120. ovog zakona, obavještavaju sud o toku i rezultatima izvršenja vaspitne mjere.

(2) Organ starateljstva bez odlaganja obavještava sud i tužioca o razlozima koji otežavaju izvršenje mjere.

2.3.2. Izvršenje mjere pojačanog nadzora u drugoj porodici

Upućivanje u drugu porodicu

Član 142

(1) Vaspitna mjera pojačanog nadzora u drugoj porodici izvršava se u porodici koju je odredio sud koji je sudio, na prijedlog nadležnog organa starateljstva.

(2) Po prijemu izvršne sudske odluke, koja je prethodno dostavljena maloljetniku, nadležni organ starateljstva upućuje maloljetnika u porodicu koja je određena sudskom odlukom.

Izvršenje mjere

Član 143

(1) Nadležni organ starateljstva i porodica u koju se maloljetnik smješta zaključuju ugovor u pisanom obliku kojim se regulišu međusobna prava i obaveze.

(2) Porodica u kojoj je maloljetnik smješten dužna je nadležnom organu starateljstva da omogući provjeru izvršenja vaspitne mjere i prihvati ponuđenu pomoć radi ostvarivanja svrhe vaspitne mjere.

(3) Za vrijeme izvršenja ove vaspitne mjere maloljetnik održava veze sa svojom porodicom, ako sud koji prati i kontroliše izvršenje vaspitne mjere, na prijedlog organa starateljstva, drukčije ne odluči.

Izmijenjene okolnosti

Član 144

Sud koji je izrekao vaspitnu mjeru pojačanog nadzora u drugoj porodici može po službenoj dužnosti ili na prijedlog tužioca, odnosno organa starateljstva, da odredi smještaj maloljetnika u neku drugu porodicu, ako se prilike u porodici u kojoj je maloljetnik smješten toliko izmijene da otežavaju izvršenje vaspitne mjere.

Shodna primjena odredaba

Član 145

Odredbe ovog zakona kojima se uređuje izvršenje vaspitne mjere pojačanog nadzora od strane roditelja, usvojioca ili staraoca primjenjuju se shodno i na izvršenje vaspitne mjere pojačanog nadzora u drugoj porodici.

2.3.3. Izvršenje mjere pojačanog nadzora nadležnog organa starateljstva

Organ starateljstva

Član 146

(1) Za izvršenje vaspitne mjere pojačanog nadzora organa starateljstva nadležan je organ prebivališta, odnosno boravišta maloljetnika u vrijeme kada je odluka kojom je mjera izrečena postala izvršna.

(2) Organ starateljstva dužan je da po prijemu izvršne odluke kojom je vaspitna mjera pojačanog nadzora izrečena odredi službeno lice organa starateljstva ili drugo stručno lice koje će mjeru sprovoditi i o tome odmah obavještava sudiju.

Obaveze stručnog lica organa starateljstva, državnih organa i drugih ustanova

Član 147

(1) Stručno lice kome je povjereno izvršenje vaspitne mjere sačinjava program rada sa maloljetnikom, u skladu sa uputstvima suda i nadležnog organa starateljstva.

(2) Državni organi, vaspitne, obrazovne, zdravstvene i druge ustanove dužni su da stručnom licu koje sprovodi ovu vaspitnu mjeru pruže pomoć, a roditelj, usvojilac ili staralac dužan je da obavijesti stručno lice o prilikama koje otežavaju izvršenje mjere.

(3) Na ostala pitanja u vezi sa izvršenjem vaspitnih mjera pojačanog nadzora nadležnog organa starateljstva shodno se primjenjuju odredbe ovog zakona kojim se uređuje izvršenje vaspitne mjere pojačanog nadzora roditelja, usvojioca ili staraoca.

3. Izvršenje zavodskih vaspitnih mjera

3.1. Opšte odredbe

Vaspitne ustanove i vaspitno-popravni dom

Član 148

Zavodske mjere izvršavaju se u vaspitnim ustanovama, vaspitno-popravnom domu i posebnoj ustanovi za liječenje i osposobljavanje maloljetnika.

Dostava dokumentacije i odluke organu nadležnom za izvršenje

Član 149

(1) Sud koji je sudio izvršnu odluku sa dokumentacijom koju čini izvod iz matične knjige rođenih, ispravama ili dokazima o dotadašnjem školovanju i osposobljavanju, nalazom o zdravstvenom stanju, podacima o ranijem vršenju krivičnih djela, vođenim postupcima i izvještajima organa starateljstva, zajedno sa nalogom, dostavlja organu nadležnom za upućivanje radi izvršenja zavodske mjere u roku od tri dana od dana kada je odluka postala izvršna.

(2) Organ kome je odluka dostavljena na izvršenje dužan je da pristupi izvršenju krivične sankcije u roku od osam, a najduže u roku od 15 dana od dana prijema odluke i dokumentacije iz stava 1. ovog člana.

Prijem maloljetnika u ustanovu

Član 150

(1) Prijem maloljetnika u ustanovu vrši se na osnovu naloga o izvršenju sankcije koji izdaje sud.

(2) Nakon prijema u ustanovu, maloljetniku se na jeziku i na način koji razumije objašnjavaju pravila ustanove, prava i obaveze koje ima, a u roku od 24 časa obavlja se i medicinski pregled maloljetnika.

(3) Maloljetniku se obezbjeđuje kopija pravilnika ustanove u kojoj se nalazi. Za maloljetnike koji su nepismeni ili ne razumiju jezik, informacije prenose na način koji obezbjeđuje njihovo potpuno razumijevanje.

(4) Dosijei maloljetnika koji sadrže podatke o identitetu, činjenicama i razlozima upućivanja u ustanovu, organu koji je to odredio, danu i satu prijema, podatke o premještanju i otpuštanju, detalje o fizičkom i mentalnom zdravlju maloljetnika, kao i obavještenja roditelju, usvojiocu ili staraocu, povjerljive su prirode i dostupni su samo ovlašćenom osoblju ustanove.

Prava maloljetnika

Član 151

(1) Maloljetnik prema kome se izvršava zavodska mjera ima prava na:

a) dozvolu da nosi vlastitu odjeću ako je pogodna, a ako istu nema, ustanova je dužna da mu se obezbijedi: donji veš, sezonska odjeća i obuća primjerena lokalnim vremenskim uslovima. Pogodnom odjećom se smatra i odjeća koja nije degradirajuća ili ponižavajuća i koja ne predstavlja rizik za bezbjednost,

b) ishranu koja je dijetetski, higijenski i zdravstveno prilagođena njegovom uzrastu, koja ga održava u dobrom zdravlju i snazi i omogućava mu normalan psihofizički razvoj,

v) najmanje tri obroka dnevno čija je ukupna vrijednost najmanje 16.000 džula,

g) boravak izvan zatvorenih prostorija u ustanovi u slobodno vrijeme i na svježem vazduhu u trajanju najmanje tri časa dnevno,

d) učestvovanje u organizovanim kulturnim, sportskim i drugim prikladnim aktivnostima izvan ustanove,

đ) obezbijeđene uslove za bavljenje fizičkom rekreacijom i sportom,

e) pohađanje nastave izvan ustanove ako u toj ustanovi nije organizovana nastava određenog smjera ili obrazovanja i ako to opravdavaju dosadašnji uspjesi u vaspitanju i školovanju maloljetnika, pod uslovom da to ne šteti izvršenju vaspitne mjere,

ž) neograničen prijem paketa čija se težina i dopuštena sadržina određuju aktom o kućnom redu,

z) primanje pošte i po sopstvenom izboru komuniciranje u pisanoj formi ili telefonom najmanje dva puta sedmično,

i) primanje informacija praćenjem štampe i drugih publikacija, radio i televizijskog programa, igranog filma, pristupom biblioteci, Internetu ili na drugi prihvatljiv način koji promoviše dobrobit maloljetnika,

j) posjete jednom nedjeljno roditelja, usvojilaca, staralaca, bračnog druga, lica sa kojim je zasnovao vanbračnu zajednicu, usvojenika, djece i ostalih srodnika u pravoj liniji, a u pobočnoj liniji do četvrtog stepena srodstva,

k) boravak sa bračnim drugom ili licem sa kojim je zasnovao vanbračnu zajednicu jednom mjesečno do tri časa nasamo u za tu svrhu određenoj prostoriji u okviru ustanove,

l) posjete dva puta mjesečno i drugih lica koja ne ometaju izvršenje vaspitne mjere, s tim da zabranu posjete ovih lica može da izrekne rukovodilac ustanove koji će rješenjem dati obrazloženje za donošenje takve odluke, lj) posjete predstavnika vladinih i nevladinih organizacija, institucija i drugih koji su zainteresovani za pružanje pomoći maloljetniku u obliku obrazovanja, zapošljavanja ili smještaja u svrhu pripreme za povratak u zajednicu,

m) rad prema svojim mogućnostima u ustanovi saglasno obavezama u pohađanju nastave. Za maloljetnika koji ne pohađa nastavu, radno vrijeme traje u skladu sa opštim propisima. Maloljetnik se van radnog vremena može radno angažovati najviše dva časa dnevno na održavanju čistoće i drugim tekućim poslovima ustanove,

n) naknadu za rad i novčane nagrade za posebne uspjehe u radu, čije najniže i najviše iznose određuje rukovodilac ustanove za izvršenje zavodskih sankcija, kao i pravo da polovinom naknade i nagrade slobodno raspolaže, a ostatak mu se stavlja na štednju, s tim da mu, izuzetno, rukovodilac ustanove može odobriti korišćenje cijele naknade. Ni u kom slučaju interes maloljetnika i njegov rad ne smiju biti podređeni ciljevima ostvarivanja profita ustanove ili nekog trećeg,

nj) dnevni i nedeljni odmor u skladu sa opštim propisima,

o) godišnji odmor u trajanju od 18 do 30 dana, a koji se koristi izvan ustanove ili u okviru ustanove, s tim da o dužini, načinu i mjestu korišćenja odlučuje rukovodilac ustanove na prijedlog vaspitača,

p) zdravstvenu zaštitu izvan ustanove, ako ustanova ne može da pruži odgovarajuću zdravstvenu zaštitu. Vrijeme provedeno na liječenju u odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi uračunava se u trajanje vaspitne mjere,

r) obavještavanje porodice maloljetnika o zdravstvenom stanju maloljetnika, a ako maloljetnik umre u roku od šest mjeseci od otpuštanja, da izvrše uvid u izvještaje sprovedene istrage,

s) obavještavanje u najkraćem mogućem roku o smrti, ozbiljnoj bolesti ili povredi bilo kog člana uže porodice i da se obezbijedi posjeta članu porodice ili prisustvo sahrani i

t) pravo, ako želi, da učestvuje u vjerskoj službi i u vezi s tim da posjeduje i zadrži potrebne vjerske knjige i predmete za vjeroispovijedanje, kao i pravo da odbije sve oblike učešća u vjerskim i religioznim službama i obrazovanju.

Pogodnosti

Član 152

(1) Maloljetniku koji se dobro vlada i zalaže na radu rukovodilac ustanove vaspitno-popravnog doma može dodijeliti sljedeće pogodnosti:

a) prošireno pravo na prijem posjeta,

b) slobodne izlaske iz doma u grad,

v) posjete sportskim, kulturnim i drugim prikladnim događajima izvan vaspitno-popravnog doma,

g) posjete porodici, srodnicima ili drugim bliskim licima za vrijeme vikenda i praznika i

d) dodatna odsustva iz ustanove vaspitno-popravnog doma do 15 dana.

(2) Prošireno pravo na prijem posjeta podrazumijeva i češće posjete lica iz člana 151. stav 1. tačka l) ovog zakona.

(3) Rukovodilac ustanove u skladu s posebnim pravilnikom može maloljetniku dodijeliti i druge pogodnosti koje povoljno utiču na izvršenje vaspitne mjere.

Disciplinski prekršaji i postupak

Član 153

(1) Imajući u vidu osnovne karakteristike, potrebe i prava maloljetnika, ministar će posebnim pravilnikom propisati koje ponašanje predstavlja disciplinski prekršaj, vrste sankcija koje se mogu izreći i njihovo trajanje, organ koji je ovlašćen da izriče te sankcije, kao i organ ovlašćen da razmatra žalbe.

(2) Nijedan maloljetnik neće biti kažnjen za disciplinski prekršaj o kome prethodno nije sprovedena istraga i maloljetnik na njemu razumljiv način prethodno obaviješten o navedenom prekršaju i data mu mogućnost da prezentuje svoju odbranu, uključujući i pravo na žalbu.

Zabranjene disciplinske mjere

Član 154

Zabranjene su disciplinske mjere koje uključuju uskraćivanje rada, smanjenje hrane, ograničenje komunikacije maloljetnika sa članovima porodice, zatvaranje u mračne prostorije i samice, kolektivno kažnjavanje maloljetnika, kao i druge disciplinske mjere koje degradiraju i ugrožavaju fizičko ili mentalno zdravlje maloljetnika.

Disciplinske mjere

Član 155

(1) Zbog povrede odredaba ovog zakona koje se odnose na pravila boravka u ustanovi vaspitno-popravnog doma, pravila kućnog reda i radne discipline, obaveza i programa postupanja i naloga ovlašćenih lica maloljetniku se mogu izreći disciplinske mjere opomene i oduzimanja dodijeljenih pogodnosti.

(2) Pogodnosti predviđene članom 152. stav 1. tačka g) ovog zakona mogu se ograničiti samo ako bi posjeta porodici, srodnicima ili drugim bliskim licima ugrozila fizičko i mentalno zdravlje maloljetnika ili bi se na drugi način ometalo izvršenje vaspitne mjere, o čemu rukovodilac ustanove donosi rješenje sa razlozima za donošenje takve odluke.

(3) Ako se svrha disciplinske mjere može postići i bez njenog izvršenja, izvršenje disciplinskih mjera oduzimanja dodijeljenih pogodnosti može se uslovno odložiti do 90 dana. Uslovno odlaganje izvršenja disciplinske mjere može se opozvati ako se maloljetniku u roku za koji je odloženo izvršenje izrekne novo oduzimanje dodijeljenih pogodnosti.

Zabrana nošenja i upotrebe oružja i ograničenja upotrebe sile i prinude

Član 156

(1) Zabranjeno je nošenje i upotreba oružja od strane zaposlenih u ustanovi u kojima se izvršavaju zavodske vaspitne mjere.

(2) Upotreba sredstava sile i prinude iz bilo kog razloga je zabranjena, izuzev u slučajevima kada su druge metode kontrole iscrpljene ili su bile neuspješne, i to samo na najkraće moguće vrijeme i u skladu sa ovlašćenjima utvrđenim zakonom i propisima ustanove.

(3) Po naređenju rukovodioca ustanove sredstva sile i prinude za privremeno onesposobljavanje mogu se primijeniti samo radi sprečavanja maloljetnikovog samopovređivanja, sprečavanja fizičkog napada i povređivanja službenog lica i drugih maloljetnika ili uništenja imovine većih razmjera, a o čemu se odmah obavještavaju sud, tužilaštvo i Ministarstvo pravde (u daljem tekstu: Ministarstvo).

Pravilnik o kućnom redu

Član 157

Bliže odredbe o organizaciji i načinu izvršenja zavodskih vaspitnih mjera propisuju se pravilnikom o kućnom redu ustanove.

Obilazak maloljetnika smještenog u ustanovi

Član 158

(1) Sudija i tužilac najmanje dva puta u toku godine obilaze maloljetnika smještenog u ustanovi za izvršenje zavodskih mjera, gdje u neposrednom kontaktu sa maloljetnikom i stručnim licima koja se staraju o izvršenju mjere, kao i uvidom u odgovarajuću dokumentaciju, utvrđuju zakonitost i pravilnost postupanja i cijene uspjeh postignut u vaspitanju i pravilnom razvoju ličnosti maloljetnika.

(2) O uočenim propustima i drugim zapažanjima, lica iz stava 1. ovog člana dužna su da bez odlaganja obavijeste Ministarstvo, kao i ustanovu u kojoj se vaspitna mjera izvršava.

(3) Po obavještavanju sudije, odnosno tužioca, Ministarstvo, kao i uprava ustanove u kojoj se vaspitna mjera izvršava, dužni su da bez odlaganja izvrše odgovarajuće provjere i preduzmu mjere za otklanjanje nezakonitosti i nepravilnosti i o tome obavijeste sudiju i tužioca.

Odlaganje izvršenja zavodske mjere

Član 159

(1) Na molbu maloljetnika, njegovog roditelja, usvojioca ili staraoca ili na prijedlog nadležnog organa starateljstva, sudija može iz razloga predviđenih Zakonom o izvršenju krivičnih sankcija odložiti izvršenje zavodske mjere.

(2) O odlaganju odlučuje rješenjem sudija koji je izrekao vaspitnu mjeru u roku od tri dana od dana prijema molbe. Vrijeme odlaganja može biti određeno u trajanju do godine dana, a u slučaju bolesti maloljetnika dok bolest traje.

(3) Protiv rješenja sudije, roditelj, usvojilac ili staralac maloljetnika mogu u roku od tri dana od dana prijema rješenja podnijeti žalbu vijeću za maloljetnike istog suda. Vijeće za maloljetnike o žalbi odlučuje u roku od tri dana od dana prijema žalbe.

(4) Molba i prijedlog iz stava 1. ovog člana i žalba iz stava 3. ovog člana zadržavaju izvršenje zavodske mjere.

(5) Ako sud prilikom ponovnog odbijanja molbe za odlaganje izvršenja utvrdi da se pravo na molbu zloupotrebljava, odlučuje da žalba ne zadržava izvršenje zavodske mjere.

Prekid izvršenja zavodske mjere

Član 160

(1) Na molbu maloljetnika, njegovog roditelja, usvojioca ili staraoca, na prijedlog organa starateljstva ili rukovodioca ustanove u kojoj se zavodska mjera izvršava, sudija može iz razloga predviđenih Zakonom o izvršenju krivičnih sankcija prekinuti izvršenje vaspitne mjere.

(2) Prekid izvršenja zavodske mjere dozvoljava se na zahtjev tužioca, osuđenog i branioca ako je protiv rješenja o izricanju te mjere podnesen zahtjev za zaštitu zakonitosti. O prekidu odlučuje rješenjem sudija koji je izrekao vaspitnu mjeru i to u roku od tri dana od dana prijema molbe.

(3) Vrijeme prekida izvršenja zavodske mjere može biti određeno u trajanju do godinu dana, a u slučaju bolesti maloljetnika dok bolest traje.

(4) Protiv rješenja sudije lica iz stava 1. ovog člana mogu izjaviti žalbu vijeću za maloljetnike u roku od tri dana od dana prijema rješenja. Vijeće za maloljetnike o žalbi odlučuje u roku od tri dana od dana prijema žalbe.

(5) Vrijeme prekida izvršenja ne uračunava se u vrijeme trajanja mjere.

(6) Kada prestanu okolnosti zbog kojih je odobren prekid izdržavanja zavodske mjere ili se utvrdi da je prekid odobren na osnovu lažnih isprava i dokaza ili ako se prekid ne koristi u svrhu za koju je dozvoljen, sudija koji je izrekao zavodsku mjeru ukida rješenje iz stav 1. ovog člana i maloljetniku nalaže da se odmah, a najduže u roku od tri dana od prijema rješenja javi ustanovi radi izvršenja zavodske mjere. Rješenje se dostavlja maloljetniku, roditeljima, odnosno staraocu ili usvojiocu i ustanovi, s tim da žalba ne zadržava izvršenje zavodske mjere.

(7) Protiv rješenja sudije iz stava 6. ovog člana žalbu mogu izjaviti maloljetnik, roditelji, odnosno staralac ili usvojilac u roku od tri dana od prijema rješenja vijeću iz člana 17. stav 3. ovog zakona. Vijeće o žalbi odlučuje u roku od tri dana od prijema žalbe.

Shodna primjena Zakona o izvršenju krivičnih sankcija

Član 161

Na sva ostala pitanja u vezi sa odlaganjem i prekidom izvršenja zavodskih mjera shodno se primjenjuju odredbe Zakona o izvršenju krivičnih sankcija kojim se uređuje odlaganje izvršenja i prekid izvršenja kazne zatvora za učinjeno krivično djelo.

Otpuštanje maloljetnika iz ustanove

Član 162

(1) Maloljetnik se otpušta sa izvršenja zavodske mjere kada protekne zakonom određeno najduže trajanje mjere ili kada sud donese odluku o obustavljanju njenog izvršenja, zamjeni izrečene vaspitne mjere drugom mjerom ili uslovnim otpustom.

(2) O uslovnom otpustu iz vaspitne ustanove i vaspitno-popravnog doma, na molbu maloljetnika, odlučuje sudija suda koji je izrekao mjeru upućivanja u vaspitnu ustanovu i vaspitno-popravni dom.

(3) Kada se maloljetnik nalazi u završnom razredu škole ili pri kraju stručnog usavršavanja, a otpuštanjem iz ustanove u kojoj se mjera izvršava bi se onemogućio završetak školovanja ili stručnog osposobljavanja, ustanova može, na molbu maloljetnika, omogućiti završetak školovanja ili stručnog osposobljavanja.

(4) U tom slučaju na maloljetnika se ne primjenjuju odredbe člana 163. stav 4. i člana 168. stav 4. ovog zakona.

3.2. Izvršenje mjere upućivanje u vaspitnu ustanovu

Upućivanje u vaspitnu ustanovu

Član 163

(1) Zavodska mjera upućivanja u vaspitnu ustanovu izvršava se u ustanovi koja obezbjeđuje smještaj i zadovoljavanje vaspitnih, zdravstvenih, obrazovnih, sportskih i drugih razvojnih potreba maloljetnika.

(2) Zavodska mjera upućivanja u vaspitnu ustanovu izrečena licu muškog pola izvršava se u vaspitnoj ustanovi za ta lica.

(3) Zavodska mjera upućivanja u vaspitnu ustanovu izrečena licu ženskog pola izvršava se u vaspitnoj ustanovi za maloljetnice ili u odvojenom ženskom odjeljenju vaspitne ustanove iz stava 2. ovog člana.

(4) Maloljetnik kome je izrečena ova vaspitna mjera ima ista prava i obaveze kao i ostali maloljetnici u vaspitnoj ustanovi, s tim što mu se u pogledu postupanja poklanja posebna pažnja, ali tako da se u životu i radu u ustanovi ne izdvaja od ostalih.

(5) O izrečenoj vaspitnoj mjeri maloljetniku upoznaje se samo rukovodilac ustanove, kao i vaspitno, obrazovno i drugo stručno osoblje koje je uključeno u izvršenje vaspitne mjere.

(6) Lice kome je izrečena zavodska mjera upućivanja u vaspitnu ustanovu može u njoj ostati do navršene 23 godine.

Dovođenje maloljetnika u ustanovu

Član 164

(1) Organ starateljstva nadležan prema mjestu prebivališta, odnosno boravišta maloljetnika u vrijeme kada je odluka kojom je vaspitna mjera izrečena postala izvršna određuje lice koje je dužno da maloljetnika dovede u vaspitnu ustanovu.

(2) Vaspitna ustanova obavještava sud o prijemu maloljetnika i danu početka izvršenja vaspitne mjere.

Prijem maloljetnika u ustanovu

Član 165

(1) Prilikom stupanja maloljetnika u vaspitnu ustanovu, u skladu sa odredbom člana 150. ovog zakona najprije se utvrđuje identitet maloljetnika, zatim slijedi ljekarski pregled, a potom ispitivanje ličnosti u posebnom odjeljenju vaspitne ustanove radi određivanja programa postupanja. Ovo ispitivanje može trajati najduže 30 dana.

(2) Pojedinačni program postupanja s maloljetnikom sačinjava stručni tim ustanove.

(3) Poslije ispitivanja iz stava 1. ovog člana maloljetnik se raspoređuje u vaspitnu grupu koja se formira prema uzrastu, nivou zrelosti i drugim ličnim svojstvima maloljetnika, kao i određenom programu postupanja, u cilju primjene istovrsnih vaspitnih postupaka i uticaja.

(4) Vaspitna grupa ima najviše 10 maloljetnika i posebnog vaspitača.

Nemogućnost otpočinjanja ili nastavka izvršenja vaspitne mjere

Član 166

(1) Ako izvršenje mjere ne može da otpočne ili se nastavi zbog odbijanja ili bjekstva maloljetnika, organ starateljstva, odnosno rukovodilac ustanove o tome obavještava nadležnu organizacionu jedinicu Ministarstva unutrašnjih poslova koja dovodi maloljetnika u vaspitnu ustanovu.

(2) Način dovođenja ne smije narušavati dostojanstvo maloljetnika, niti mu nauditi fizički ili mentalno.

Premještaj maloljetnika u drugu vaspitnu ustanovu

Član 167

Na zahtjev maloljetnika, roditelja, usvojioca ili staraoca maloljetnika ili na prijedlog ustanove u kojoj se mjera izvršava, odnosno na prijedlog nadležnog organa starateljstva, sud može donijeti odluku o premještaju maloljetnika u drugu vaspitnu ustanovu kada prvobitni kriterijumi za upućivanje ili dalja potreba za reintegracijom u društvo mogu biti efikasnije postignuti u drugoj ustanovi ili kada obrazloženi razlozi bezbjednosti prebacivanje čine neophodnom mjerom.

3.3. Izvršenje mjere upućivanja u vaspitno-popravni dom

Vaspitno-popravni dom

Član 168

(1) Zavodska mjera upućivanja u vaspitno-popravni dom izrečena licu muškog pola izvršava se u vaspitno-popravnom domu za ta lica.

(2) Zavodska mjera upućivanja u vaspitno-popravni dom izrečena licu ženskog pola izvršava se u vaspitno-popravnom domu za maloljetnice ili u odvojenom ženskom odjeljenju vaspitno-popravnog doma iz stava 1. ovog člana.

(3) Punoljetno lice kome je izrečena mjera iz stava 1. ovog člana, kao i maloljetnik koji u vaspitno-popravnom domu dok traje mjera postane punoljetan, smješta se u posebno odjeljenje vaspitno-popravnog doma.

(4) Lice kome je izrečena zavodska mjera upućivanja u vaspitno-popravni dom, u njemu može ostati do navršene 23 godine.

Upućivanje maloljetnika

Član 169

(1) Za upućivanje maloljetnika u vaspitno-popravni dom nadležan je sud koji je izrekao mjeru. Maloljetniku se za pripremu mora ostaviti najmanje osam, a najviše 15 dana.

(2) Maloljetnika koji se nalazi u pritvoru u vaspitno-popravni dom upućuje sud na čijem je području sjedište ustanove u kojoj je maloljetnik pritvoren.

(3) Sud koji upućuje maloljetnika na izvršenje ove mjere dostavlja vaspitno-popravnom domu izvršnu odluku o izrečenoj mjeri sa dokumentacijom iz člana 149. stav 1. ovog zakona.

Dovođenje u vaspitno-popravni dom

Član 170

(1) Sud koji je sudio nalaže maloljetniku koji nije u pritvoru u pisanom obliku da se određenog dana javi radi izvršenja izrečene mjere ili nalaže roditelju, usvojiocu ili staraocu da maloljetnika određenog dana dovede u vaspitno-popravni dom.

(2) Sud iz stava 1. ovog člana obavještava vaspitno-popravni dom o datumu kada maloljetnik treba da se javi i uz to obavještenje dostavlja izvršnu odluku o izricanju mjere sa podacima o maloljetniku pribavljenim u toku postupka iz člana 149. stav 1. ovog zakona.

(3) Ako se maloljetnik po nalogu suda ne javi u vaspitno-popravni dom, sud naređuje njegovo dovođenje, a ako se maloljetnik krije ili je u bjekstvu, sud naređuje izdavanje potjernice.

(4) U slučaju bjekstva maloljetnika iz vaspitno-popravnog doma, rukovodilac ustanove će odmah obavijestiti roditelja, odnosno staraoca maloljetnika i narediti izdavanje potjernice.

Prijem maloljetnika u vaspitno-popravni dom

Član 171

Prijem maloljetnika u vaspitno-popravni dom vrši se u skladu sa odredbama člana 150. ovog zakona.

3.4. Upućivanje u posebnu ustanovu za liječenje i osposobljavanje

Ometenost u psihofizičkom razvoju

Član 172

(1) Maloljetnik kome je zbog ometenosti u psihofizičkom razvoju ili zbog psihičkih poremećaja izrečena mjera upućivanja u posebnu ustanovu za liječenje i osposobljavanje na osnovu odredbe člana 44. ovog zakona, u toj ustanovi ima ista prava kao i ostali maloljetnici smješteni u ustanovu.

(2) Ako se u posebnoj ustanovi za liječenje i osposobljavanje ne mogu zadovoljiti potrebe maloljetnika sa invaliditetom, maloljetnik se premiješta u specijalizovani zavod ili ustanovu gdje se ove potrebe mogu zadovoljiti.

Upućivanje u posebnu ustanovu za liječenje i osposobljavanje

Član 173

(1) Upućivanje maloljetnika u posebnu ustanovu za liječenje i osposobljavanje vrši organ starateljstva prema prebivalištu, odnosno boravištu maloljetnika u vrijeme kada je odluka kojom je vaspitna mjera izrečena postala izvršna.

(2) Organ starateljstva iz stava 1. ovog člana odmah obavještava sud nadležan za izvršenje ove mjere i nadležnu organizacionu jedinicu Ministarstva unutrašnjih poslova kada izvršenje mjere ne može da započne ili da se nastavi zbog odbijanja ili bjekstva maloljetnika.

(3) Maloljetnik se dovodi i sprovodi u pratnji zdravstvenih radnika.

(4) Način dovođenja i sprovođenja ne smije narušavati dostojanstvo maloljetnika, niti mu nauditi fizički ili mentalno.

Izvještavanje

Član 174

Posebna ustanova za liječenje i osposobljavanje maloljetnika o rezultatima izvršenja mjere dostavlja izvještaj u skladu sa članom 120. stav 1. ovog zakona, a kada maloljetnik postane punoljetan, posebno izvještava sudiju i tužioca o zdravstvenom stanju maloljetnika radi ispitivanja potrebe za donošenjem jedne od odluka predviđenih članom 44. stav 3. ovog zakona.

4. Izvršenje kazne maloljetničkog zatvora i mjera bezbjednosti

Odvojeni kazneno-popravni zavodi

Član 175

(1) Kazna maloljetničkog zatvora izvršava se u posebnom kazneno-popravnom zavodu za maloljetnike koji ne mogu imati dodira sa kazneno-popravnom ustanovom u kojoj odrasla lica izdržavaju kaznu zatvora.

(2) Kazna maloljetničkog zatvora izrečena licima ženskog pola izvršava se u posebnom kazneno-popravnom zavodu za maloljetnice ili posebnom odjeljenju kazneno-popravnog zavoda za maloljetnike iz stava 1. ovog člana.

(3) Maloljetnici koji za vrijeme izvršenja kazne maloljetničkog zatvora postanu punoljetni i dalje nastavljaju da borave u zavodu za maloljetnike ili u odjeljenju za mlađa punoljetna lica, osim ako njihova društvena reintegracija neće imati veći efekat ako se smjeste u zavod za odrasle.

(4) Mlađa punoljetna lica kojima je izrečena kazna maloljetničkog zatvora smještaju se u zavod koji ima sličan režim kao i zavod za maloljetnike.

Vrijeme ostanka u kazneno-popravnom zavodu radi školovanja ili stručnog osposobljavanja

Član 176

(1) Osuđeni na kaznu maloljetničkog zatvora u kazneno-popravnom zavodu za maloljetnike može ostati najduže do navršene 23 godine, a ako do tada ne izdrži kaznu, postupa se u skladu sa članom 175. ovog zakona.

(2) Izuzetno, u kazneno-popravnom zavodu za maloljetnike osuđeni može ostati i nakon što je navršio 23 godine, ako je to potrebno radi završavanja školovanja ili stručnog osposobljavanja ili ako ostatak neizdržane kazne nije veći od šest mjeseci, ali najduže do navršenih 25 godina.

Odlučivanje o uslovnom otpustu

Član 177

(1) O uslovnom otpustu osuđenog na kaznu maloljetničkog zatvora odlučuje sudija prvostepenog suda koji je donio presudu.

(2) Sudija odlučuje o uslovnom otpustu na osnovu molbe maloljetnika.

(3) Prije donošenja odluke sudija, po potrebi, usmeno saslušava maloljetnika, njegove roditelje, predstavnike organa starateljstva i druga lica i pribavlja izvještaj i mišljenje kazneno-popravne ustanove o opravdanosti uslovnog otpusta. Usmeno saslušanje maloljetnika obavezno je ako se odlučuje o uslovnom otpustu poslije dvije trećine izdržane kazne, osim ako sudija, na osnovu dostupne dokumentacije, ne ocijeni da su ispunjeni uslovi za uslovni otpust.

(4) Ako je maloljetnik izdržao kaznu iz stava 3. ovog člana, a njegovo ponašanje tokom izdržavanja kazne ukazuje da u skladu sa članom 31. ovog zakona nije postignuta svrha kažnjavanja, zahtjev za uslovni otpust se odbija i maloljetnik se o tome obavještava.

(5) O opozivanju uslovnog otpusta, kada se za to steknu uslovi, poslije saslušanja tužioca i maloljetnika, odlučuje sud koji je donio odluku o uslovnom otpustu.

Shodna primjena odredaba ovog zakona i Zakona o izvršenju krivičnih sankcija

Član 178

(1) Odredbe čl. od 149. do 157. i čl. 158, 159. i 160. ovog zakona shodno se primjenjuju i u odnosu na maloljetnika kome je izrečena kazna maloljetničkog zatvora.

(2) Na ostala pitanja u vezi sa izvršenjem kazne maloljetničkog zatvora shodno se primjenjuju odredbe Zakona o izvršenju krivičnih sankcija, ukoliko nisu u suprotnosti sa odredbama ovog zakona.

Posebna odjeljenja za izvršenje mjera bezbjednosti

Član 179

(1) Izvršenje mjere bezbjednosti obaveznog psihijatrijskog liječenja i obaveznog liječenja od zavisnosti prilagođava se uzrastu i ličnosti maloljetnika.

(2) Mjera obaveznog psihijatrijskog liječenja, kada postoje uslovi iz člana 63. stav 1. ovog zakona, i mjera bezbjednosti obaveznog liječenja od zavisnosti, kada postoje uslovi iz člana 64. stav 1. ovog zakona, izvršavaju se u posebnom odjeljenju zdravstvene ustanove određene za maloljetnike ili u drugim specijalizovanim zdravstvenim ustanovama. Mjera bezbjednosti ambulantnog liječenja na slobodi, kada postoje uslovi iz člana 65. stav 1. ovog zakona izvršava se u ambulanti koja se određuje na prijedlog organa starateljstva koji prati izvršenje mjera bezbjednosti i o tome svaka tri mjeseca obavještava tužioca, roditelja, odnosno staraoca ili maloljetnika i sud.

(3) Maloljetnik u zdravstvenoj ustanovi ili specijalizovanoj ustanovi ili na ambulantnom liječenju ostaje sve dok ne prestanu razlozi zbog kojih je izrečena mjera bezbjednosti, ali najduže do isteka trajanja vaspitne mjere ili kazne maloljetničkog zatvora ili dok traje odgođeno izvršenje ove kazne ili uslovni otpust iz zavoda ili ustanove.

(4) Kada su ispunjeni uslovi iz člana 122. ovog zakona, sud preduzima predviđene mjere u svrhu obezbjeđenja sprovođenja izrečenih mjera bezbjednosti.

5. Pomoć poslije izvršenja zavodskih mjera i kazne maloljetničkog zatvora

Organ starateljstva

Član 180

(1) Nadležni organ starateljstva dužan je da tokom trajanja zavodske mjere i kazne maloljetničkog zatvora održava stalnu vezu sa maloljetnikom, njegovom porodicom i ustanovom u koju je maloljetnik smješten, kako bi se maloljetnik i njegova porodica što bolje pripremili za vraćanje maloljetnika u raniju socijalnu sredinu i njegovo uključivanje u dalji društveni život.

(2) Ustanova u kojoj se izvršavaju zavodske mjere i ustanova u kojoj se izvršava kazna maloljetničkog zatvora dužni su da najmanje 90 dana prije planiranog otpuštanja maloljetnika obavijeste o tome roditelje maloljetnika, usvojioca ili staraoca, odnosno bliske srodnike sa kojima je maloljetnik živio, kao i nadležni organ starateljstva, i predlože im mjere koje bi trebalo preduzeti za prihvatanje maloljetnika.

Obavještavanje organa starateljstva i dužnost pružanja pomoći nakon izvršenja krivične sankcije

Član 181

(1) Roditelj, usvojilac ili staralac, odnosno bliski srodnik sa kojim je maloljetnik živio prije stupanja na izdržavanje zavodske mjere ili kazne maloljetničkog zatvora, dužan je da o povratku maloljetnika u porodicu obavijesti nadležni organ starateljstva.

(2) Nadležni organ starateljstva dužan je da maloljetniku poslije izvršenja krivične sankcije iz stava 1. ovog člana pruži potrebnu pomoć.

Vrste pomoći

Član 182

(1) Nakon izvršenja krivične sankcije nadležni organ starateljstva u kontaktu i saradnji sa nadležnim ministarstvima i drugim vladinim i nevladinim organizacijama, institucijama, preduzećima i pojedincima maloljetniku pruža pomoć oko iznalaženja smještaja i sredine u kojoj će živjeti, dovršetka započetog obrazovanja i stručnog osposobljavanja, liječenja radi zaštite njegovog fizičkog i duševnog zdravlja, pri pronalaženju zaposlenja, obezbjeđenju ishrane, odjeće i finansijskih sredstava za druge nužne potrebe radi omogućavanja njegovog ponovnog integrisanja u društvenu zajednicu.

(2) Predmet posebne brige organa starateljstva u skladu sa stavom 1. ovog člana su maloljetnici bez ikakvog staranja i porodičnog okruženja, oni koji su bez odgovarajućeg roditeljskog staranja, kao i druge osjetljive grupe djece.

Briga o maloljetniku bez roditeljskog staranja

Član 183

(1) Nadležni organ starateljstva dužan je poslije otpuštanja maloljetnika sa izvršenja zavodske mjere ili kazne maloljetničkog zatvora posebno da brine o maloljetniku bez roditelja, kao i o maloljetniku čije su porodične i materijalne prilike nesređene.

(2) Ova briga podrazumijeva naročito smještaj, ishranu, nabavku odjeće, liječenje, pomoć u sređivanju porodičnih prilika, okončanje stručnog osposobljavanja i zapošljavanje maloljetnika.

 

VI- KRIVIČNA DJELA NA ŠTBTU DJECE I MALOLJETNIKA

Opšta odredba

Član 184

(1) Sudija za maloljetnike, ili sudija koji ima posebna znanja sudi i punoljetnim učiniocima za krivična djela propisana Krivičnim zakonom, kada se u krivičnom postupku kao oštećeni pojavljuje dijete i maloljetno lice, kao što su krivična djela:

a) ubistvo,

b) teško ubistvo,

v) ubistvo djeteta pri porođaju,

g) navođenje na samoubistvo i pomaganje u samoubistvu,

d) teška tjelesna povreda,

đ) otmica,

e) protivpravno lišenje slobode,

ž) zlostavljanje,

z) silovanje,

i) obljuba nad nemoćnim licem,

j) polno nasilje nad djetetom,

k) obljuba zloupotrebom položaja,

l) zadovoljavanje polnih strasti pred drugim,

lj) trgovina ljudima radi vršenja prostitucije,

m) iskorišćavanje djece ili maloljetnih lica za pornografiju,

n) proizvodnja i prikazivanje dječije pornografije,

nj) rodoskrvljenje,

o) vanbračna zajednica sa maloljetnim licem,

p) oduzimanje maloljetnog lica,

r) zapuštanje i zlostavljanje maloljetnog lica,

s) nasilje u porodici ili porodičnoj zajednici,

t) kršenje porodičnih obaveza,

ć) izbjegavanje davanja izdržavanja,

u) omogućavanje uživanja opojnih droga,

f) razbojništvo i

h) razbojnička krađa.

(2) Tužilac pokreće i postupak protiv punoljetnih učinilaca drugih krivičnih djela propisanih krivičnim zakonom, saglasno odredbama ovog dijela zakona, ako ocijeni da je to potrebno radi posebne zaštite ličnosti djece i maloljetnih lica koja kao oštećeni učestvuju u krivičnom postupku.

 

 

Sprovođenje krivičnog postupka

Član 185

(1) Krivični postupak protiv učinilaca krivičnih djela iz člana 184. ovog zakona vodi se prema odredbama Zakona o krivičnom postupku, s tim da se ne primjenjuju odredbe koje se odnose na kazneni nalog.

(2) Istragu vodi tužilac koji je stekao posebna znanja iz oblasti prava djeteta i krivičnopravne zaštite maloljetnih lica.

(3) U istražnim radnjama postupaju specijalizovana ovlašćena službena lica koja su stekla posebna znanja iz oblasti prava djeteta i krivičnopravne zaštite maloljetnih lica.

Postupanje

Član 186

(1) Kod postupanja u krivičnim predmetima protiv učinilaca krivičnih djela na štetu djece i maloljetnika, pri sprovođenju procesnih radnji posebno obazrivo se odnosi prema djetetu ili maloljetniku na čiju štetu je učinjeno krivično djelo, imajući u vidu njegov uzrast, osobine njegove ličnosti, obrazovanje i prilike u kojima živi, kako bi se izbjegle moguće štetne posljedice na njegov budući život, vaspitanje i razvoj. Saslušanje djeteta ili maloljetnika se u pravilu obavlja uz pomoć pedagoga, psihologa ili drugog stručnog lica.

(2) Ako se kao svjedok saslušava dijete ili mlađi maloljetnik oštećen krivičnim djelom iz člana 184. ovog zakona, saslušanje se može sprovesti najviše dva puta. Tužilac ili ovlašćeno službeno lice saslušava svjedoka putem tehničkih uređaja za prenos slike i zvuka, a bez prisustva tužioca ili ovlašćenog službenog lica u prostoriji gdje se svjedok nalazi. Saslušanje djeteta ili maloljetnika se u pravilu obavlja uz pomoć pedagoga, psihologa ili drugog stručnog lica.

(3) Dijete ili mlađe maloljetno lice može se saslušati u svom stanu ili drugom prostoru u kome boravi ili centru za socijalni rad. Pri saslušanju svjedoka postupa se u skladu sa stavom 2. ovog člana.

(4) Sud saslušava dijete ili maloljetnika kao svjedoka oštećenog krivičnim djelom iz člana 184. ovog zakona, u skladu sa stavom 2. ovog člana, tako da sud, stranke u postupku i branilac mogu postavljati pitanja, a da ne budu prisutni u istoj prostoriji sa svjedokom. Saslušanje djeteta ili maloljetnika se obavlja tako da se pitanja postavljaju posredstvom suda, a po potrebi uz pomoć pedagoga, psihologa ili drugog stručnog lica.

(5) U svrhu zaštite djece i maloljetnika oštećenih krivičnim djelom iz člana 184. ovog zakona, primjenjuju se odgovarajuće odredbe zakona kojim se propisuje zaštita svjedoka u krivičnom postupku u Republici Srpskoj.

(6) Odredbe ovog člana se primjenjuju i onda kada se saslušava dijete ili maloljetnik koji je svjedok očevidac učinjenog djela iz člana 184. ovog zakona.

(7) Odredba člana 84. ovog zakona primjenjuje se u krivičnom postupku protiv učinilaca krivičnih djela na štetu djece i maloljetnika.

Zabrana suočenja

Član 187

Ako se kao svjedok saslušava dijete ili maloljetnik koji je ozbiljno fizički ili psihički traumatizovan okolnostima pod kojima je izvršeno krivično djelo ili pati od ozbiljnih psihičkih poremećaja koji ga čine posebno osjetljivim, zabranjeno je vršiti njegovo suočenje sa osumnjičenim, odnosno optuženim.

 

 

 

Prepoznavanje osumnjičenog, odnosno optuženog

Član 188

Ako prepoznavanje osumnjičenog, odnosno optuženog vrši maloljetnik oštećen krivičnim djelom, ili je očevidac učinjenog krivičnog djela, takvo prepoznavanje u svim fazama postupka vrši se na način koji u potpunosti onemogućava da osumnjičeni, odnosno optuženi, vidi maloljetno lice.

Nadležnost i sastav suda

Član 189

U pogledu nadležnosti i sastava suda koji sudi punoljetnim učiniocima krivičnih djela na štetu djece i maloljetnika, shodno se primjenjuju odredbe Zakona o krivičnom postupku, ako ovim zakonom nije drugačije propisano.

Hitnost postupanja

Član 190

Krivični postupak za djela iz člana 184. ovog zakona je hitan.

VII - PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Važenje pravosnažno izrečenih vaspitnih mjera

Član 191

(1) Vaspitna mjera pojačanog nadzora roditelja, usvojioca ili staraoca, pojačanog nadzora u drugoj porodici i pojačanog nadzora nadležnog organa starateljstva koja je pravosnažno izrečena do dana stupanja na snagu ovog zakona ne može trajati duže od vremena propisanog ovim zakonom.

(2) Zavodska vaspitna mjera upućivanja u vaspitnu ustanovu, upućivanja u vaspitno-popravni dom i upućivanja u posebnu ustanovu za liječenje i osposobljavanje koja je pravosnažno izrečena do dana stupanja na snagu ovog zakona ne može trajati duže od vremena predviđenog ovim zakonom.

(3) Zavodska vaspitna mjera pravosnažno izrečena do dana stupanja na snagu ovog zakona punoljetnom licu koje je počinilo krivično djelo kao stariji maloljetnik, a u vrijeme suđenja nije navršilo 23 godine života, zamijeniće se vaspitnom mjerom pojačanog nadzora nadležnog organa starateljstva.

Pravosnažno izrečena kazna maloljetničkog zatvora

Član 192

Kazna maloljetničkog zatvora pravosnažno izrečena do dana stupanja na snagu ovog zakona u trajanju dužem nego što bi se mogla izreći po odredbama člana 51. stav 1. ovog zakona smanjuje se prema odredbama ovog zakona.

Postupanje u odnosu na zastarjelost izvršenja kazne

Član 193

Odredbe člana 56. ovog zakona primjenjuju se za zastarjelost izvršenja kazne maloljetničkog zatvora i kada je presuda izrečena prije stupanja na snagu ovog zakona, ukoliko zastarjelost već nije nastupila.

Rehabilitacija

Član 194

Odredbe člana 60. ovog zakona o rehabilitaciji učinilaca krivičnih djela osuđenih na kaznu maloljetničkog zatvora primjenjuju se i u odnosu na osuđene prije stupanja na snagu ovog zakona, ukoliko rehabilitacija već nije nastupila.

Dosadašnji krivični postupci

Član 195

(1) Krivični postupak koji je pokrenut prije stupanja na snagu ovog zakona nastaviće se po ovom zakonu, ako ovim zakonom nije drugačije određeno.

(2) Predmeti iz stava 1. ovog člana koji se nalaze u fazi pripremnog postupka dostaviće se odmah tužilaštvu, a ako je u toku izvršenje pojedinih istražnih radnji, u roku od osam dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.

(3) Ako je do stupanja na snagu ovog zakona donesena odluka protiv koje je po odredbama Zakona o krivičnom postupku i drugim zakonskim propisima iz ove oblasti dozvoljen pravni lijek, a ta odluka nije dostavljena licima koja imaju pravo na pravni lijek ili ako je pravni lijek podnesen, ali o njemu još nije odlučeno u pogledu prava na pravni lijek i postupak po pravnom lijeku, primjenjuju se odredbe Zakona o krivičnom postupku.

Računanje rokova

Član 196

(1) Ako je na dan stupanja na snagu ovog zakona u predmetima iz njegove nadležnosti bio u toku kakav rok, taj rok se računa prema odredbama ovog zakona, osim ako je rok po dosadašnjim propisima bio duži.

(2) Odredbe čl. 100, 101. i 102. ovog zakona o rokovima trajanja pritvora primjenjuju se u predmetima započetim nakon stupanja na snagu ovog zakona.

Edukacija

Član 197

(1) O sticanju posebnih znanja i kontinuiranom stručnom osposobljavanju i usavršavanju sudija i tužilaca iz oblasti dječijih prava, prestupništva mladih i njihove krivičnopravne zaštite brine se Centar za edukaciju sudija i tužilaca Republike Srpske, i to pod nadzorom Visokog sudskog i tužilačkog savjeta Bosne i Hercegovine.

(2) Ministarstvo, Ministarstvo rada i boračko-invalidske zaštite, Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite, Ministarstvo unutrašnjih poslova, Udruženje medijatora BiH i Advokatska komora Republike Srpske brinu o stručnom usavršavanju lica koja rade na poslovima prestupništva mladih i krivičnopravne zaštite djece, ovlašćenih službenih lica, socijalnih radnika, medijatora, advokata, i radnika zaposlenih u ustanovama i zavodima, putem saradnje sa Centrom za edukaciju sudija i tužilaca Republike Srpske, naučnim ustanovama, profesionalnim udruženjima i nevladinim organizacijama, kroz stručna savjetovanja, seminare, provjere znanja i druge oblike dodatnog osposobljavanja stručnih lica koja rade na tim poslovima, a prema Programu edukacije koji donosi ministar.

(3) Centar za edukaciju sudija i tužilaca Republike Srpske obezbjeđuje tužiocima i sudijama uvjerenja ili certifikate o stručnoj osposobljenosti za obavljanje poslova iz oblasti prestupništva mladih i njihove krivičnopravne zaštite.

(4) Stručno osposobljavanje lica iz prethodnog stava, ovlašćenih službenih lica, socijalnih radnika, medijatora, advokata i radnika zaposlenih u ustanovama i zavodima obezbijediće se najdalje u roku od 10 mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona.

Savjet za praćenje i unapređenje rada organa krivičnog postupka i izvršenje krivičnih sankcija

Član 198

(1) Ministar osniva Savjet za praćenje i unapređenje rada organa krivičnog postupka i izvršenje krivičnih sankcija prema maloljetnicima (u daljem tekstu: Savjet), koji će donijeti Poslovnik o radu u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona.

(2) Članovi Savjeta imenuju se iz reda istaknutih sudija, tužilaca, ovlašćenih službenih lica, advokata i stručnih lica organa starateljstva koja su u dužem vremenskom periodu radila ili rade na krivičnim predmetima djece i maloljetnika, kao i lica koja se bave naukom i koja su priznati stručnjaci u oblasti prestupništva mladih i krivičnopravne zaštite djece i maloljetnika.

(3) Prilikom izbora članova Savjeta vodi se računa o ravnopravnoj zastupljenosti oba pola.

(4) Savjet podnosi Ministarstvu inicijative, prijedloge, mišljenja i analize koje se odnose na prestupništvo mladih i krivičnopravnu zaštitu djece i maloljetnika, na postupanje sa njima prema odredbama ovog zakona, kao i na druge pravce rada sa ovom populacijom.

Donošenje podzakonskih akata

Član 199

(1) U roku od šest mjeseci od dana objavljivanja ovog zakona:

a) ministar će donijeti Pravilnik o primjeni posebnih obaveza prema maloljetnim učiniocima iz člana 35. stav 9. ovog zakona i Pravilnik o primjeni vaspitnih preporuka iz člana 124. stav 2. ovog zakona, Pravilnik o disciplinskoj odgovornosti iz člana 153. stav 1. ovog zakona i Program edukacije iz člana 197. stav 2. ovog zakona,

b) ministar zdravlja i socijalne zaštite donijeće uputstvo o načinu vođenja evidencija o izrečenim vaspitnim mjerama iz člana 49. stav 1. ovog zakona i

v) ministar unutrašnjih poslova donijeće pravilnik o primjeni mjere policijskog upozorenja iz člana 124. stav 1. ovog zakona.

(1a) U roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona ministar će donijeti Pravilnik iz člana 55a.

(2) Pravilnik o kućnom redu za izvršenje vaspitne mjere upućivanja u vaspitno-popravni dom ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 63/07) usaglasiće se u roku iz stava 1. ovog člana sa ovim zakonom.

Prestanak važenja

Član 200

Do stupanja na snagu ovog zakona uskladiće se odredbe Krivičnog zakona, Zakona o krivičnom postupku i Zakona o izvršenju krivičnih sankcija i odredbe drugih propisa iz oblasti zaštite prava djece i maloljetnika sa ovim zakonom.

Stupanje na snagu

Član 201

Ovaj zakon objaviće se u "Službenom glasniku Republike Srpske", a stupa na snagu 1. januara 2011. godine.

 

Samostalni član Zakona o izmjenama i dopunama Zakona 
o zaštiti i postupanju sa djecom i maloljetnicima u krivičnom postupku

("Sl. glasnik RS", br. 61/2013)

Član 46

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u “Službenom glasniku Republike Srpske”.


Međunarodni dokumenti


KONVENCIJA O KIBERNETIČKOM KRIMINALITETU

Na osnovu člana V.3.(d) Ustava Bosne i Hercegovine i suglasnosti Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine(Odluka PS BiH br. 274/06 od 10. marta 2006.godine), Predsjedništvo Bosne i Hercegovine na 89. sjednici, održanoj 25. marta 2006. godine, donijelo je

ODLUKU O RATIFIKACIJI KONVENCIJE O KIBERNETIČKOM KRIMINALU

Član 1.

Ratificira se Konvencija o kibernetičkom kriminalu, Budimpešta 23.novembra 2001.godine.

Član 2.

Tekst Konvencije u prijevodu glasi:

KONVENCIJA O KIBERNETIČKOM KRIMINALU Budimpešta, 23.11.2001.

Preambula
Države članice Vijeća Evrope i ostale države potpisnice, Smatrajući da je cilj Vijeća Evrope da realizira veće jedinstvo između svojih članova; Uviđajući važnost intenziviranja saradnje sa drugim državama članicama Konvencije; Uvjerene u potrebu da se vodi, prioritetno, zajednička kaznena politika usmjerena ka zaštiti društva od kiber-kriminala, naročito putem usvajanja odgovarajućeg zakonodavstva i poboljšanja međunarodne saradnje; Svjesne dubokih promjena nastalih digitalizacijom, konvergencijom i stalnom globalizacijom kompjuterskih mreža; Zabrinute rizikom da bi kompjuterske mreže i elektronski sistemi mogli biti korišteni za činjenje krivičnih djela, te da bi dokazi o tim djelima mogli biti sačuvani i prenošeni putem tih mreža; Priznavajući potrebu za saradnjom između država i privatne industrije u borbi protiv kiber-kriminala i potrebu za zaštitom legitimnih interesa povezanih sa razvojem kompjuterskih tehnologija; Procjenjujući da dobro vođena borba protiv kibernetičkog kriminala zahtijeva brzu i efikasnu međunarodnu saradnju u krivičnoj oblasti; Uvjerene da je ova Konvencija neophodna radi sprečavanja djela koja narušavaju povjerljivost, integritet i dostupnost kompjuterskih sistema, mreža i podataka, kao i sprečavanje zloupotrebe tih sistema, mreža i podataka, osiguravajući usvajanje ovlasti dovoljnih da bi se omogućila efikasna borba protiv tih krivičnih djela, olakšavajući njihovo otkrivanje, istragu i gonjenje, kako na unutrašnjem tako i na međunarodnom nivou, i predviđajući materijalne odredbe u cilju brže i povjerljivije međunarodne saradnje; Uviđajući potrebu da se osigura odgovarajući balans između potrebe za provođenjem zakona i poštovanja osnovnih ljudskih prava, onako kako su ona garantirana Konvencijom o očuvanju osnovnih ljudskih prava i sloboda Vijeća Evrope (1950), u Međunarodnoj konvenciji u vezi građanskih i političkih prava Ujedinjenih naroda (1966), kao i u drugim međunarodnim konvencijama koje se primijenjuju u oblasti prava čovjeka a koje reafirmiraju pravo na neuznemiravanje zbog sopstvenog mišljenja, pravo na slobodu izražavanja, ubrajajući tu i slobodu istraživanja, dobijanja i saopćavanja informacija i ideja svake vrste, bez obzira na granicu, kao i pravo na poštivanje privatnosti svakog pojedinca; Svjesne isto tako potrebe zaštite ličnih podataka, onako kako to predviđa, na primjer, Konvencija iz 1981. Vijeća Evrope o zaštiti lica u pogledu automatizirane obrade podataka ličnog karaktera; Uzimajući u obzir Konvenciju Ujedinjenih naroda o pravima djeteta i Konvenciju Međunarodne organizacije rada o najgorim oblicima rada djece (1999); Vodeći računa o postojećim konvencijama Vijeća Evrope o saradnji u krivičnoj oblasti, kao i drugim sličnim ugovorima zaključenim između zemalja članica Vijeća Evrope i drugih zemalja i napominjući da ova Konvencija ima za cilj da ih kompletira u smislu da učini efikasnijima istrage i krivične postupke o krivičnim djelima u vezi kompjuterskih sistema i podataka, kao i da omogući prikupljanje elektroničkih dokaza o krivičnom djelu; Pozdravljajući nedavne inicijative usmjerene ka poboljšanju međunarodnog razumijevanja i saradnje u cilju borbe protiv kriminala u kiber-prostoru, a naročito akcije koje vode Ujedinjeni narodi, OECD, Evropska unija i G8; Podsjećajući na Preporuku br. (85) 10 u vezi praktične primjene Evropske konvencije o pravosudnoj pomoći u krivičnoj oblasti u vezi sudskih zamolbi za nadgledanje telekomunikacija, Preporuku br. R (88) 2 o mjerama za borbu protiv piraterije u domenu autorskih prava, Preporuku br. R (87) 15 u vezi regulisanja korištenja podataka ličnog karaktera u domenu telekomunikacionih servisa, a naročito telefonskih servisa i na Preporuku br. R (89) 9 o kriminalu u vezi računara, koji ukazuje nacionalnim zakonodavcima na vodeće principe u definiranju nekih kompjuterskih prekršaja, kao i Preporuku br. R (95) 13 u vezi problema u krivičnom postupku vezanim za tehnologiju informacije; Vodeći računa o Rezoluciji br. 1, usvojene od strane evropskih ministara pravde na njihovoj 21. konferenciji (Prag, juni 1997) koja preporučuje Ministarskom komitetu da podrži aktivnosti koje vodi Evropski komitet za kriminalističke probleme (CDPC) a koja se tiče kiber-kriminala u cilju približavanja nacionalnih krivičnih zakonodavstava i omogućavanja korištenja efikasnih sredstava istraživanja u oblasti kompjuterskih prekršaja, kao i o Rezoluciji br. 3, usvojene od strane evropskih ministara pravde na njihovoj 23. konferenciji (London, juni 2000), koja ohrabruje pregovaračke strane da slijede njihove napore u cilju iznalaženja prilagođenih rješenja koja bi omogućila većem broju država da postanu članovi Konvencije i koja priznaje potrebu raspolaganja jednim brzim i efikasnim sistemom međunarodne saradnje koji uredno vodi računa o specifičnim potrebama borbe protiv kiber-kriminala; Vodeći isto tako računa i o Akcionom planu usvojenom od strane šefova država i vlada Vijeća Evrope prilikom njihovog Drugog sastanka na vrhu (Strazbur, 10-11 oktobar 1997.) u cilju traženja zajedničkih odgovora na razvoj novih kompjuterskih tehnologija, zasnovanih na normama i vrijednostima Vijeća Evrope;

Ugovaraju kako slijedi:

Glava I - Terminologija

Član 1.

Definicije

U smislu ove Konvencije, izraz:
a)"kompjuterski sistem" označava svaki uređaj ili skup uređaja međusobno povezanih, koji osigurava ili čiji jedan ili više elemenata osiguravaju, prilikom izvršenja nekog programa, automatiziranu obradu podataka;
b) "kompjuterski podaci" označavaju svako predstavljanje činjenica, informacija, i koncepata u formi prilagođenoj za kompjutersku obradu, ubrajajući tu i program koji je takve prirode da kompjuterski sistem vrši svoju funkciju;
c) "davalac usluge" označava
I. svaki javni ili privatni organ koji nudi korisnicima svojih usluga mogućnost komunikacije putem kompjuterskog sistema;
II. svaki drugi organ koji obrađuje ili pohranjuje kompjuterske podatke za tu uslugu komunikacije ili za svoje korisnike;
d) "promet podataka" označava sve kompjuterske podatke povezane sa komunikacijom i koji dolaze iz jednog kompjuterskog sistema i koje taj kompjuterski sistem proizvodi u svojstvu elementa u lancu komunikacije, označavajući porijeklo, odredište, putanju, vrijeme, datum, veličinu i trajanje komunikacije ili vrstu usluge.

Glava II - Mjere koje se trebaju preduzeti na nacionalnom nivou

Odjeljak 1 - Krivično materijalno pravo

Naslov 1 - Prekršaji protiv povjerljivosti, integriteta i disponibilnosti kompjuterskih podataka i sistema

Član 2.

Nedozvoljeni pristup

Svaka strana usvaja takve zakonodavne i druge neophodne mjere koje se ukažu potrebnim da bi se utemeljio kao krivično djelo, shodno njenom internom pravu, namjerni ili bespravni pristup dijelu kompjuterskog sistema. Jedna strana može postaviti za uvjet da prekršaj bude počinjen kršenjem mjera sigurnosti u namjeri da se pridobiju kompjuterski podaci ili u bilo kojoj drugoj bespravnoj namjeri, ili da bude u vezi sa kompjuterskim sistemom povezanim na neki drugi kompjuterski sistem.

Član 3.

Nezakonito presretanje

Svaka strana usvaja zakonodavne i druge mjere koje se ukažu potrebnim da bi se utemeljilo kao krivično djelo, shodno internom pravu, namjerno i bespravo presretanje, izvršeno tehničkim sredstvima, kompjuterskih podataka, tokom nejavnih prijenosa, u odredištu, na početku ili unutar kompjuterskog sistema, ubrajajući tu i elektromagnetske emisije koje potiču iz kompjuterskog sistema koji prenosi te kompjuterske podatke. Jedna strana može postaviti za uvjet da djelo bude počinjeno u nepoštenoj namjeri namjeri ili da bude u vezi sa kompjuterskim sistemom povezanim na neki drugi kompjuterski sistem.

Član 4.

Povreda integriteta podataka

1.Svaka strana usvaja zakonodavne i druge mjere koje se ukažu potrebnim da bi se utemeljilo kao krivično djelo, shodno internom pravu, djelo, učinjeno s namjerom i bespravno, oštećivanja, brisanja, izmjenjivanja ili poništavanja kompjuterskih podataka.
2.Strana može sebi ostaviti za pravo da zahtijeva da postupak opisan u paragrafu 1 uzrokuje ozbiljne štete.

Član 5.

Povreda integriteta sistema

Svaka strana usvaja zakonodavne i druge mjere koje se ukažu potrebnim da bi se utemeljila kao krivično djelo, shodno internom pravu, ozbiljna povreda, učinjena s namjerom i bespravno, funkcioniranja kompjuterskog sistema, putem unošenja, prijenosa, oštećivanja, brisanja, izmjenjivanja ili ukidanja podataka.

Član 6.

Povreda integriteta sistema

1.Svaka strana usvaja zakonodavne i druge mjere koje se ukažu potrebnim da bi se utemeljio kao krivično djelo, shodno internom pravu, kada se počini s namjerom i bespravno:
a) proizvodnja, prodaja, dobijanje na korištenje, uvoz, distribucija ili drugi oblici stavljanja na raspolaganje:
I. uređaja, ubrajajući tu i kompjuterske programe, prvenstveno napravljene ili prilagođene za omogućavanje činjenja jednog od utvrđenih prekršaja shodno članovima 2 -5 gore navedenim; ii. lozinke, koda za pristup ili sličnih kompjuterskih podataka koji omogućavaju pristupanje cjelini ili dijelu kompjuterskog sistema, u namjeri da se iskoriste za činjenje jednog ili drugog prekršaja predviđenog u članovima 2 - 5; i
b)posjedovanje elementa navedenog u paragrafima (a) (1) ili (2) gore navedenih u namjeri da bude iskorišten za činjenje jednog ili drugog prekršaja predviđenog u članovima 2 - 5. Strana može odlučiti da se u internom pravu izvjesnom broju tih elemenata pridoda krivična odgovornost.
2. Ovaj član se ne može interpretirati kao onaj koji nameće krivičnu odgovornost u slučaju kada proizvodnja, prodaja, dobijanje na korištenje, uvoz, distribucija ili drugi oblici stavljanja na raspolaganje citirani u paragrafu 1 ovog člana nemaju za cilj činjenje prekršaja kako je to ustanovljeno shodno članovima od 2 do 5 ove Konvencije, kao u slučaju ovlaštenih pokušaja ili zaštite kompjuterskog sistema.
3. Svaka strana može sebi ostaviti za pravo da ne primjenjuje paragraf 1 ovog člana, pod uvjetom da to ograničenje ne utiče na prodaju, distribuciju ili svako drugo stavljanje na raspolaganje elemenata citiranih u paragrafu 1 (a)(2).

Naslov 2 - Kompjuterski prekršaji

Član 7.

Kompjutersko falsificiranje

Svaka strana usvaja zakonodavne i druge mjere koje se ukažu potrebnim da bi se utemeljilo kao krivično djelo, shodno internom pravu, unošenje, izmjena, brisanje ili ukidanje, namjerno i bespravno, kompjuterskih podataka, proizvodeći neautentične podatke, u namjeri da oni budu uzeti u obzir ili korišteni u legalne svrhe kao da su autentični, pa bili oni ili ne čitki i razumljivi. Strana može odlučiti u internom pravu da se tu pridoda i prijevarna namjera ili nezakonita namjera, tako da se uvede i krivična odgovornost.

Član 8.

Kompjuterska prevara

a) unošenja, mijenjanja, brisanja ili ukidanja kompjuterskih podataka, b) svakog oblika napada na funkcioniranje kompjuterskog sistema, u namjeri, prijevarnoj ili nezakonitoj, da se bespravno pridobije ekonomska korist za sebe ili za drugoga.

Naslov 3 - Prekršaji u vezi sadržaja

Član 9.

Prekršaji koji se odnose na dječju pornografiju

1. Svaka strana usvaja zakonodavne i druge mjere koje se ukažu potrebnim da bi se utemeljili kao krivično djelo, shodno internom pravu, sljedeći postupci kada su oni počinjeni namjerno i bespravno:
a) proizvodnja dječje pornografije u cilju njene difuzije putem kompjuterskog sistema;
b) nuđenje ili stavljanje na raspolaganje dječje pornografije putem kompjuterskog sistema;
c) distribuiranje ili prijenos dječje pornografije putem kompjuterskog sistema;
d) djelo pribavljanja za sebe ili za drugoga dječje pornografije putem kompjuterskog sistema;
e) posjedovanje dječje pornografije u kompjuterskom sistemu ili putem čuvanja kompjuterskih podataka.
2.U smislu gornjeg paragrafa 1, "dječja pornografija" podrazumijeva svaki pornografski materijal koji vizuelno prikazuje:
a) maloljetnika prilikom eksplicitnog seksualnog odnosa;
b) osobu koja se pojavljuje kao maloljetnik i koja se upušta u eksplicitni seksualni odnos;
c) realistične slike koje prikazuju maloljetnika prilikom eksplicitnog seksualnog odnosa.
3. U smislu gornjeg paragrafa 2, termin "maloljetnik" označava svaku osobu mlađu od 18 godina. Jedna strana može ipak postaviti manji limit starosne dobi, koji mora biti minimum 16 godina.
4 Jedna strana može sebi ostaviti za pravo da ne primjenjuje, u cjelini ili djelimično, paragrafe 1(d) i 1(e) i 2(b) i 2(c).

Naslov 4 - Prekršaji u vezi napada na intelektualnu svojinu i odnosna prava

Član 10.

Prekršaji u vezi napada na intelektualnu svojinu i odnosna prava

1. Svaka strana usvaja zakonodavne i druge mjere koje se ukažu potrebnim da bi se utemeljili kao krivično djelo, shodno internom pravu, napadi na intelektualnu svojinu definiranu zakonodavstvom te strane, shodno njenim obavezama koje je potpisala u primjeni Univerzalne konvencije o autorskom pravu revidiranoj u Parizu 24. jula 1971, Konvencije iz Berna o zaštiti književnih i umjetničkih djela, Sporazumu o komercijalnim aspektima prava na intelektualnu svojinu i ugovoru od OMPI o intelektualnoj svojini, izuzimajući svako moralno pravo pripadajuće po tim konvencijama, kada su ta djela počinjena slobodno, na komercijalnoj ljestvici ili putem kompjuterskog sistema.
2. Svaka strana usvaja zakonodavne i druge mjere koje se ukažu potrebnim da bi se utemeljili kao krivično djelo, shodno internom pravu, napadi na srodna prava definirana zakonodavstvom te strane, shodno njenim obavezama koje je potpisala u primjeni Međunarodne konvencije o zaštiti umjetnika interpretatora i izvođača, proizvođača fonograma i organa za radiodifuziju iz Rima (Rimska konvencija), Sporazuma o komercijalnim aspektima prava na intelektualnu svojinu i Ugovoru od OMPI o interpretacijama, izvršenjima i fonogramima, izuzimajući svako moralno pravo pripadajuće po tim konvencijama, kada su ta djela počinjena slobodno, na komercijalnoj ljestvici ili putem kompjuterskog sistema.
3. Jedna strana može, u jasno ograničenim okolnostima, sebi ostaviti za pravo da ne nameće krivičnu odgovornost u smislu paragrafa 1 i 2 ovog člana, pod uvjetom da su dostupna druga efikasna sredstva i da se to ograničenje ne kosi sa međunarodnim obavezama koje ima ta strana u primjeni međunarodnih instrumenata navedenih u paragrafima 1 i 2 ovog člana.

Naslov 5 - Drugi oblici odgovornosti i sankcija

Član 11.

Pokušaj i saučesništvo

1. Svaka strana usvaja zakonodavne i druge mjere koje se ukažu potrebne da bi se utemeljilo kao krivično djelo, shodno internom pravu, svako saučesništvo kada je ono počinjeno namjerno u cilju počinjenja jednog od prekršaja utvrđenih u primjeni članova od 2 do 10 ove Konvencije, u namjeri da taj prekršaj bude počinjen.
2. Svaka strana usvaja zakonodavne i druge mjere koje se ukažu potrebnim da bi se utemeljilo kao krivično djelo, shodno internom pravu, svaki namjerni pokušaj činjenja jednog od prekršaja utvrđenih u primjeni članova od 3 do 5, 7, 8, 9(1)a i 9(1)c ove Konvencije.
3. Jedna strana može sebi ostaviti za pravo da ne primjenjuje, u cjelini ili djelimično, paragraf 2 ovog člana.

Član 12.

Odgovornost pravnih lica

1. Svaka strana usvaja zakonodavne i druge mjere koje se ukažu potrebnim da bi se pravna lica mogla smatrati odgovornima za prekršaje utvrđene u primjeni ove Konvencije, kada su oni počinjeni za njihov račun od strane bilo kojeg fizičkog lica koje djeluje bilo individualno bilo kao član nekog organa pravnog lica, a koje vrši ovlast upravljanja u svom sjedištu, na osnovu:
a) zastupanja pravnog lica;
b) ovlaštenja da donosi odluke u ime pravnog lica;
c) ovlaštenja da vrši kontrolu u okviru pravnog lica.

Član 13.

Sankcije i mjere

1.Svaka strana usvaja zakonodavne i druge mjere koje se ukažu potrebnim da bi se omogućilo da krivični prekršaji utvrđeni u primjeni članova 2 - 11 budu podložni efektivnim sankcijama, proporcionalnim i odgovarajućim, a koje podrazumijevaju i lišavanje slobode.
2.Svaka strana se brine o tome da pravna lica smatrana odgovornim po primjeni člana 12 budu objekat efektivnih krivičnih ili nekrivičnih sankcija i mjera, proporcionalnih i odgovarajućih, podrazumijevajući i novčane sankcije.

Odjeljak 2 - Procesno pravo

Naslov 1 - Opšte odredbe

Član 14.

Domet primjene mjera procesnog prava

1. Svaka strana usvaja zakonodavne i druge mjere koje se ukažu potrebnim da bi se omogućilo uvođenje ovlasti i procesa predviđenih u ovom odjeljku a u cilju posebnih istraga ili krivičnih procesa.
2. Osim u slučaju suprotne odredbe koja se nalazi u članu 21, svaka strana primjenjuje ovlasti i procese naznačene u paragrafu 1:
3. a) Svaka strana može sebi ostaviti za pravo da mjere navedene u članu 20 primjenjuje samo na prekršaje ili kategorije prekršaja specificirane u tom ograničenju, tako da obim tih prekršaja ili kategorija prekršaja ne bude manji od onog za prekršaje na koje ona primjenjuje mjere naznačene u članu 21. Svaka strana će predvidjeti limitiranje tog ograničenja na način da omogući najširu moguću primjenu mjere naznačene u članu 20;
b) Kada jedna strana, zbog restrikcija nametnutih svojim važećim zakonodavstvom u trenutku usvajanja ove Konvencije, nije u mogućnosti da primjenjuje mjere predviđene u članovima 20 i 21 na komunikacije koje se proslijeđuju iz kompjuterskog sistema davaoca usluge koji:
I je pokrenut radi korištenja zatvorene grupe korisnika i
II ne upotrebljava javne telekomunikacione mreže i koji nije konektovan na drugi kompjuterski sistem, kako javni tako i privatni, ta strana može sebi ostaviti za pravo da ne primjenjuje te mjere na takve komunikacije. Svaka strana će predvidjeti limitiranje tog ograničenja na način da omogući najširu moguću primjenu mjere naznačene u članovima 20 i 21.

Član 15.

Uvjeti i zaštita

1. Svaka strana se brine da uvođenje, pokretanje i primjena ovlasti i procesa predviđenih u ovom odjeljku budu podvrgnuti predviđenim uvjetima i zaštitama u svom internom pravu, koji mora osigurati adekvatnu zaštitu prava i sloboda čovjeka, a naročito prava utvrđenih shodno obavezama koje je ta strana potpisala u primjeni Konvencije o zaštiti osnovnih ljudskih prava i sloboda Vijeća Evrope (1950) i Međunarodnog pakta u vezi građanskih i političkih prava Ujedinjenih naroda (1966) ili drugih međunarodnih instrumenata koji se primjenjuju na prava čovjeka i koji mora integrirati princip proporcionalnosti.
2. Kada budu usvojene vodeći računa o odnosnim ovlastima i procesima, ti uvjeti i zaštite uključuju, između ostalog, sudsku superviziju i druge oblike nezavisne supervizije, motiva koji opravdavaju primjenu kao i ograničenja polja primjene i trajanje ovlasti ili procesa.
3. U mjeri u kojoj je to u saglasnosti sa javnim interesom, a naročito sa dobrom administracijom pravosuđa, svaka strana ispituje efekat ovlasti i procesa u toj Sekciji o legitimnim pravima, odgovornostima i interesima trećih lica.

Naslov 2 - Brzo čuvanje sačuvanih kompjuterskih podataka

Član 16.

Brza zaštita pohranjenih kompjuterskih podataka

1. Svaka strana usvaja zakonodavne i druge mjere koje se ukažu potrebnim da bi se omogućilo svojim nadležnim vlastima da narede i da nametnu na neki drugi način brzu zaštitu posebnih elektroničkih podataka, ubrajajući tu i podatke koji se odnose na promet podataka, a koji su pohranjeni u kompjuterskom sistemu, naročito onda kada postoje razlozi da se misli da su ti podaci podložni gubitku ili modifikaciji.
2. Kada jedna strana primjenjuje gore citirani paragraf 1, putem naloga jednom licu da zaštiti određene pohranjene podatke koji se nalaze u njihovom posjedu ili pod njihovom kontrolom, ta strana usvaja zakonodavne i druge mjere koje se ukažu potrebnim da bi se obavezalo to lice na zaštitu i očuvanje integriteta podataka tokom potrebnog perioda, a najduže do 90 dana, da bi se omogućilo nadležnim vlastima da dobiju njihovu distribuciju. Strana može predvidjeti da taj nalog bude ponovo obnovljen.
3.Svaka strana usvaja zakonodavne i druge mjere koje se ukažu potrebnim da bi se obavezao čuvar podataka ili neka drugo lice zaduženo za zaštitu tih podataka da čuva tajnu o pokretanju takvih procedura tokom trajanja predviđenog njenim internim zakonom.
4.Navedena ovlaštenja i procedure iz ovog člana moraju biti u skladu sa članovima 14 i 15. Član 17

Član 17.

Zaštita i brza distribucija podataka u vezi prometa

1. U cilju osiguranja zaštite podataka u vezi prometa uz primjenu člana 16, svaka strana usvaja zakonodavne i druge mjere koje se ukažu potrebnim radi:
a) nadgledanja brze zaštite tih podataka koji se odnose na saobraćaj, kada jedan ili više davalaca usluga učestvuju u prijenosu te komunikacije; i
b) osiguranja brze distribucije nadležnom organu vlasti strane ili licu koje odredi taj organ vlasti, one količine podataka u vezi prometa dovoljne za identifikaciju davaoca usluga i puta kojim je komunikacija proslijeđena. 2. Ovlasti i procesi naznačeni u ovom članu moraju biti u skladu sa članovima 14 i 15.

Naslov 3 - Nalog za proizvodnju

Član 18.

Nalog za dostavu podataka

1. Svaka strana usvaja zakonodavne i druge mjere koje se ukažu potrebnim da bi se nadležni organi vlasti ovlastili da mogu narediti:
a) licu koje se nalazi na njenoj teritoriji da dostavi posebne kompjuterske podatke, koje posjeduje ili koji su pod kontrolom tog lica, i koji su pohranjeni u kompjuterskom sistemu ili u uređaju za podršku koji služi za kompjutersko čuvanje podataka; i
b) davaocu usluga koji nudi usluge na teritoriji strane, da dostavi podatke koje posjeduje ili koje su pod njegovom kontrolom i koji su u vezi sa pretplatnicima i koji se tiču tih usluga;
2. Ovlasti i procesi naznačeni u ovom članu moraju biti u skladu sa članovima 14 i 15.
3. U smislu ovog člana, izraz "podaci o pretplatniku" označava svaku informaciju, sadržanu u formi kompjuterskih podataka ili u bilo kojoj drugoj formi, a koju posjeduje davalac usluge i koja se odnosi na pretplatnike njegovih usluga, pored podataka u vezi prometa ili sadržaja i koja omogućava da se utvrdi:
a) tip korištene usluge komunikacije, tehničke dispozicije poduzete u tom pogledu i period usluge;
b) identitet, poštansku ili geografsku adresu i broj telefona pretplatnika i svaki drugi broj pristupa, podaci u vezi fakturisanja i plaćanja, a koji su raspoloživi na osnovu ugovora ili aranžmana usluge;
c) svaka druga informacija u vezi mjesta gdje se nalazi komunikaciona oprema, raspoloživa na osnovu ugovora ili aranžmana usluge.

Naslov 4 - Pretresanje i pljenidba pohranjenih kompjuterskih podataka

Član 19.

Pretraživanje i pljenidba pohranjenih kompjuterskih podataka

1.Svaka strana usvaja zakonodavne i druge mjere koje se ukažu potrebnim da bi se osposobili nadležni organi vlasti za pretraživanje ili pristup na sličan način:
a) kompjuterskom sistemu ili nekog od njegovih dijelova, kao i kompjuterskim podacima koji su u njemu pohranjeni i
b) uređaju za podršku koji služi za kompjutersko pohranjivanje a koji omogućava čuvanje kompjuterskih podataka na njenoj teritoriji.
2. Svaka strana usvaja zakonodavne i druge mjere koje se ukažu potrebnim da bi se obezbijedilo da, u slučaju kada njeni nadležni organi vlasti pretražuju ili na neki drugi sličan način pristupaju specifičnom kompjuterskom sistemu ili nekom njegovom dijelu, shodno paragrafu 1(a) i kada postoje razlozi da se misli da su traženi podaci pohranjeni u nekom drugom kompjuterskom sistemu ili u njegovom dijelu smještenom na njenoj teritoriji, i da su ti podaci legalno dostupni počev od inicijalnog sistema ili disponibilni za taj inicijalni sistem, navedeni organi vlasti budu u mogućnosti da brzo prošire pretraživanje ili pristup na neki drugi sličan način drugog sistema.
3. Svaka strana usvaja zakonodavne i druge mjere koje se ukažu potrebnim da bi se ovlastili njeni nadležni organi vlasti da zaplijene ili da dobiju na sličan način kompjuterske podatke zbog kojih je realiziran pristup u primjeni paragrafa 1 ili 2.
3. Svaka strana usvaja zakonodavne i druge mjere koje se ukažu potrebnim da bi se ovlastili njeni nadležni organi vlasti da zaplijene ili da dobiju na sličan način kompjuterske podatke zbog kojih je realiziran pristup u primjeni paragrafa 1 ili 2.
Te mjere uključuju slijedeća sredstva i ovlasti:
a) zapljenu ili dobijanje na sličan način kompjuterskog sistema ili jednog njegovog dijela ili uređaja za podršku za čuvanje kompjuterskih podataka;
b) realiziranje i zaštita kopije tih kompjuterskih podataka;
c) čuvanje integriteta pohranjenih kompjuterskih podataka i
d) učiniti nedostupnim ili izvaditi te kompjuterske podatke iz konsultiranog kompjuterskog sistema.
4. Svaka strana usvaja zakonodavne i druge mjere koje se ukažu potrebnim da bi se ovlastili njeni nadležni organi vlasti da narede svakom licu koje poznaje funkcioniranje kompjuterskog sistema ili mjera primijenjenih za zaštitu kompjuterskih podataka a u cilju davanja svih razumno potrebnih informacija, a da bi se omogućila primjena mjera predviđenih u paragrafima 1 i 2.
5. Ovlasti i procesi naznačeni u ovom članu moraju biti u skladu sa članovima 14 i 15.

Naslov 5 - Prikupljanje u realnom vremenu kompjuterskih podataka

Član 20.

Prikupljanje u realnom vremenu podataka u vezi prometa

1. Svaka strana usvaja zakonodavne i druge mjere koje se ukažu potrebnim da bi se ovlastili njeni nadležni organi vlasti za:
a) prikupljanje ili usnimavanje putem primjene tehničkih sredstava koji postoje na njenoj teritoriji;
b) obavezivanje davaoca usluga, u okviru njegovih postojećih tehničkih kapaciteta, za:
I. prikupljanje ili usnimavanje putem primjene tehničkih sredstava koji postoje na njenoj teritoriji ili
II. pružanje nadležnim organima vlasti svoje pomoći u cilju prikupljanja ili usnimavanja, u realnom vremenu, podataka koji se odnose na prometj zajedno sa specifičnim komunikacijama proslijeđenim na njenoj teritoriji putem kompjuterskog sistema.
2. Kada jedna strana, zbog principa utvrđenih u njenom internom pravosudnom poretku, ne može usvojiti mjere izražene u paragrafu 1 (a), ta strana može umjesto toga usvojiti zakonodavne i druge mjere koje se ukažu potrebnim radi osiguranja prikupljanja ili snimanja u realnom vremenu podataka u vezi prometa zajedno sa specifičnim komunikacijama proslijeđenim na njenoj teritoriji putem kompjuterskog sistema.
3. Svaka strana usvaja zakonodavne i druge mjere koje se ukažu potrebnim da bi se obavezao davalac usluga da čuva tajnim akte učinjene od strane bilo kojeg nadležnog organa vlasti predviđenih u ovom članu, kao i svaku informaciju u tom pogledu.
4. Ovlasti i procesi naznačeni u ovom članu moraju biti u skladu sa članovima 14 i 15.

Član 21.

Presretanje podataka u vezi sadržaja

1.Svaka strana usvaja zakonodavne i druge mjere koje se ukažu potrebnim da bi se ovlastili njeni nadležni organi vlasti u vezi definiranja unutar internog prava teških prekršaja, za:
a) prikupljanje ili usnimavanje putem primjene tehničkih sredstava koji postoje na njenoj teritoriji;
b) obavezivanje davaoca usluga, u okviru njegovih postojećih tehničkih kapaciteta, za:
I) prikupljanje ili usnimavanje putem primjene tehničkih sredstava koji postoje na njenoj teritoriji ili
II) pružanje nadležnim organima vlasti svoje pomoći u cilju prikupljanja ili usnimavanja, u realnom vremenu, podataka koji se odnose na promet zajedno sa specifičnim komunikacijama proslijeđenim na njenoj teritoriji putem kompjuterskog sistema.
2. Kada jedna strana, zbog principa utvrđenih u njenom internom pravosudnom poretku, ne može usvojiti mjere izražene u paragrafu 1 (a), ta strana može umjesto toga usvojiti zakonodavne i druge mjere koje se ukažu potrebnim radi osiguranja prikupljanja ili usnimavanja u realnom vremenu podataka u vezi prometa zajedno sa specifičnim komunikacijama proslijeđenim na njenoj teritoriji putem kompjuterskog sistema.
3.Svaka strana usvaja zakonodavne i druge mjere koje se ukažu potrebnim da bi se obavezao davalac usluga da čuva tajnim akte učinjene od strane bilo kojeg organa vlasti predviđenih u ovom članu, kao i svaku informaciju u tom pogledu.
4.Ovlasti i procesi naznačeni u ovom članu moraju biti u skladu sa članovima 14 i 15.

Odjeljak 3 - Jurisdikcija

Član 22.

Kompetencija

1.Svaka strana usvaja zakonodavne i druge mjere koje se ukažu potrebnim da se utvrdi njena kompetencija u pogledu svakog krivičnog djela definiranog shodno članovima od 2 - 11 ove Konvencije, kada je djelo počinjeno:
a)na njenoj teritoriji;
b)na brodu koji plovi pod zastavom te strane;
c)u zrakoplovu registriranom u toj strani;
d)od strane jednog od njenih državljana, ako je djelo krivično kažnjivo tamo gdje je počinjeno ili ako djelo ne podliježe pod kompetenciju nijedne države.

Glava III - Međunarodna saradnja

Odjeljak 1 - Opšta načela

Naslov 1 - Opšta načela u vezi međunarodne saradnje

Član 23.

Opšta načela u vezi međunarodne saradnje

Strane sarađuju shodno odredbama ovog poglavlja, uz primjenu međunarodnih instrumenata koji se odnose na međunarodnu saradnju u krivičnoj oblasti, aranžmana koji počivaju na jednakim ili recipročnim zakonodavstvima i na njihovo nacionalno pravo, u najširoj mogućoj mjeri jedne prema drugima, a u cilju istraga i procesa koji se tiču krivičnih prekršaja vezanih za kompjuterske sisteme i podatke ili prikupljanja dokaza u elektronskoj formi krivičnog prekršaja.

Naslov 2 - Načela koja se odnose na ekstradiciju

Član 24.

Ekstradicija

1. a) Ovaj član se primjenjuje na ekstradiciju između strana za krivične prekršaje definirane shodno članovima od 2 do 11 ove Konvencije, pod uvjetom da su oni kažnjivi po zakonodavstvu obiju strana i da taj prekršaj predviđa lišavanje slobode na maksimalni period od najmanje godinu dana ili neku težu kaznu.
b) Kada je za taj prekršaj predviđena različita minimalna kazna, na osnovu ugovora o ekstradiciji kako se on primjenjuje između dviju ili više strana, ubrajajući tu i Evropsku konvenciju o ekstradiciji (STE n. 24) ili na osnovi nekog aranžmana koji počiva na jednakim ili recipročnim zakonodavstvima, primjenjuje se minimalna predviđena kazna predviđena tim ugovorom ili aranžmanom.
2. Krivični prekršaji opisani u paragrafu 1 ovog člana se smatraju inkluzivnima kao i prekršaji na osnovu kojih je moguća ekstradicija po svakom ugovoru o ekstradiciji koji postoji između strana. Strane se obavezuju da će uvrstiti te prekršaje kao prekršaje na osnovu kojih je moguća ekstradicija po svakom ugovoru o ekstradiciji koji postoji između strana.
3. Kada jedna strana uvjetuje ekstradiciju postojanjem ugovora i primi zahtjev za ekstradiciju od druge strane sa kojom nije zaključila ugovor u ekstradiciji, ona može smatrati ovu Konvenciju kao pravosudni osnov za ekstradiciju u pogledu krivičnog prekršaja naznačenog u paragrafu 1 ovog člana.
4. Strane koje ne uvjetuju ekstradiciju postojanjem ugovora smatraju krivične prekršaje navedene u paragrafu 1 ovog člana kao prekršaje na osnovu kojih se vrši ekstradicija između tih strana.
5. Ekstradicija podliježe uvjetima predviđenim u internom pravu strane od koje se zahtijeva ekstradicija ili važećim ugovorima o ekstradiciji, ubrajajući tu i razloge zbog kojih strana od koje se zahtijeva ekstradicija može odbiti ekstradiciju.
6.Ako ekstradicija za krivični prekršaj naveden u paragrafu 1 ovog člana bude odbijena samo na osnovu državljanstva tražene osobe ili zato što se strana od koje se zahtijeva ekstradicija smatra nadležnom za taj prekršaj, strana od koje se zahtijeva ekstradicija podnosi predmet, na zahtjev strane zahtjevnice, svojim nadležnim organima u cilju gonjenja i obavijestit će u razumnom roku o ishodu predmeta stranu zahtjevnicu. Odnosni organi vlasti će donijeti svoju odluku i vodiće istragu i proces na isti način kao i za svaki drugi prekršaj slične prirode shodno zakonodavstvu te strane.
7. a) Svaka strana saopćava generalnom sekretaru Vijeća Evrope, u trenutku potpisivanja ili pohranjivanja svog instrumenta ratifikacije, prihvatanja, odobravanja ili priključenja, ime i adresu svakog organa vlasti odgovornog za slanje ili za prijem zahtjeva za ekstradiciju ili privremeno hapšenje, u slučaju kada ne postoji ugovor.
b) Generalni sekretar Vijeća Evrope ustanovljava i vodi registar organa vlasti koje su odredile strane. Svaka strana se treba stalno brinuti za tačnost podataka koji se nalaze u tom registru.

Naslov 3 - Opšta načela koja se odnose na međusobnu sudsku pomoć

Član 25.

Opšta načela koja se odnose na međusobnu sudsku pomoć

1. Strane međusobno ugovaraju najširu moguću sudsku pomoć u cilju istraga i procesa koji se tiču krivičnih prekršaja vezanih za kompjuterske sisteme i podatke ili prikupljanja dokaza u elektronskoj formi za krivični prekršaj.
2. Svaka strana usvaja zakonodavne i druge mjere koje se ukažu potrebnim da se izvrše obaveze iznesene u članovima od 27 do 35.
3. Svaka strana može, u slučaju hitnosti, napraviti zahtjev za sudsku pomoć ili komunikaciju putem najbržih sredstava komunikacije, kao što su telefaks ili elektronska pošta, na način da ta sredstva nude dovoljne uvjete sigurnosti i autentičnosti (ubrajajući tu i kriptovanje, ako je potrebno) sa naknadnom službenom potvrdom ako to druga strana zahtijeva. Strana od koje se traži pomoć prihvata zahtjev i na njega odgovara na bilo koji od brzih način komunikacije.
4. Osim izričito suprotne odredbe predviđene u članovima ovog poglavlja, sudska pomoć podliježe uvjetima utvrđenim internim pravom strane od koje se traži pomoć ili ugovorima o međusobnoj sudskoj pomoći koji se primjenjuju, računajući tu i razloge na osnovu kojih strana od koje se traži pomoć odbija saradnju. Strana od koje se traži pomoć ne mora izvršiti svoje pravo odbijanja pružanja sudske pomoći u vezi prekršaja predviđenih u članovima od 2 do 11 samo iz razloga što se zahtjev odnosi na prekršaj koji ona smatra da je poreske prirode.
5. Kada je, shodno odredbama ovog člana, strana od koje se traži pomoć ovlaštena za subordinaciju pomoći postojanjem dvostruke inkriminacije, taj uvjet će biti smatran zadovoljenim ako je postupak koji čini prekršaj, u vezi kojega je tražena pomoć, kvalificiran kao krivično djelo u njenom internom pravu, ako interno pravo svrstava ili ne taj prekršaj u istu kategoriju prekršaja ili ako ga definira ili ne istom terminologijom kao pravo strane zahtjevnice.

Član 26.

Dobrovoljna informacija

1.Jedna strana može, u okvirima svog internog prava i u odsustvu prethodnog zahtjeva, saopćiti drugoj strani informacije dobijene u okviru svojih istraga kada ona smatra da bi to moglo pomoći drugoj strani da pokrene ili da bolje vodi svoje istrage ili procese u vezi krivičnih prekršaja utvrđenih shodno ovoj Konvenciji ili kada bi te informacije mogle dovesti do okončanja zahtjeva podnesenog od druge strane u smislu ovog poglavlja.
2.Prije saopćavanja tih informacija, strana koja ih pruža može tražiti da one ostanu povjerljive ili da budu korištene samo pod određenim uvjetima. Ako strana primalac ne može udovoljiti takvom zahtjevu, ona o tome mora informirati drugu stranu, koja će nakon toga odlučiti da li će odnosne informacije uopće biti proslijeđene. Ako strana primalac prihvati informacije pod propisanim uvjetima, ona ih se mora pridržavati.

Naslov 4 - Procedure koje se odnose na zahtjeve za međusobnu pomoć u odsustvu primjenjivih međunarodnih ugovora

Član 27.

Procedure koje se odnose na zahtjeve za međusobnu pomoć u odsustvu primjenjivih međunarodnih ugovora

1. U odsustvu ugovora o međusobnoj pomoći ili aranžmana koji se temelji na važećim jednakim ili recipročnim zakonodavstvima između strane koja traži pomoć i strane od koje se traži pomoć, primjenjuju se odredbe paragrafa od 2 do 9 ovog člana. One se ne primjenjuju u slučaju kada postoje ugovor, aranžman ili zakonodavstvo tog tipa, osim kada odnosne strane ne odluče da umjesto toga primjenjuju u cjelini ili djelimično ovaj član.
2. a) Svaka strana određuje jedan ili više centralnih organa vlasti zaduženih da šalju zahtjeve za pomoć ili da na njih odgovaraju, da ih izvršavaju ili da ih proslijeđuju nadležnim organima vlasti za njihovo izvršenje;
b) Centralni organi vlasti komuniciraju direktno jedni sa drugima;
c) Svaka strana saopćava generalnom sekretaru Vijeća Evrope, u trenutku potpisivanja ili pohranjivanja svog instrumenta ratifikacije, prihvatanja, odobravanja ili priključenja, ime i adresu svakog organa vlasti određenog za primjenu ovog paragrafa;
d) Generalni sekretar Vijeća Evrope ustanovljava i vodi registar organa vlasti koje su odredile strane. Svaka strana se treba stalno brinuti za tačnost podataka koji se nalaze u tom registru.
e) Svaka strana može informirati generalnog sekretara Vijeća Evrope, u trenutku potpisivanja ili pohranjivanja svog instrumenta ratifikacije, prihvatanja, odobravanja ili priključenja, da, iz razloga efikasnosti, zahtjevi podneseni u smislu ovog paragrafa trebaju biti adresirani na njen centralni organ vlasti.
3. Zahtjevi za pomoć iz ovog člana se izvršavaju shodno procedurama specificiranim od strane koja traži pomoć, osim u slučaju kada je ona nekompatibilna sa zakonodavstvom strane od koje se traži pomoć.
4. Osim uvjeta ili razloga za odbijanje predviđenih u članu 25 paragraf 4 strana od koje se traži pomoć može odbiti sudsku pomoć:
a) Ako se zahtjev odnosi na prekršaj koji strana od koje se traži pomoć smatra da je političke prirode ili vezan za prekršaj političke prirode; ili
b) Ako strana od koje se traži pomoć smatra da bi postupanje po zahtjevu dovelo do povrede njene suverenosti, sigurnosti, javnog reda ili drugih bitnih interesa.
5. Strana od koje se traži pomoć može odgoditi izvršenje zahtjeva ako bi on mogao prejudicirati istrage ili procese koje vode njeni organi vlasti.
6. Prije odbijanja ili odlaganja saradnje, strana od koje se traži pomoć, ispituje, nakon što je eventualno konsultovala stranu koja traži pomoć, mogućnost da li može parcijalno udovoljiti zahtjevu ili pod uvjetima koje ona smatra potrebnim. 7. Strana od koje se traži pomoć informira brzo stranu koja traži pomoć o daljnjem postupku kojeg misli dati zahtjevu za pomoć. Ona mora obrazložiti svoje eventualno odbijanje udovoljavanja zahtjevu ili eventualno ažuriranje zahtjeva. Strana od koje se traži pomoć informira stranu koja traži pomoć o svim razlozima koji čine nemogućim izvršenje sudske pomoći ili zbog kojih se izvršenje značajno odlaže.
7. Strana od koje se traži pomoć informira brzo stranu koja traži pomoć o daljnjem postupku kojeg misli dati zahtjevu za pomoć. Ona mora obrazložiti svoje eventualno odbijanje udovoljavanja zahtjevu ili eventualno ažuriranje zahtjeva. Strana od koje se traži pomoć informira stranu koja traži pomoć o svim razlozima koji čine nemogućim izvršenje sudske pomoći ili zbog kojih se izvršenje značajno odlaže.
8. Strana koja traži pomoć može zahtijevati od strane od koje se traži pomoć da čuva povjerljivim djelo i predmet svake podnesene molbe u smislu ovog poglavlja, osim u mjeri potrebnoj za izvršenje te molbe. Ako strana od koje se traži pomoć ne može udovoljiti tom zahtjevu za povjerljivost, ona o tome mora brzo informirati stranu koja traži pomoć, koja će nakon toga odrediti da li taj zahtjev uopće treba biti izvršen.
9. a) U slučaju hitnosti, pravosudne vlasti strane koja traži pomoć se mogu direktno obratiti svojim kolegama strane od koje se traži pomoć sa zahtjevima za sudsku pomoć ili saopćenjima u vezi toga. U tim slučajevima, kopija se istovremeno upućuje centralnim organima vlasti strane od koje se traži pomoć putem centralne vlasti strane koja traži pomoć.
b) Svaki zahtjev ili saopćenje podneseni u smislu ovog paragrafa se može uputiti putem Međunarodne organizacije kriminalističke policije (Interpol).
c) Kada se zahtjev podnosi uz primjenu alineje (a) ovog člana i kada organ vlasti nije kompetentan da je tretira, taj organ vlasti ga proslijeđuje nadležnom nacionalnom organu vlasti i o tome informira direktno strana koja traži pomoć.
d) Zahtjevi ili saopćenja izvršeni uz primjenu ovog paragrafa koji ne predviđaju mjere prinude mogu biti direktno proslijeđeni od strane nadležnih vlasti strane koja traži pomoć nadležnim vlastima Strane od koje se traži pomoć.
e) Svaka strana može informirati generalnog sekretara Vijeća Evrope, u trenutku potpisivanja ili pohranjivanja svog instrumenta ratifikacije, prihvatanja, odobravanja ili priključenja, da, iz razloga efikasnosti, zahtjevi podneseni u smislu ovog paragrafa trebaju biti adresirani na njen centralni organ vlasti.

Član 28.

Povjerljivost i restrikcija korištenja

1. U odsustvu ugovora o međusobnoj pomoći ili aranžmana koji se temelji na važećim jednakim ili recipročnim zakonodavstvima između strane koja traži pomoć i strane od koje se traži pomoć, primjenjuju se odredbe ovog člana. One se ne primjenjuju u slučaju kada postoje ugovor, aranžman ili zakonodavstvo tog tipa, osim kada odnosne strane ne odluče da umjesto toga primjenjuju u cjelini ili djelimično ovaj član.
2.Strana od koje se traži pomoć može zahtijevati da saopćenje informacija ili materijala u odgovoru na zahtjev podliježu uvjetu:
b) da ne budu korišteni u svrhe istrage ili procesa osim onih navedenih u zahtjevu.
3. Ako strana koja traži pomoć ne može udovoljiti jednom od uvjeta iznesenih u paragrafu 2, ona o tome brzo informira stranu od koje se traži pomoć, koja potom odlučuje da li informacija treba biti prenesena. Ako strana koja traži pomoć prihvati taj uvjet, ona će njime biti obavezana.
4. Svaka strana koja daje informacije ili materijal koji podliježu jednom od uvjeta iznesenih u paragrafu 2 može tražiti od druge strane da joj precizira, u vezi tog uvjeta, korištenje tih informacija ili tog materijala.

Odjeljak 2 - Posebne odredbe

Naslov 1 - Pomoć u oblasti privremenih mjera

Član 29.

Brzo čuvanje pohranjenih kompjuterskih podataka

1. Jedna strana može zahtijevati od druge strane da naredi ili da na neki drugi način nametne brzo čuvanje pohranjenih podataka putem kompjuterskog sistema koji se nalaze na teritoriji te druge strane, a u vezi kojih strana koja traži pomoć ima namjeru da podnese zahtjev za pomoć u cilju pretraživanja ili nekog sličnog pristupa, zapljene ili dobijanja na neki drugi način, ili distribucije navedenih podataka.
2.Zahtjev za čuvanje sačinjen uz primjenu paragrafa 1 treba precizirati:
a) organ vlasti koji zahtijeva čuvanje;
b) prekršaj koji je predmetom istrage i kratki opis djela;
c) pohranjeni kompjuterski podaci koji se trebaju čuvati i priroda njihove veze sa prekršajem;
d) sve raspoložive informacije koje omogućavaju identificiranje čuvara pohranjenih kompjuterskih podataka ili uspostavljanje kompjuterskog sistema;
e) potrebu za mjerom čuvanja; i
f) činjenicu da strana namjerava podnijeti zahtjev za pomoć u cilju pretraživanja ili nekog sličnog pristupa, zapljene ili dobijanja na neki drugi način, ili distribucije navedenih podataka.

3. Nakon što primi zahtjev od druge strane, strana od koje se traži pomoć treba poduzeti sve potrebne mjere u cilju pristupanja, bez odlaganja, čuvanju podataka, shodno svom internom pravu. Da bi mogla odgovoriti na taj zahtjev dvostruka inkriminacija se ne traži kao prethodni uvjet čuvanja.
4. Strana koja zahtijeva dvostruku inkriminaciju kao uvjet da bi se odgovorilo na zahtjev za pomoć kojim se traži pretraživanje ili neki sličan pristup, zapljena ili dobijanje na neki drugi način, ili distribuciju navedenih podataka može, za prekršaje osim onih utvrđenih shodno članovima od 2 do 11 ove Konvencije, sebi ostaviti za pravo da odbije zahtjev za čuvanje u smislu ovog člana u slučaju kada ona ima razloga da misli da se u trenutku distribuiranja neće moći ispuniti uvjet dvostruke inkriminacije.
5. Osim toga, zahtjev za čuvanje može biti odbijen samo ako:
a) se zahtjev odnosi na prekršaj koji strana od koje se traži pomoć smatra da je političke prirode ili povezan sa prekršajem političke prirode ili
b) strana od koje se traži pomoć smatra da bi pristupanje izvršenju zahtjeva moglo dovesti do povrede njene suverenosti, sigurnosti, javnog reda ili drugih bitnih interesa.

6.Kada strana od koje se traži pomoć smatra da jednostavno čuvanje nije dovoljno da garantira buduću raspoloživost podataka, da će se kompromitirati povjerljivost istrage strane koja traži pomoć ili da bi se na neki način mogla nanijeti šteta toj strani, ona će o tome odmah obavijestiti stranu koja traži pomoć, koja će potom odlučiti da li će se ipak pristupiti izvršenju zahtjeva.
7.Svako čuvanje izvršeno na osnovu odgovora na zahtjev predviđen u paragrafu 1 će biti validno za period od 60 dana da bi se omogućilo strani koja traži pomoć da podnese molbu u cilju pretraživanja ili pristupa na sličan način, pljenidbe ili dobijanja na neki sličan način, ili distribucije podataka. Nakon prijema takve molbe, podaci će nastaviti da budu čuvani u očekivanju prihvatanja odluke u vezi te molbe.

Član 30.

Brza distribucija čuvanih podataka

1.Kada se pri izvršavanju zahtjeva za čuvanje podataka u vezi posebne komunikacije formulirane uz primjenu člana 29 strana od koje se traži pomoć otkrije da je davalac usluga u drugoj državi učestvovao u transmisiji te komunikacije i strana od koje se traži pomoć brzo distribuira strani koja traži pomoć dovoljnu količinu podataka u vezi saobraćaja, u cilju identificiranja tog davaoca usluga putem kojega je urađena transmisija komunikacije.
2.Distribucija podataka koji se odnose na saobraćaj uz primjenu paragrafa 1 može biti odbijena samo ako:
a) se zahtjev odnosi na prekršaj koji strana od koje se traži pomoć smatra da je političke prirode ili povezan sa prekršajem političke prirode ili
b) strana od koje se traži pomoć smatra da bi pristupanje izvršenju zahtjeva moglo dovesti do povrede njene suverenosti, sigurnosti, javnog reda ili drugih bitnih interesa.


Naslov 2 - Međusobna pomoć u vezi ovlasti u istrazi

Član 31.

Međusobna pomoć u vezi pristupa pohranjenim podacima

1.Jedna strana može zahtijevati od druge strane da pretraži ili da na neki drugi način pristupi, da zapljeni ili da dobije na neki sličan način i da distribuira podatke pohranjene putem kompjuterskog sistema koji se nalazi na teritoriji te druge strane, ubrajajući tu i podatke čuvane shodno članu 29.
2. Strana od koje se traži pomoć udovoljava zahtjevu primjenjujući međunarodne instrumente, aranžmane i zakonodavstva navedena u članu 23 i shodno odredbama ovog poglavlja.
3. Zahtjev treba biti udovoljen što je brže moguće u sljedećim slučajevima:
a) kada postoje razlozi da se misli da su ti podaci posebno podložni rizicima da budu izgubljeni ili promijenjeni; ili
b) kada instrumenti, aranžmani i zakonodavstva navedena u paragrafu 2 predviđaju brzu saradnju.

Član 32.

Prekogranični pristup pohranjenim podacima, uz pristanak ili kada su ti podaci javno dostupni

Jedna strana može, bez odobrenja druge strane:
a) pristupiti pohranjenim kompjuterskim podacima koji su javno dostupni (otvoreni izvor), ma gdje bila geografska lokalizacija tih podataka; ili
b) pristupiti, ili primiti putem kompjuterskog sistema smještenog na njegovom teritoriju, pohranjene kompjuterske podatke koji se nalaze u drugoj državi, ako strana dobije legalni i dobrovoljni pristanak zakonski ovlaštene osobe za distribuciju tih podataka putem kompjuterskog sistema.


Član 33.

Međusobna pomoć u prikupljanju podataka u vezi saobraćaja

1.Strane se sporazumijevaju o međusobnoj pomoći u prikupljanju u realnom vremenu podataka u vezi prometa, a koji su povezani sa posebnim komunikacijama na njihovoj teritoriji i koji se proslijeđuju putem kompjuterskog sistema. Uz rezervu odredbi iz paragrafa 2 ta pomoć podliježe uvjetima i procesima predviđenim internim pravom.
2.Svaka strana odobrava tu pomoć barem u pogledu krivičnih prekršaja za koje bi prikupljanje podataka u realnom vremenu a u vezi saobraćaja bilo disponibilno u istom slučaju na internom nivou.

Član 34.

Međusobna pomoć u oblasti presretanja podataka koji se odnose na sadržaj

Strane se sporazumijevaju o pomoći, u mjeri dozvoljenoj njihovim ugovorima i internim zakonima koji se primjenjuju, o prikupljanju i registrovanju u realnom vremenu podataka koji se odnose na sadržaj posebnih komunikacija proslijeđenih putem kompjuterskog sistema.

Naslov 3 - Mreža 24/7

Član 35.

Mreža 24/7

1. Svaka strana određuje tačku za kontakt dostupnu 24 sata na dan, sedam dana u sedmici, u cilju osiguranja promptne pomoći u istragama koje se tiču krivičnih prekršaja povezanih sa kompjuterskim sistemima i podacima ili prikupljanja dokaza u elektronskom obliku o krivičnom prekršaju. Ta pomoć obuhvata olakšavanje ili, ako to interni zakoni i praksa dozvoljavaju, direktnu primjenu sljedećih mjera: a) davanje tehničkih savjeta;
b) čuvanje podataka shodno članovima 29 i 30; i
c) prikupljanje dokaza, davanje informacija sudskog karaktera i lokalizacija osumnjičenih.

2. a)Tačka za kontakt jedne strane mora korespondirati sa tačkom za kontakt druge strane po ubrzanim procedurama.
b) Ako tačka za kontakt koju jedna strana odredi ne zavisi od organa vlasti te strane koji su odgovorni za međunarodnu pravnu pomoć ili ekstradiciju, tačka za kontakt će nastojati da djeluje u koordinaciji sa tim organom vlasti po ubrzanoj proceduri.
3. Svaka strana će se pobrinuti da raspolaže sa obučenim i opremljenim personalom u cilju olakšavanja funkcioniranja mreže.

Glava IV - Završne klauzule

Član 36.

Potpisivanje i stupanje na snagu

1.Ova Konvencija je otvorena za potpisivanje državama članicama Vijeća Evrope i državama koje nisu članice Vijeća Evrope a koje su učestvovale u njenoj izradi.
2.Ova Konvencija podliježe ratifikaciji, prihvatanju i odobravanju. Instrumenti ratifikacije, prihvatanja i odobravanja se deponuju kod generalnog sekretara Vijeća Evrope.
3.Ova Konvencija stupa na snagu prvog dana u mjesecu koji slijedi nakon isteka perioda od tri mjeseca nakon datuma kada pet država, računajući najmanje tri članice Vijeća Evrope, budu izrazile njihov pristanak da budu vezane ovom Konvencijom, shodno odredbama paragrafa 1 i 2.
4. Za svaku državu potpisnicu koja izrazi naknadno svoj pristanak da bude vezana Konvencijom, ona će stupiti na snagu prvog dana u mjesecu koji slijedi nakon isteka perioda od tri mjeseca nakon datuma izražavanja njenog pristanka da se priključi Konvenciji shodno odredbama paragrafa 1 i 2.

Član 37.

Priključenje Konvenciji

1. Nakon stupanja na snagu ove Konvencije, Ministarski komitet Vijeća Evrope može, nakon konsultacija sa državama članicama Konvencije i nakon što dobije jednoglasan pristanak, pozvati svaku državu koja nije članica Vijeća i koja nije učestvovala u izradi Konvencije da pristupi ovoj Konvenciji. Odluka se donosi većinom glasova predviđenom u članu 20.d Statuta Vijeća Evrope i jednoglasno od strane zastupnika država članica Konvencije koje su članice Ministarskog komiteta.
2. Za svaku državu koja pristupi Konvenciji shodno gornjem paragrafu 1 Konvencija će stupiti na snagu prvog dana u mjesecu koji slijedi nakon isteka perioda od tri mjeseca nakon datuma deponovanja instrumenta pristupanja kod generalnog sekretara Vijeća Evrope.

Član 38.

Teritorijalno primjenjivanje

1. Svaka država može, u trenutku potpisivanja ili u momentu deponovanja svog instrumenta ratifikacije, prihvatanja, odobravanja i priključenja, odrediti jednu ili više teritorija na kojima će se primjenjivati ova Konvencija.
2. Svaka država može, u svakom drugom trenutku nakon toga, putem izjave adresirane na generalnog sekretara Vijeća Evrope, proširiti primjenu ove Konvencije na svaku drugu teritoriju naznačenu u izjavi. U pogledu te teritorije, Konvencija će stupiti na snagu prvog dana u mjesecu koji slijedi nakon isteka perioda od tri mjeseca nakon datuma prijema izjave od strane generalnog sekretara.
3. Svaka izjava sačinjena uz primjenu dva prethodna paragrafa može biti povučena, u pogledu svake teritorije naznačene u toj izjavi, putem obavijesti adresirane generalnom sekretaru Vijeća Evrope. Povlačenje će postati validno prvog dana u mjesecu koji slijedi nakon isteka perioda od tri mjeseca nakon datuma prijema te obavijesti od strane generalnog sekretara.

Član 39.

Ciljevi Konvencije

1.Predmet ove Konvencije je da kompletira multilateralne ili bilateralne ugovore i sporazume koji se primjenjuju između Strana, računajući tu i odredbe:
Evropske Konvencije o ekstradiciji otvorene potpisivanjem 13. decembra 1957. u Parizu (STE n. 24);
Evropske Konvencije o međusobnoj pravnoj pomoći u krivičnoj oblasti otvorene potpisivanjem 20. aprila 1959. u Strazburu (STE n. 30);
Dodatnog Protokola Evropskoj Konvenciji o međusobnoj pravnoj pomoći u krivičnoj oblasti otvoren potpisivanjem 17. marta 1978. u Strazburu (STE n. 99);

2. Ako su dvije ili više strana već zaključile sporazum ili ugovor u vezi materija koje tretira ova Konvencija ili ako su one drugačije utvrdile svoje odnose o tim pitanjima, ili ako će to uraditi u budućnosti, one također imaju mogućnost da primjenjuju taj ugovor ili sporazum ili da utvrde svoje odnose u vezi toga, umjesto ove Konvencije. Ipak, u slučaju da strane utvrde njihove odnose u vezi materija koje su predmet ove Konvencije na način različit od onoga predviđenog u Konvenciji, one će to uraditi na način koji ne smije biti inkompatibilan sa ciljevima i principima Konvencije.
3. što se tiče odredaba ove Konvencije čija primjena ustanovljava zakonodavne kompetencije svake od država članica ili drugih analognih teritorijalnih entiteta, koje nisu, u smislu ustavnog sistema federacije, obavezne da poduzmu zakonske mjere, federalna vlada donosi, svojim povoljnim mišljenjem, navedene odredbe na znanje nadležnim organima vlasti država članica, ohrabrujući ih da usvoje mjere koje se mogu provesti u djelo.

Član 40.

Izjave

Svaka strana ove Konvencije može, pismenom izjavom upućenom generalnom sekretaru Vijeća Evrope prilikom potpisivanja ili prilikom deponovanja svojih instrumenata ratifikacije, prihvatanja, odobravanja ili pristupanja, da izjavi da će iskoristiti mogućnost zahtijevanja dodatnih elemenata predviđenih u članu 2, članu 3, članu 6 paragraf 1 (b), članu 7 paragraf 3 i članu 27 paragraf 9 (e).

Član 41.

Federalna klauzula

1.Federalna država može da rezerviše pravo da preuzme one obaveze po poglavlju II ove Konvencije koje su u skladu sa osnovnim principima na kojima se zasniva veza njene centralne vlade i konstitutivnih država ili drugih sličnih teritorijalnih jedinica pod uvjetom da i pored toga ima mogućnost da sarađuje u skladu sa odredbama poglavlja III.
2.Kada u skladu sa paragrafom 1 rezerviše pravo, federalna država ne smije da primijeni uvjete takve rezerve da bi isključila ili bitno umanjila svoje obaveze da sprovede mjere predviđene u poglavlju II. Mora da obezbijedi široko i efikasno sprovođenje zakona u pogledu tih mjera.
3.U pogledu odredbi ove Konvencije, čija primjena potpada pod jurisdikciju konstitutivnih država ili drugih sličnih teritorijalnih jedinica koje ustavni sistem federacije ne obavezuje da preduzmu legislativne mjere, federalna vlada će informisati nadležne organe tih država o navedenim odredbama prilažući svoje povoljno mišljenje o njima, podstičući ih da preduzmu potrebne mjere da bi te odredbe sproveli.

Član 42.

Ograničenja

Putem pismene obavijesti adresirane na generalnog sekretara Vijeća Evrope, svaka država može, u trenutku potpisivanja ili deponovanja svog instrumenta ratifikacije, prihvatanja, odobravanja ili priključenja, izjaviti da uvodi jedno ili više ograničenja predviđenih u članu 4 paragraf 2, član 6 paragraf 3, član 9 paragraf 4, član 10 paragraf 3, član 11 paragraf 3, član 14 paragraf 3, član 22 paragraf 2, član 29 paragraf 4 i član 41 paragraf 1. Nije dozvoljeno praviti nikakvo drugo ograničenje.

Član 43.

Status i povlačenje ograničenja

1. Strana koja je uvela ograničenje shodno članu 42 može ga povući u cjelini ili djelimično putem obavijesti adresirane na generalnog sekretara. To povlačenje će stupiti na snagu datumom prijema te obavijesti od strane generalnog sekretara. Ako obavijest navodi da povlačenje ograničenja treba stupiti na snagu na neki precizan datum i ako taj datum dolazi poslije onoga kada generalni sekretar primi obavijest, povlačenje stupa na snagu na taj kasniji datum.
2. Strana koja je uvela ograničenja navedena u članu 42 povlači to ograničenje u cjelini ili djelimično čim to okolnosti dozvole.
3. Generalni sekretar Vijeća Evrope može periodično pitati Strane koje su imale jedno ili više ograničenja navedenih u članu 42 o informacijama, kao i o perspektivama njihovog povlačenja.

Član 44.

Amandmani

1. Svaka strana može predložiti amandmane na ovu Konvenciju i generalni sekretar Vijeća Evrope ih saopćava državama članicama Vijeća Evrope, državama koje nisu članice ali koje su uzele učešća u izradi ove Konvencije, kao i svakoj državi koja se njoj priključila ili koja je pozvana da joj se priključi shodno odredbama člana 37.
2. Svaki amandman kojega predloži jedna strana se saopćava Evropskom komitetu za kriminalističke probleme (CDPC) koji podnosi Ministarskom komitetu svoje mišljenje o tom amandmanu.
3. Ministarski komitet preispituje predloženi amandman mišljenje podnijeto od strane Evropskog komiteta za kriminalističke probleme (CDPC) i nakon konsultacija sa državama nečlanicama koje su priključene ovoj Konvenciji, može usvojiti amandman.
4. Tekst svakog amandmana usvojenog od strane Ministarskog komiteta shodno paragrafu 3 ovog člana se dostavlja Stranama na prihvatanje.
5. Svaki amandman usvojen shodno paragrafu 3 ovog člana stupa na snagu tridesetog dana nakon što sve strane informiraju generalnog sekretara o njihovom prihvatanju.

Član 45.

Rješavanje sporova

1.Evropski Komitet za kriminalističke probleme Vijeća Evrope će biti informiran o tumačenju i primjeni ove Konvencije.
2. U slučaju spora između strana u vezi tumačenja i primjene ove Konvencije, strane će nastojati da spor riješe pregovorima ili svakim drugim mirnim sredstvom po njihovom izboru, računajući tu podnošenje spora pred Evropski komitet za kriminalističke probleme, arbitražnom sudu koji će donijeti odluke koje će obavezati strane u sporu, ili Međunarodnom sudu pravde, na osnovu zajedničkog dogovora između odnosnih strana.

Član 46.

Dogovaranje strana

1. Strane će se periodično dogovarati, po potrebi, u cilju olakšavanja:
a) efektivnog korištenja i provođenja ove Konvencije, ubrajajući tu i identifikaciju svakog problema iz te oblasti, kao i efekata svake deklaracije ili ograničenja sačinjenih shodno ovoj Konvenciji;
b) razmjenu informacija o važnim pravosudnim, političkim ili tehničkim novostima tretiranim u domenu kompjuterskog kriminala i prikupljanja dokaza u elektroničkoj formi;
c) ispitivanja eventualne potrebe za kompletiranjem ili dopunjavanjem Konvencije. < /em>
2. Evropski komitet za kriminalističke probleme (CDPC) će biti periodično izvještavan o rezultatima dogovora navedenim u paragrafu 1.
3.Evropski komitet za kriminalističke probleme (CDPC) olakšava, po potrebi, dogovore navedene u paragrafu 1 i usvaja neophodne mjere za pomoć stranama u njihovim naporima na kompletiranju ili dopunjavanju Konvencije. Najkasnije nakon isteka roka od tri godine počev od stupanja na snagu ove Konvencije, Evropski komitet za kriminalističke probleme (CDPC) će pristupiti, u saradnji sa stranama, preispitivanju svih odredaba Konvencije i predložiti će, u slučaju potrebe, uputne ispravke.
4.Osim u slučaju da ih Vijeće Evrope preuzme na sebe, troškovi proizašli iz primjene odredaba iz paragrafa 1 su na teretu strana na način kako to one odrede.
5.Stranama će asistirati Sekretarijat Vijeća Evrope pri izvršavanju njihovih funkcija koje proističu iz ovog člana.

Član 47.

Otkaz

1. Svaka strana može, u svakom trenutku, otkazati ovu Konvenciju putem obavijesti generalnom sekretaru Vijeća Evrope.
2. Otkaz će stupiti na snagu prvog dana nakon isteka perioda od tri mjeseca nakon datuma kada generalni sekretar primi obavijest.

Član 48.

Obavijest

Generalni sekretar Vijeća Evrope obavještava države članice Vijeća Evrope, države nečlanice koje su uzele učešća u izradi ove Konvencije, kao i svaku državu koja pristupi ili koja bude pozvana da pristupi Konvenciji, o:
a) svakom potpisu;
b) deponovanju svakog instrumenta ratifikacije, prihvatanje, odobravanje i priključenja;
c) svakom datumu stupanja na snagu ove Konvencije shodno njenim članovima 36 i 37;
d) svakoj izjavi sačinjenoj uz primjenu članova 40 i 41 ili o svakom ograničenju sačinjenom uz primjenu člana 42;
e) svakom drugom aktu, obavijest i komunikaciju koja tretira ovu Konvenciju.

Na osnovu toga su, dolje potpisani, uredno ovlašteni u tu svrhu, potpisali ovu Konvenciju.

 

Sačinjeno u Budimpešti, dana 23. novembra 2001. godine, na francuskom i na engleskom jeziku, oba teksta punovažna, u jednom primjerku koji će biti deponovan u arhivi Vijeća Evrope. Generalni sekretar Vijeća Evrope će dostaviti ovjerenu kopiju svakoj državi članici Vijeća Evrope, državama ne članicama koje su uzele učešća u izradi ove Konvencije, kao i svakoj državi pozvanoj da joj pristupi.

Član 3.

Ova Odluka će biti objavljena u "Službenom glasniku BiH" na bosanskom, hrvatskom i srpskom jeziku i stupa na snagu danom objavljivanja.
Broj 01-011-398-12/06
25. marta 2006. godine Sarajevo
Predsjedavajući
Sulejman Tihić, s. r.

KONVENCIJA O PRAVIMA DJETETA

KONVENCIJA O PRAVIMA DJETETA

Usvojena od Generalne skupštine Ujedinjenih nacija, 20. novembra 1989. godine

Preambula
Države-potpisnice ove Konvencije, smatrajući da u skladu s principima proglašenim u Povelji Ujedinjenih nacija, priznavanje urođenog dostojanstva i jednakih i neotuđivih prava svih članova ljudske porodice predstavlja temelj slobode, pravde i mira na svijetu.Imajući na umu da su narodi Ujedinjenih nacija, u Povelji potvrdili svoju vjeru u osnovna ljudska prava i u dostojanstvo i vrijednost ljudske osobe, i odlučili da potaknu društveni napredak i bolji životni standard u većoj slobodiPriznajući da su se Ujedinjene nacije u Opštoj deklaraciji o ljudskim pravima i u međunarodnim Ugovorima o ljudskim pravima, proglasile i složile se da svako ima sva prava i slobode izložene u ovim dokumentima, bez obzira na razlike kao što su rasa, boja kože, vjera, spol, jezik, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili društveno porijeklo, imovina, rođenje ili bilo koji drugi status.Podsjećajući da je Opšta deklaracija o ljudskim pravima Ujedinjenih nacija proglasila da djetinjstvo ima pravo na posebnu brigu i pomoć;Ubijeđeni da bi porodici, kao osnovnoj grupi društva i prirodnom okruženju za rast i dobrobit svojih članova, a naročito djece, trebalo pružiti potrebnu zaštitu i pomoć, tako da bi mogla potpuno preuzeti svoje obaveze u okviru ljudske zajednice;Priznajući da bi dijete, zbog potpunog i skladnog razvoja svoje ličnosti trebalo da odrasta u porodičnom okruženju, u atmosferi sreće, ljubavi i razumijevanja.Smatrajući da dijete treba da bude potpuno spremno da živi pojedinačnim životom u društvu, i odgojeno u duhu ideala proklamiranih u Povelji Ujedinjenih nacija, a naročito u duhu mira, dostojanstva, tolerancije, slobode, jednakosti i solidarnosti.Imajući na umu da je potreba da se posebna briga posveti djeci izražena u Ženevskoj deklaraciji o pravima djeteta iz 1924. Kao i u Deklaraciji o pravima djeteta prihvaćenoj od Generalne skupštine 20. novembra 1959, priznata u Opštoj deklaraciji o ljudskim pravima, u međunarodnom Sporazumu o građanskim i političkim pravima (naročito u članovima 23. i 24, u međunarodnom Sporazumu o ekonomskim, društvenim i kulturnim pravima (naročito u članu 10), te u statutima i relevantnim dokumentima specijaliziranih agencija i međunarodnih organizacija koje se brinu za dobrobit djece;Imajući na umu da, kao što je rečeno u Deklaraciji o pravima djeteta, “dijete, zbog svoje fizičke i duhovne nezrelosti, treba posebnu zaštitu i brigu, uključujući odgovarajuću zakonsku zaštitu, prije kao i poslije rođenja”;Podsjećajući na odredbe Deklaracije o društvenim i pravnim principima u pogledu zaštite i dobrobiti djece, sa posebnim osvrtom na smještaj u skrbničke porodice i usvajanje djece bilo u okviru zemlje ili međunarodno usvajanje, te na odredbe Standardnih minimalnih pravila Ujedinjenih nacija za provođenje pravde za mlade (Pekinška pravila) i Deklaracije o zaštiti žena i djece u velikoj nevolji i oružanim sukobima;Priznajući da u svim državama svijeta postoje djeca koja žive pod izuzetno teškim uslovima i da ta djeca trebaju posebnu brigu;Uzimajući u obzir značaj tradicija i kulturnih vrijednosti svakog naroda za zaštitu i skladni razvitak djeteta;Priznajući značaj međunarodne saradnje za poboljšanje životnih uslova djece u svakoj zemlji, a naročito u zemljama u razvoju,dogovorile su se kao što slijedi:

Član 1.

U ovoj Konvenciji dijete znači svako ljudsko biće mlađe od 18 godina, osim ako se po zakonu koji se primjenjuje na dijete punoljetnost ne stječe ranije.


Član 2.

1. Države-potpisnice će poštovati i garantirati prava izložena u ovoj Konvenciji svakom djetetu u svojoj jurisdikciji, bez diskriminacije bilo koje vrste, bez obzira kojoj rasi, boji, spolu, jeziku, religiji, političkom ili drugom mišljenju, nacionalnom, etničkom ili društvenom porijeklu, bez obzira na imovinsko stanje, onesposobljenosti, rođenje ili drugi status kome dijete, njegovi roditelji ili zakonski staratelji pripadaju.
2. Države-potpisnice će preduzeti sve odgovarajuće mjere da osiguraju zaštitu djeteta od svih oblika diskriminacije ili kazne na osnovu statusa, aktivnosti, izraženog miđljenja ili ubjeđenja roditelja djeteta, zakonskih staratelja ili članova porodice.

Član 3.

1. U svim akcijama u vezi s djecom, bez obzira da li ih poduzimaju javne ili privatne društvene dobrotvorne institucije, sudovi, upravne vlasti ili zakonska tijela, najbolji interesi djeteta biće od prvenstvenog značaja.
2. Države-potpisnice uzimaju na sebe da osiguraju djetetu zaštitu i brigu koja je potrebna za njegovu dobrobit, uzimajući u obzir prava i dužnosti njegovih roditelja, zakonskih staratelja ili drugih pojedinaca zakonski odgovornih za njega, i da bi se ovo postiglo, preduzeće sve zakonske i upravne mjere.
3. Države-potpisnice će osigurati da se institucije, službe i ustanove odgovorne za brigu o djeci i njihovu zaštitu pridržavaju standarda uspostavljenih od odgovarajućih vlasti, naročito u pogledu sigurnosti, zdravlja, u broju i prikladnosti njihovog osoblja kao i odgovarajućeg nadzora nad njima.

Član 4.

Države-potpisnice će poduzeti sve odgovarajuće zakonske, upravne i druge mjere za implementaciju prava priznatih u ovoj Konvenciji. Što se tiče ekonomskh, društvenih i kulturnih prava, države-potpisnice će poduzeti takve mjere do krajnjih granica njima dostupnih sredstava, a, tamo gdje je to potrebno, i u okvirima međunarodne saradnje.

Član 5.

Države-potpisnice će poštovati odgovornosti, prava i dužnosti roditelja, ili, gdje je to primjenjivo, članova šire porodice ili društvene zajednice prema lokalnim običajima zakonskih staratelja ili drugih osoba zakonski odgovornih za dijete, da bi se pružilo, na način usklađen s razvojnim sposobnostima djeteta, odgovarajuće usmjerenje i vođstvo u primjeni prava djeteta priznatih u ovoj Konvenciji.

Član 6.

1. Države-potpisnice priznaju da svako dijete ima urođeno pravo na život.
2. Države-potpisnice će do krajnje moguće mjere osigurati preživljavanje i razvoj djeteta.

Član 7.

1. Dijete će biti registrirano odmah nakon rođenja i imaće od rođenja pravo na ime, pravo da stekne državljanstvo, i, koliko je to moguće, pravo da poznaje svoje roditelje i da se oni brinu za njega.
2. Države-potpisnice će osigurati implementaciju tih prava u skladu sa svojim nacionalnim zakonima i svojim obavezama prema relevantnim međunarodnim instrumentima u ovoj oblasti, naročito tamo gdje bi dijete bilo bez državljanstva.

Član 8.

1. Države-potpisnice će poštovati pravo djeteta da sačuva svoj identitet, uključujući državljanstvo, ime i porodične odnose koje priznaje zakon, bez nezakonitog uplitanja.
2. Tamo gdje je dijete nezakonito lišeno nekih ili svih elemenata svoga identiteta, države-potpisnice će pružiti odgovarajuću pomoć i zaštitu da bi se što prije uspostavio djetetov identitet.

Član 9.

1. Države-potpisnice će se pobrinuti da dijete ne bude protiv svoje volje odvojeno od svojih roditelja, osim kada nadležne vlasti koje podliježu sudskom ispitivanju odluče, u skladu s odgovarajućim zakonima i procedurama, da je takvo odvajanje potrebno u najboljem interesu djeteta. Takva odluka može biti potrebna u određenim slučajevima kao što su zlostavljanje ili zanemarivanje djeteta od roditelja, ili gdje roditelji žive odvojeno i mora se donijeti odluka o djetetovom mjestu stanovanja.
2. U bilo kakvim postupcima koji proizilaze iz stava 1. ovog člana, sve zainteresirane strane će dobiti priliku da učestvuju u postupku i izraze svoje poglede.
3. Države-potpisnice će poštovati pravo djeteta koje je odvojeno od jednog ili oba roditelja da održava lične veze i neposredni dodir s oba roditelja redovno, osim kada je to suprotno interesima djeteta.
4. Tamo gdje takvo odvajanje proizilazi iz bilo kakve akcije koju je započela država-potpisnica, kao što su pritvor, zatvor, progon, deportacija ili smrt (uključujući smrt proizašlu iz bilo kojeg uzroka dok je dotična osoba pod nadzorom) jednog ili oba roditelja, ili samog djeteta, ta država-potpisnica će, na zahtjev, dati roditeljima, djetetu ili, ako je to primjereno, drugom članu porodice bitne informacije o mjestu na kome se nalazi odsutni član (ili članovi) porodice, osim ako bi davanje takve informacije bilo štetno po dobrobit djeteta. Države-potpisnice će, nadalje, jamčiti da podnošenje takvog zahtjeva neće imati nikakve negativne posljedice po osobu (ili osobe) koje su u pitanju.

Član 10.

1. U skladu s obavezama država-potpisnica iz člana 9, stav 1, molbe djeteta ili njegovih roditelja da uđu u državu-potpisnicu ili izađu iz nje u cilju ponovnog sjedinjenja porodice rješavat će države-potpisnice na pozitivan, human i brz način. Države-potpisnice će nadalje jamčiti da podnošenje takvog zahtjeva neće imati nikakve negativne posljedice za podnosioce molbe i članove njihove porodice.
2. Dijete čiji roditelji žive u različitim državama imat će pravo, osim u izuzetnim slučajevima, da redovno održava lične odnose i neposredni dodir s oba roditelja. Da bi se to postiglo i u skladu s obavezom država-potpisnica iz člana 9, stav 1, države-potpisnice će poštovati pravo djeteta i njegovih roditelja da napuste bilo koju zemlju, uključujući i svoju, kao i da uđu u svoju zemlju. Pravo napuštanja bilo koje zemlje biće ograničeno samo zakonskim propisima koji su potrebni da bi se zaštitila javna sigurnost, javni red (ordre public), javno zdravlje, moral, ili prava i slobode drugih, i ono je u skladu sa svim drugim pravima priznatim u ovoj Konvenciji.

Član 11.

1. Države-potpisnice će preduzeti mjere protiv nezakonitog odvodjenja i nevraćanja djece iz inostranstva.
2. U tom cilju države-potpisnice će težiti zaključivanju bilateralnih ili multilateralnih sporazuma ili produžavanju postojećih sporazuma.

Član 12.

1. Države-potpisnice će osigurati djetetu koje je u stanju da oblikuje svoje vlastite stavove pravo da slobodno izražava takve stavove po svim pitanjima koja se tiču djeteta, a stavovima će se pridavati odgovarajuća važnost u skladu s uzrastom i zrelošću djeteta.
2. U ovu svrhu dijete će posebno dobiti priliku da bude saslušano u bilo kakvom sudskom ili upravnom postupku koji se tiče djeteta, bilo direktno, preko predstavnika ili odgovarajućeg tijela, na način koji je u skladu s proceduralnim pravilima nacionalnog zakona.

Član 13.

1. Dijete će imati slobodu izražavanja, i to pravo uključuje slobodu da traži, prima i daje informacije i ideje svih vrsta, bez obzira na granice, bilo usmeno ili pismeno, u štampi, u obliku umjetnosti ili preko bilo kojeg drugog medija po dječijem izboru.
2. Izražavanje ovog prava može biti podložno izvjesnim ograničenjima, ali ona moraju biti samo ona predviđena zakonom i neophodna:
(a) Za poštovanje prava ili ugleda drugih, ili
(b) Za zaštitu nacionalne sigurnosti ili javnog reda (order public), ili javnog zdravlja ili morala.

Član 14.

1. Države-potpisnice će poštovati pravo djeteta na slobodu misli, savjesti i religije.
2. Države-potpisnice će poštovati prava i družnosti roditelja i, kada je to primjenljivo, staratelja, da daju usmjerenje djetetu u ispoljavanju njegovih prava na način koji je u skladu s razvojnim sposobnostima djeteta.
3. Sloboda da se ispoljava vjera ili uvjerenja može se ograničiti samo na način propisan zakonom, i ako je to neophodno da bi se zaštitila javna sigurnost, red, zdravlje ili moral, ili osnovna prava i slobode drugih.

Član 15.

1. Države-potpisnice priznaju pravo djeteta na slobodu udruživanja i na slobodu mirnog zbora.
2. Nikakva se ograničenja ne mogu staviti na ispoljavanje ovih prava osim onih nametnutih u skladu sa zakonom i koja su potrebna u demokratskom društvu, u interesu državne sigurnosti ili javne bezbjednosti, javnog reda (ordre public), zaštite javnog zdravlja, morala ili zaštite prava i sloboda drugih.

Član 16.

1. Nijedno dijete neće biti podvrgnuto proizvoljnom ili nezakonitom uplitanju u njegov privatni život, porodicu, dom ili dopisivanje, niti nezakonitim napadima na njegovu čast i ugled.
2. Dijete ima pravo na zakonsku zaštitu protiv takvog uplitanja ili napada.

Član 17.

Države-potpisnice priznaju značajnu funkciju masovnih medija i jamčiće djetetu pristup informacijama i materijalima iz različitih domaćih i međunarodnih izvora, naročito onih koji imaju za cilj unapređenje djetetove društvene, duhovne i moralne dobrobiti i fizičkog i mentalnog zdravlja. U tom cilju države-potpisnice će:
(a) Podržavati masovne medije u širenju informacija i materijala koji donose djetetu društvenu i kulturnu korist i u duhu člana 29.
(b) Podržavati međunarodnu saradnju u proizvodnji, razmjeni i širenju takvih informacija i materijala iz različitih kulturnih, nacionalnih i međunarodnih izvora;
(v) Podržavati proizvodnju i distribuciju dječijih knjiga;
(g) Podržavati masovne medije da posvete posebnu pažnju lingvističkim potrebama djeteta koje pripada manjinskoj grupi ili koje je autohtono;
(d) Podržavati razvitak odgovarajućih smjernica za zaštitu djeteta od informacija ili materijala koji štetno djeluju na njegovu dobrobit, imajući na umu odredbe članova 13. i 18.

Član 18.

1. Države-potpisnice će se truditi što više mogu da osiguraju priznanje principa da oba roditelja u osnovi imaju zajedničku odgovornost za podizanje i razvitak djeteta. Roditelji ili, ako je takav slučaj, zakonski staratelji, snose prvenstvenu odgovornost za podizanje i razvitak djeteta. NJihova osnovna briga će biti najbolji djetetovi interesi.
2. Da bi garantirale i unaprijedile prava iznesena u ovoj Konvenciji, države-potpisnice će pružiti odgovarajuću pomoć roditeljima ili zakonskim starateljima, u snošenju odgovornosti za podizanje djeteta i osiguraće razvitak institucija, ustanova i službi za brigu o djeci.
3. Države-potpisnice će preduzeti sve odgovarajuće mjere da bi se osiguralo da djeca zaposlenih roditelja imaju pravo da se koriste službama i ustanovama za brigu o djeci koje im odgovaraju.

Član 19.

1. Države-potpisnice će preduzeti sve odgovarajuće zakonske, upravne, društvene i obrazovne mjere da bi se dijete zaštitilo od svih oblika fizičkog, ili mentalnog nasilja, povrede ili zlostavljanja, zanemarivanja ili nemarnog postupka, zloupotrebe ili eksploatacije, uključujući i seksualno zlostavljanje dok je na brizi roditelja, zakonskih staratelja ili bilo koje druge osobe koja se brine o djetetu.
2. Takve zaštitne mjere treba da u odgovarajućoj mjeri uključuju i djelotvorne postupke na uspostavljanju društvenih programa da bi se pružila potrebna podrška djetetu i onima koji se brinu o djetetu, kao i drugih oblika sprečavanja i identifikacije, prijavljivanja, preporučivanja, istraživanja, liječenja i praćenja slučajeva zlostavljanja djece opisanih ranije i, kada je to potrebno, sudsko uključivanje.

Član 20.

1. Dijete privremeno ili stalno lišeno svog porodičnog okruženja, ili ono koje zbog vlastitih najboljih interesa ne može ostati u tom okruženju, imaće pravo na posebnu zaštitu i pomoć koju će pružiti država.
2. Države-potpisnice će u skladu sa svojim nacionalnim zakonima obezbijediti alternativnu brigu za takvo dijete.
3. Takva briga može uključiti, pored ostalog, davanje na brigu, kafalu u islamskom zakonu, usvajanje, ili, ako je potrebno, smještanje u odgovarajuće institucije za brigu o djeci. Kada se budu razmatrala rješenja, dužna pažnja biće posvećena poželjnosti kontinuiteta u dječijem podizanju, kao i dječijem etničkom, vjerskom, kulturnom i lingvističkom porijeklu.

Član 21.

Države-potpisnice koje priznaju i/ili dozvoljavaju sistem usvajanja obezbijedit će da najbolji interesi djeteta budu osnovni kriterij te će:

Član 21.

Države-potpisnice koje priznaju i/ili dozvoljavaju sistem usvajanja obezbijedit će da najbolji interesi djeteta budu osnovni kriterij te će:
(a ) Obezbijediti da usvajanje djeteta može biti odobreno samo od odgovornih vlasti koje odlučuju, u skladu sa zakonom i postupcima i na osnovu svih značajnih i pouzdanih informacija, da se usvajanje može odobriti u odnosu na dječiji status koji se tiče roditelja, rođaka i zakonskih staratelja, i da, ako je to potrebno, zainteresirana lica daju svoj svjesni pristanak na usvajanje na osnovu one preporuke koja se smatra neophodnom;
(b) Priznati da usvajanje u drugoj zemlji može da se razmotri kao alternativni način brige za dijete, ako se dijete ne može zbrinuti u drugoj porodici ili biti usvojeno, ili se ne može na odgovarajući način zbrinuti u zemlji iz koje je porijeklom;
(v) Obezbijediti da dijete čiji se slučaj razmatra za usvojenje u drugoj zemlji, uživa zaštitu i standarde jednake onima koji postoje u slučaju usvajanja u vlastitoj zemlji;
(g) Preduzeti sve potrebne mjere da obezbijedi da u slučaju usvajanja u drugoj zemlji, to ne rezultira nepriličnim stjecanjem profita od onih koji su u to uključeni;
(d) Unaprijediti, gdje je to prikladno, ciljeve ovog člana zaključujući bilateralne ili multilateralne dogovore ili sporazume i težiti, u ovom okviru, da se obezbijedi da ovlašteni organi ili vlasti provode smještanje djetata u drugoj zemlji.

Član 22.

1. Države-potpisnice će preduzeti odgovarajuće mjere da obezbijede da dijete koje traži status izbjeglice ili koje se smatra izbjeglicom prema primjenjivim međunarodnim i domaćim zakonima i postupcima dobije, bez obzira da li je praćeno svojim roditeljima ili drugim osobama, odgovarajuću zaštitu i humanitarnu pomoć u očuvanju primjenljivih prava izloženih u ovoj Konvenciji, u drugim međunarodnim instrumentima ljudskih prava ili humanosti čiji su potpisnici spomenute države.
2. U tu svrhu države-potpisnice će, ukoliko to budu smatrale za potrebno, sarađivati u svim naporima Ujedinjenih nacija i drugih ovlaštenih međudržavnih organizacija ili nevladinih organizacija koje sarađuju s Ujedinjenim nacijama da se zaštiti i pomogne takvom djetetu i da se potraže roditelji ili drugi članovi porodice bilo kojeg djeteta-izbjeglice da bi se dobili podaci potrebni za ponovno sjedinjenje s njegovom porodicom. U slučajevima gdje se ne mogu pronaći roditelji ili drugi članovi porodice, djetetu će biti pružena ista zaštita kao i bilo kojem drugom djetetu koje je privremeno ili stalno lišeno svog porodičnog okruženja iz bilo kojeg razloga, kako se ističe u ovoj Konvenciji.

Član 23.

1. Države-potpisnice priznaju da mentalno ili fizički onesposobljeno dijete treba da uživa pun i pristojan život, u uslovima koji obezbjeđuju dostojanstvo, potiču samopouzdanje i olakšavaju aktivno dječije učešće u zajednici.
2. Države-potpisnice priznaju pravo onesposobljenom djetetu na posebnu brigu i potpomagaće i obezbjeđivati, u zavisnosti od dostupnih sredstava, pružanje pomoći takvom djetetu i onima koji su odgovorni za brigu o njemu, pomoć koju oni zatraže i koja odgovara dječijem stanju i prilikama roditelja ili drugih koji se brinu za dijete.
3. Priznajući posebne potrebe onesposobljenog djeteta, pomoć koja se daje u skladu sa stavom 2. ovog člana davat će se besplatno gdje god je to moguće, uzimajući u obzir finansijska sredstva roditelja ili drugih koji se brinu za dijete, i ona će biti planirana tako da se onesposobljenom djetetu pruži uspješan pristup obrazovanju, školovanju, zdravstvenim službama, službama za rehabilitaciju, pripremi za zaposlenje i mogućnostima rekreacije na način koji pomaže djetetu da postigne što potpuniju moguću društvenu integraciju i individualni razvitak, uključujući njegov kulturni i duhovni razvitak.
4. Države-potpisnice će unapređivati, u duhu međunarodne saradnje, razmjenu odgovarajućih informacija na polju preventivne zdravstvene zaštite i medicinskog, psihološkog i funkcionalnog liječenja onesposobljenog djeteta, uključujući širenje informacija kao i pristup metodama rehabilitacije, obrazovanju i službama profesionalne orijentacije, sa ciljem da se omogući državama-potpisnicama da poboljšaju svoje mogućnosti i stručnost i da prošire svoje iskustvo u tim područjima. U tom pogledu posebno će se uzimati u obzir potrebe zemalja u razvoju.

Član 24.

1. Države-potpisnice priznaju pravo djeteta da uživa najviši standard zdravlja koji je moguće dostići, i da ima pristup institucijama za liječenje i zdravstvenu rehabilitaciju.
2. Države-potpisnice će težiti ka punom provođenju ovog prava, a posebno će preduzeti sljedeće odgovarajuće mjere:
(a) Da smanje smrtnost dojenčadi i djece;
(b) Da obezbijede pružanje potrebne medicinske pomoći i brige za zdravlje svoj djeci, s naglaskom na razvitak primarne zdravstvene zaštite;
(v) Da se bore protiv bolesti i neishranjenosti, uključujući, u okviru primarne zdravstvene zaštite, između ostalog, primjenu dostupnih tehnologija i davanje
(g) Da majkama obezbijede odgovarajuću zdravstvenu zaštitu prije i poslije porođaja;
(d) Da obezbijede da su svi djelovi društva, naročito roditelji i djeca, obaviješteni, da imaju pristup obrazovanju i da im se daje podrška pri korištenju osnovnog znanja o dječijem zdravlju i prehrani, o prednostima dojenja, higijene i ekoloških sanitarija, kao i spriječavanje nesretnih slučajeva;
(e) Da razvijaju preventivnu zdravstvenu zaštitu, savjetovanje za roditelje, kao i obrazovanje u planiranju porodice i odgovarajuće službe.
3. Države-potpisnice će preduzeti sve efikasne i odgovarajuće mjere da bi se uklonili svi tradicionalni običaji škodljivi po dječije zdravlje.
4. Države-potpisnice se obavezuju da će poticati i ohrabrivati međunarodnu saradnju da bi se postepeno potpuno ostvarilo pravo priznato u ovome članu. U ovom pogledu posebna briga će biti posvećena potrebama zemalja u razvoju.

Član 25.

Države-potpisnice priznaju pravo djeteta koje je od strane odgovarajućih vlasti poslano u određenu instituciju radi brige, zaštite ili liječenja njegovog fizičkog ili mentalnog zdravlja na periodično preispitivanje tretmana koji se pruža djetetu i svih drugih okolnosti značajnih za njegov smještaj.

Član 26.

1. Države-potpisnice priznaju svakom djetetu pravo na prednosti socijalne sigurnosti, uključujući socijalno osiguranje, i poduzeće potrebne mjere da se postigne potpuno ostvarenje ovog prava u skladu sa svojim nacionalnim zakonom.
2. Prednosti treba da budu pružene, gdje je to primjenjivo, uzimajući u obzir sredstva i prilike djeteta i osoba koje su odgovorne za izdržavanje djeteta, kao i druge usluge značajne za potraživanje povlastica od strane samog djeteta ili u ime djeteta.

Član 27.

1. Države-potpisnice priznaju pravo svakog djeteta na životni standard koji odgovara djetetovom fizičkom, mentalnom, duhovnom, moralnom i društvenom razvitku.
2. Roditelj(i) ili drugi odgovorni za dijete imaju prvenstvenu odgovornost da obezbijede, u okviru svojih sposobnosti i finansijskih mogućnosti, uslove života potrebne za djetetov razvitak.
3. Države-potpisnice, u skladu s nacionalnim uslovima i u okviru svojih sredstava, preduzet će odgovarajuće mjere da pomognu roditeljima i drugim odgovornim za dijete u ostvarivanju ovog prava, pa će u slučaju potrebe dati materijalnu pomoć i pomagati programe, naročito one koji se tiču prehrane, odijevanja i stanovanja.
4. Države-potpisnice će preduzeti sve odgovarajuće mjere da obezbijede da dijete dobije izdržavanje od roditelja ili drugih osoba koje imaju finansijsku odgovornost za dijete, i u državi-potpisnici i iz inozemstva. Naročito ako osoba koja ima finansijsku odgovornost za dijete živi u nekoj državi drugačijoj od države u kojoj živi dijete, države-potpisnice će poticati pristup međnarodnim sporazumima ili zaključivanje takvih sporazuma, kao i sklapanje drugih odgovarajućih aranžmana.

Član 28.

1. Države-potpisnice priznaju pravo djeteta na obrazovanje, a da bi se ovo pravo ostvarilo postupno i na osnovi jednakih mogućnosti, one će napose:
(a) Proglasiti osnovno školovanje obaveznim i besplatno dostupnim za svakoga;
(b) Ohrabrivati razvitak različitih oblika srednjeg obrazovanja, uključujući opšte i stručno obrazovanje, učiniti ih dostupnim i pristupačnim svakom djetetu, i poduzeti odgovarajuće mjere kao što je uvođenje besplatnog obrazovanja i nuđenje finansijske pomoći u slučaju potrebe;
(v) Omogućiti pristup visokom obrazovanju za sve, na osnovu sposobnosti, svim odgovarajućim sredstvima;
(g) Učiniti dostupnim svoj djeci obrazovne i stručno-obrazovne informacije i savjetovanje;
(d) Preduzeti mjere da se podrži redovno pohađanje škola i smanjenje stopa prekida školovanja.
2. Države-potpisnice će preduzeti sve odgovarajuće mjere da bi se obezbijedilo da se školska disciplina provodi na način primjeren dječijem ljudskom dostojanstvu i u skladu s ovom Konvencijom.
3. Države-potpisnice će unaprijeđivati i ohrabrivati međunarodnu saradnju u stvarima koje se odnose na obrazovanje, naročito da bi se pridonijelo eliminaciji neukosti i nepismenosti širom svijeta i olakšao pristup naučnom i tehničkom znanju i modernim nastavnim metodama. U ovom pogledu će se posebna pažnja posvetiti potrebama zemalja u razvoju.

Član 29.

1. Države-potpisnice se slažu da se obrazovanje djeteta usmjeri ka:
(a) Razvoju dječije ličnosti, talenta i mentalnih i fizičkih sposobnosti do njihovih punih mogućnosti;
(b) Razvoju poštovanja prema ljudskim pravima i osnovnim slobodama kao i principima zajamčenim u Povelji Ujedinjenih nacija;
(v) Razvoju poštovanja prema roditeljima djeteta, djetetovom kulturnom identitetu, jeziku i vrijednostima, prema nacionalnim vrijednostima zemlje u kojoj dijete živi, zemlji iz koje može poticati, kao i prema civilizacijama drukčijim od njegove vlastite;
(g) Pripremi djeteta za odgovoran život u slobodnom društvu, u duhu razumijevanja, mira, tolerancije, jednakosti spolova i prijateljstva prema svim narodima, etničkim, nacionalnim i vjerskim grupama, kao i osobama urođeničkog porijekla;
(d) Razvoju poštovanja prema prirodnoj okolini.
2. Nijedan dio ovog člana ili člana 28. neće se tumačiti tako da bi mogao smetati slobodi pojedinaca ili tijela da osnuju i usmjeravaju obrazovne institucije, uvijek pod uslovom da se poštuju principi izloženi u stavu 1. ovog člana i zahtjevi da obrazovanje koje se odvija u takvoj instituciji mora odgovarati minimalnim standardima koje je postavila država.

Član 30.

U onim državama u kojima postoje etničke, religiozne ili lingvističke manjine, ili osobe autohtonog porijekla, djetetu koje pripada takvoj manjini ili koje je autohtono neće biti zanijekano pravo da, u zajednici s drugim članovima svoje grupe, uživa svoju kulturu, da ispovijeda svoju vjeru ili da upotrebljava svoj jezik.

Član 31.

1. Države-potpisnice priznaju pravo djeteta na odmor i slobodno vrijeme, na igru i rekreaciju koji odgovaraju starosti djeteta i na slobodno učešće u kulturnom životu i umjetnostima.
2. Države-potpisnice će poštovati i unapređivati pravo djeteta da u punoj mjeri učestvuje u kulturnom i umjetničkom životu, i potpomagaće pružanje odgovarajućih i jednakih prilika za kulturnu, umjetničku i rekreativnu aktivnost, kao i za slobodno vrijeme.

Član 32.

1. Države-potpisnice priznaju pravo djeteta da bude zaštićeno od ekonomske eksploatacije i od bilo kakvog rada koji je vjerovatno opasan, može ometati dječije obrazovanje, ili naškoditi dječijem zdravlju ili fizičkom, mentalnom ili društvenom razvoju.
2. Države-potpisnice će poduzeti zakonske, upravne, društvene i obrazovne mjere da bi se obezbijedilo provođenje ovog člana. Sa ovim ciljem i uzimajući u obzir relevantne odredbe drugih međunarodnih instrumenata, države-potpisnice će naročito:
(a) Odrediti minimalnu starost ili minimalne starosti za zapošljavanje;
(b) Pobrinuti se za odgovarajuća pravila o radnome vremenu i uslovima zaposlenja;
(v) Pobrinuti se za odgovarajuće kazne ili druge sankcije koje će obezbijediti uspješno provođenje ovog člana.

Član 33.

Države-potpisnice će preduzeti sve odgovarajuće mjere, uključujući zakonske, upravne, društvene i obrazovne mjere, da bi se djeca zaštitila od protivzakonite upotrebe opojnih droga i psihotropnih supstanci, kako je to definirano u relevantnim međunarodnim ugovorima, kao i da bi se spriječilo korištenje djece u nezakonitoj proizvodnji i prodaji takvih supstanci.

Član 34.

Države-potpisnice se obavezuju da će zaštititi dijete od svih oblika seksualne eksploatacije i seksualne zloupotrebe. U tu svrhu države-potpisnice će naročito poduzeti sve odgovarajuće mjere da se spriječi:
(a) Poticanje ili tjeranje djeteta da se upusti u bilo kakvu nezakonitu seksualnu aktivnost;
(b) Korištenje djeteta u cilju eksploatacije za prostituciju ili druge nezakonite seksualne radnje;
(v) Korištenje djeteta u cilju eksploatacije u pornografskim predstavama ili materijalima.

Član 35.

Države-potpisnice će preduzeti sve odgovarajuće nacionalne, bilateralne i multilateralne mjere da bi se spriječilo otimanje, prodaja i trgovina djecom za bilo kakve svrhe, u bilo kom obliku.

Član 36.

Države-potpisnice će zaštititi dijete od svih drugih oblika eksploatacije štetne po bilo koji vid dječije dobrobiti.

Član 37.

Države-potpisnice će obezbijediti da:
(a) Nijedno dijete ne bude podvrgnuto mučenju ili drugom okrutnom, nehumanom ili ponižavajućem postupku ili kazni. Ni smrtna kazna ni doživotna robija bez mogućnosti oslobađanja ne mogu se nametnuti kod prijestupa koji su počinile osobe mlađe od osamnaest godina;
(b) Nijedno dijete neće biti nezakonito ili proizvoljno lišeno slobode. Hapšenje, pritvor ili zatvaranje djeteta odvijat će se u skladu sa zakonom i biće preduzeto samo kao posljednja mjera i na što kraće odgovarajuće vrijeme;
(v) Sa svakim djetetom lišenim slobode postupaće se humano i s poštovanjem prema urođenom dostojanstvu ljudske osobe, i na način koji uzima u obzir potrebe osobe te starosti. Posebno će svako dijete lišeno slobode biti odvojeno od odraslih, osim ako to nije u najboljem dječijem interesu, a imaće pravo da održava dodire sa svojom porodicom putem dopisivanja i posjeta, osim u izuzetnim okolnostima;
(g) Svako dijete lišeno slobode imat će pravo na brz pristup zakonskoj i drugoj odgovarajućoj pomoći, pravo da ospori zakonitost svog lišavanja slobode pred sudom ili drugom nadležnom, neovisnom i nepristranom vlasti i na brzu odluku o bilo kakvoj takvoj akciji.

Član 38.

1. Države-potpisnice se obavezuju da će poštovati i osigurati poštovanje pravila međunarodnog humanitarnog zakona primjenjivog na njih u oružanim sukobima koji se tiču djece.
2. Države-potpisnice će preduzeti sve ostvarive mjere da obezbijede da osobe koje još nisu napunile petnaest godina ne učestvuju direktno u neprijateljstvima.
3. Države-potpisnice neće regrutirati nijednu osobu koja još nije napunila petnaest godina u svoje oružane snage. Pri regrutaciji onih koji su napunili petnaest godina, ali još nemaju osamnaest godina, države-potpisnice će se truditi da daju prednost onima koji su najstariji.
4. U skladu sa svojim obavezama po međunarodnom humanitarnom zakonu da zaštite civilno stanovništvo u oružanim sukobima, države-potpisnice će preduzeti sve ostvarive mjere da obezbijede zaštitu djece i brigu o onoj djeci koja su pogođena oružanim sukobom.

Član 39.

Države-potpisnice će preduzeti sve odgovarajuće mjere da unaprijede fizički i psihološki oporavak djeteta koje je žrtva bilo kojeg oblika zanemarivanja, eksploatacije ili zlostavljanja, mučenja ili bilo kojeg drugog oblika okrutnog, nehumanog ili ponižavajućeg postupka ili kazne, ili oružanih sukoba. Takav oporavak i reintegracija treba da se odvija u okolini koja daje potporu zdravlju, samopoštovanju i dostojanstvu djeteta.

Član 40.

1. Države-potpisnice priznaju pravo svakog djeteta koje je navodno prekršilo, ili je optuženo za kršenje krivičnog zakona, da se prema njemu postupa na način u skladu s unapređenjem djetetovog osjećanja dostojanstva i vrijednosti, koji osnažuje dječije poštovanje prema ljudskim pravima i osnovnim slobodama drugih, i koji uzima u obzir dječiju starost i poželjnost dječije reintegracije, kao i dječije preuzimanje konstruktivne uloge u društvu.
2. U tome cilju, i imajući na umu poštovanje relevantnih odredbi međunarodnih instrumenata, države-potpisnice će posebno obezbijediti da:
(a) Nijedno dijete neće biti obijeđeno, optuženo ili ocijenjeno kao prekršilac krivičnog zakona zbog činova ili propusta koji nisu bili zabranjeni nacionalnim ili međunarodnim zakonom u vrijeme kad su bili počinjeni;
(b) Svako dijete koje je obijeđeno ili optuženo da je prekršilo krivični zakon imat će u najmanju ruku sljedeće garancije:
(I) Da će biti smatrano nevinim dok ne bude prema zakonu dokazano da je krivo;
(II) Da će odmah i direktno biti obaviješteno o optužbama protiv sebe, i ako je to moguće, preko svojih roditelja ili zakonskih staratelja, te da će imati zakonsku i drugu odgovarajuću pomoć u pripremi i izlaganju svoje odbrane;
(III) Da će se o optužbi odlučiti bez odlaganja od jednog ovlaštenog, neovisnog i nepristranog sudskog tijela ili vlasti na poštenoj raspravi u skladu sa zakonom, u prisustvu zakonske ili druge odgovarajuće pomoći, i da će se, osim ako se bude smatralo da to nije u najboljem interesu djeteta, posebno uzeti u obzir njegova starost ili situacija, kao i njegovih roditelja odnosno zakonskih staratelja;
(IV) Da neće biti prisiljeno da svjedoči ili da prizna krivnju, da će se ispitati svjedoci protiv njega i da će se obezbijediti i učešće i ispitivanje svjedoka u njegovu korist, pod jednakim uslovima;
(V) Ako se smatra da je prekršilo krivični zakon, da će se takva odluka i druge mjere nametnute kao njene posljedice preispitati od strane kompetentnije, neovisne i nepristrasne vlasti ili sudskog tijela u skladu sa zakonom;
(VI) Da će imati slobodan pristup prevodiocu, ako dijete ne razumije ili ne govori jezik koji se upotrebljava;
(VII) Da će njegov privatni život biti poštovan u svim dijelovima postupka.
3. Države-potpisnice će nastojati da pomognu uspostavi zakona, procedura, vlasti i institucija koje se posebno bave djecom koja su obijeđena, optužena ili je ocijenjeno da su prekršila krivični zakon, i to naročito:
(a) Ustanovljenju minimalne starosti ispod koje će biti smatrano da djeca nisu imala sposobnosti da prekrše krivični zakon;
(b) Gdje god je to odgovarajuće ili poželjno, mjerama postupka prema takvoj djeci bez upuštanja u sudski postupak, ako se potpuno poštuju ljudska prava i zakonska jamstva.
4. Biće dostupne različite uredbe kao što su naredbe o brizi, savjetovanju i nadzoru; savjetovanje; uslovna kazna; usvajanje; obrazovni i stručni programi i druge alternative zatvoru, da bi se obezbijedilo da se sa djecom postupa na način koji odgovara njihovoj dobrobiti, a proporcionalan je i okolnostima i prekršaju.

Član 41.

Ništa u ovoj Konvenciji neće uticati na bilo kakve odredbe koje više pridonose ostvarenju prava djeteta, a mogu biti sadržane u:
(a) Zakonu države-potpisnice; ili
(b) Međunarodnom zakonu koji važi za dotičnu državu.

DIO II


Član 42.

Države-potpisnice se obavezuju da obznane principe i odredbe Konvencije, na odgovarajući i aktivan način, kako djeci tako i odraslima.

Član 43.

1. U svrhu određivanja napretka koji su države-potpisnice postigle u realizaciji obaveza preuzetih u ovoj Konvenciji, ustanoviće se Komitet za prava djeteta koji će imati u tekstu navedene funkcije.
2. Komitet će se sastojati od deset stručnjaka visokog moralnog ugleda i priznate stručnosti na polju kojim se bavi ova Konvencija. Države-potpisnice će izabrati članove Komiteta među svojim građanima i oni će služiti u ličnom svojstvu, uzimajući u obzir jednaku geografsku raspodjelu kao i glavne zakonske sisteme.
3. Članovi Komiteta će biti birani tajnim glasanjem s popisa osoba koje su nominirale države-potpisnice. Svaka država-potpisnica može nominirati jednu osobu među svojim građanima.
5. Izbori će se održati na sastancima država-potpisnica koje saziva generalni sekretar u sjedištu Ujedinjenih nacija. Na tim sastancima, na kojima dvije trećine država-potpisnica čine kvorum, osobe izabrane u Komitet bit će one koje dobiju najveći broj glasova i apsolutnu većinu glasova predstavnika država-potpisnica koji su bili prisutni i koji su glasali.
6. Članovi Komiteta se biraju na termin od četiri godine. Oni se mogu reizabrati ako budu ponovo nominirani. Mandat pet članova izabranih po prvim izborima će isteći nakon dvije godin. Odmah nakon prvih izbora, imena tih pet članova, odredit će žrijebom predsjedavajuci tog sastanka.
7. Ako neki član Komiteta umre ili podnese ostavku ili izjavi da iz bilo kojeg razloga više ne može vršiti svoje dužnosti u Komitetu, država-potpisnica koja je nominirala tog člana postavit će drugog stručnjaka, svog građanina, da služi preostali dio termina, ako to Komitet odobri.
8. Komitet će ustanovit svoja vlastita proceduralna pravila.
9. Komitet će birati svoje funkcionere na period od dvije godine.
10. Sjednice Komiteta će se normalno održavati u sjedištu Ujedinjenih nacija ili na nekome drugom pogodnom mjestu koje Komitet odabere. Komitet će se normalno sastajati jednom godišnje. Trajanje sastanka Komiteta će biti određeno, i ako je potrebno, ponovo određeno, na sastanku država-potpisnica ove Konvencije, pod uslovom da to odobri Generalna skupština.
11. Generalni sekretar Ujedinjenih nacija dat će potrebno osoblje i uređaje da bi Komitet mogao uspješno vršiti svoje funkcije po ovoj Konvenciji.
12. Uz pristanak Generalne skupštine, članovi Komiteta uspostavljenog ovom Konvencijom primat će naknadu iz sredstava Ujedinjenih nacija već prema uslovima i prilikama koje odredi Skupština.

Član 44.

1. Države-potpisnice se obavezuju da će Komitetu slati, preko generalnog sekretara Ujedinjenih nacija, izvještaje o mjerama koje su donijele, a koje djeluju na prava priznata ovdje i o napretku koji je postignut u uživanju tih prava:
(a) u roku od dvije godine od stupanja na snagu Konvencije za određenu državu-potpisnicu;
(b) nakon toga, svakih pet godina.
2. Izvještaji sačinjeni po ovome članu naznačit će činioce i teškoće, ako ih ima, koje su utjecale na stupanj ispunjenja obaveza po ovoj Konvenciji. Izvještaj će takođe sadržavati dovoljno podataka da bi se Komitetu pružilo sveobuhvatno razumijevanje provođenja Konvencije u dotičnoj zemlji.
3. Država-potpisnica koja je podnijela sveobuhvatan prvi izvještaj Komitetu ne mora, u kasnijim izvještajima koji se podnose prema stavu 1(b) ovog člana, ponavljati ranije date osnovne podatke.
4. Komitet može zahtijevati od država-potpisnica daljnje podatke bitne za provođenje Konvencije.
5. Komitet će Generalnoj skupštini preko Ekonomskog i Društvenog savjeta svake dvije godine podnijeti izvještaj o svojim djelatnostima.
6. Države-potpisnice će učiniti svoje izvještaje široko dostupnim javnosti u svojim zemljama.

Član 45.

Da bi se podržalo uspješno provođenje Konvencije i da bi se podstakla međunarodna saradnja na polju koga pokriva Konvencja;
Da bi se podržalo uspješno provođenje Konvencije i da bi se podstakla međunarodna saradnja na polju koga pokriva Konvencja;
(a) Specijalizirane agencije, Dječiji fond Ujedinjenih nacija (UNICEF) i drugi organi Ujedinjenih nacija imat će pravo da budu predstavljeni prilikom razmatranja provođenja onih odredbi ove Konvencije koje pripadaju djelokrugu njihovog mandata. Komitet može pozvati specijalizirane agencije, Dječiji fond Ujedinjenih nacija i druga ovlaštena tijela, kada to bude smatrano potrebnim, da daju stručne savjete o provođenju Konvencije u područjima unutar djelokruga njihovog mandata. Komitet može pozvati specijalizirane agencije, Dječiji fond Ujedinjenih nacija i druge organe Ujedinjenih nacija da podnesu izvještaje o provođenju Konvencije na područjima koja spadaju u djelokrug njihovih djelatnosti;
(b) Komitet će dostavljati, ako to bude smatrao potrebnim, specijaliziranim agencijama, Dječijem fondu Ujedinjenih nacija ili drugim ovlaštenim tijelima bilo kakve izvještaje država-poptisnica koji sadrže zahtjeve ili ukazuju na potrebe za tehničkim savjetima ili pomoći, zajedno s eventualnim zapažanjima ili prijedlozima Komiteta o tim zahtjevima ili ukazivanju na potrebe;
(v) Komitet može preporučiti Generalnoj skupštini da traži od generalnog sekretara da preduzme proučavanja određenih predmeta koji se tiču prava djeteta;
(g) Komitet može davati prijedloge i opšte preporuke zasnovane na podacima primljenim u skladu sa članovima 44. i 45. ove Konvencije. Takvi prijedlozi i opšte preporuke prenijet će se dotičnoj državi-potpisnici i o tome će se izvijestiti Generalna skupština, zajedno s primjedbama, ako ih ima, država-potpisnica.

DIO III


Član 46.

Ova Konvencija će biti otvorena za potpise svih država.

Član 47.

Ova Konvencija je podložna ratifikaciji. Dokumenti o ratifikaciji će se pohraniti kod generalnog sekretara Ujedinjenih nacija.

Član 48.

Ova Konvencija će ostati otvorena pristupu bilo koje države. Dokumenti o pristupu biće pohranjeni kod generalnog sekretara Ujedinjenih nacija.

Član 49.

1. Ova Konvencija će stupiti na snagu tridesetog dana nakon dana pohranjivanja dvadesetog dokumenta o ratifikaciji ili pristupu kod Generalnog sekretara Ujedinjenih nacija.
2. Za svaku državu koja ratificira Konvenciju ili joj pristupa nakon pohranjivanja dvadesetog dokumenta o ratifikaciji ili pristupanju, Konvencija će stupiti na snagu tridesetog dana nakon pohranjivanja njenog dokumenta o ratifikaciji ili pristupanju.

Član 50.

1. Bilo koja država-potpisnica može predložiti amandman i predati ga generalnom sekretaru Ujedinjenih nacija. Generalni sekretar će nakon toga prenijeti predloženi amandman državama-potpisnicama, s molbom da naznače da li se slažu s konferencijom država-potpisnica da bi se razmotrili prijedlozi i glasalo o njima. U slučaju da, u roku od četiri mjeseca od dana prenošenja amandmana, najmanje jedna trećina država-potpisnica prihvati takvu konferenciju, generalni sekretar će sazvati konferenciju pod okriljem Ujedinjenih nacija. Bilo koji amandman prihvaćen od većine država-potpisnica koje su prisutne i glasaju na konferenciji biće podnesen Generalnoj skupštini na odobrenje.
2. Amandman koji je prihvaćen u skladu sa stavom 1. ovog člana stupit će na snagu kada bude odobren od Generalne skupštine Ujedinjenih nacija i prihvaćen od dvotrećinske većine država-potpisnica.
3. Kada amandman stupi na snagu, on će biti obavezan za one države-potpisnice koje su ga prihvatile, dok su ostale države potpisnice i dalje obavezane odredbama ove Konvencije i bilo kojim ranijim amandmanima koje su prihvatile.

Član 51.

1. Generalni sekretar Ujedinjenih nacija primit će i proslijediti svim državama tekst koji sadrži pridržano pravo postavljeno od strane država u vrijeme ratifikacije ili pristupanja.
2. Uslov nespojiv sa ciljem i svrhom ove Konvencije neće biti dopušten.
3. Uslovi se mogu povući u bilo koje doba tako da se takva obavijet pošalje generalnom sekretaru Ujedinjenih nacija koji će o tome obavijestiti sve države. Takva obavijest će dobiti valjanost s danom kad je primljena od strane Generalnog sekretara.

Član 52.

Država-potpisnica može otkazati ovu Konvenciju pismenim obavještenjem generalnom sekretaru Ujedinjenih nacija. Otkazivanje stupa na snagu godinu dana od dana prijema obavijesti od strane Generalnog sekretara.

Član 53.

Određeno je da se ova Konvencija pohrani kod generalnog sekretara Ujedinjenih nacija.

Član 54.

Original ove Konvencije, čiji su tekstovi na arapskom, kineskom, engleskom, francuskom, ruskom i španskom jeziku podjednako autentični, bit će pohranjen kod generalnog sekretara Ujedinjenih nacija. Kao svjedoci ovoga, potpisani opunomoćenici, valjano ovlašteni za to od svojih vlada, potpisali su ovu Konvenciju.

PROTOKOL UZ KONVENCIJU O PRAVIMA DJETETA O PRODAJI DJECE, DJEČIJOJ PROSTITUCIJI I DJEČIJOJ PORNOGRAFIJI

ODLUKA
O RATIFIKACIJI FAKULTATIVNOG PROTOKOLA UZ KONVENCIJU O PRAVIMA DJETETA KOJI SE ODNOSI NA PRODAJU DJECE, DJEČIJU PROSTITUCIJU I DJEČIJU PORNOGRAFIJU

Sl. glasnik BiH - Međunarodni ugovori", br. 5/2002

Član 1.

Ratifikuje se Fakultativni protokol uz Konvenciju o pravima djeteta koji se odnosi na prodaju djece, dječiju prostituciju i dječiju pornografiju, NJujork 25. maja 2000. godine, po dobijenoj saglasnosti Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine na osnovu Odluke PS BiH broj 35/02 od 7. marta 2002. godine.

Član 2.

Tekst Protokola u prevodu glasi

FAKULTATIVNI PROTOKOL UZ KONVENCIJU O PRAVIMA DJETETA A KOJI SE ODNOSI NA PRODAJU DJECE, DJEČIJU PROSTITUCIJU I DJEČIJU PORNOGRAFIJU

Države članice ovog protokola, Smatrajući, radi daljeg postizanja ciljeva Konvencije o pravima djeteta i provođenja njenih odredbi, naročito čl. 1.,11., 21., 32., 33., 34., 35. i 36., da bi bilo potrebno proširiti mjere koje će države- članice preduzimati radi garantovanja zaštite djeteta od trgovine djecom, dječije prostitucije i dječije pornografije, Smatrajući, takođe, da Konvencija o pravima djeteta priznaje pravo djeteta da bude zaštićeno od ekonomske eksploatacije i od obavljanja svakog posla koji bi mogao biti opasan ili bi mogao ometati obrazovanje djeteta, ili bi mogao biti štetan po zdravlje djeteta ili fizički, mentalni, duhovni, moralni ili društveni razvoj djeteta, Ozbiljno zabrinute zbog značajne i sve veće međunarodne trgovine djecom s ciljem prodaje djece, dječije prostitucije i dječije pornografije, Duboko zabrinute golemom i sve češćom praksom seks turizma, od kojeg su djeca naročito ugrožena, jer direktno doprinosi prodaji djece, dječijoj prostituciji i dječijoj pornografiji, Priznajući da je jedan broj naročito ugroženih grupa, uključujući žensku djecu, izložen većem riziku seksualne eksploatacije, te da su ženska djeca nesrazmjerno zastupljena među seksualno eksploatisanim osobama, Zabrinute zbog sve dostupnije dječije pornografije na Internetu i drugim savremenim tehnologijama, a podsjećajući na Međunarodnu konferenciju o borbi protiv dječije pornografije na Internetu (Beč, 1999. godine) i, naročito, na njene zaključke koji pozivaju svjetsku zajednicu na kriminalizaciju proizvodnje, distribucije, izvoza, prenošenja, uvoza, svjesnog posjedovanja i reklamiranja dječije pornografije i naglašavajući značaj tješnje saradnje i partnerstva između vlada i Internet industrije, Vjerujući da će eliminisanje prodaje djece, dječije prostitucije i dječije pornografije biti olakšano prihvatanjem odlučnog pristupa, usmjerenog na faktore koji tome doprinose, uključujući nerazvijenost, siromaštvo, ekonomske nejednakosti, neravnomjernu društveno-ekonomsku strukturu, nesređene porodice, nedostatak obrazovanja, urbano-ruralnu migraciju, diskriminaciju polova, neodgovorno seksualno ponašanje odraslih, štetnu tradicionalnu praksu, oružane sukobe i trgovinu djecom, Vjerujući da su neophodni napori za podizanje svijesti javnosti s ciljem smanjivanja potrošačke potražnje za prodajom djece, dječijom prostitucijom i dječijom pornografijom i, takođe, vjerujući u važnost jačanja globalnog partnerstva između svih učesnika kao i u poboljšanje provođenja zakona na državnom nivou, Konstatujući odredbe međunarodnih pravnih instrumenata koji se odnose na zaštitu djece, uključujući Hašku konvenciju o zaštiti djece i saradnji u pogledu međudržavnog usvojenja, Hašku konvenciju o građanskim aspektima međunarodne otmice djeteta, Hašku konvenciju o jurisdikciji, važećem zakonu, priznavanju, provođenju i saradnji u pogledu roditeljske odgovornosti i mjera za zaštitu djece i Konvenciju broj 182 Međunarodne organizacije rada o zabrani i hitnoj akciji za eliminisanje najgorih oblika iskorišćavanja dječijeg rada, Ohrabrene sveopštom podrškom Konvenciji o pravima djeteta koja pokazuje postojanje široko rasprostranjene opredijeljenosti za unapređenje i zaštitu prava djeteta, Priznajući važnost primjene odredbi Programa akcije za sprečavanje prodaje djece, dječije prostitucije i dječije pornografije i Deklaracije i Plana akcije usvojenih na Svjetskom kongresu o borbi protiv seksualne eksploatacije djece u komercijalne svrhe, održanom u Stockholmu od 27. do 31. avgusta 1996. godine, kao i ostalih relevantnih odluka i preporuka odgovarajućih međunarodnih tijela, Pridajući dužnu pažnju važnosti tradicija i kulturnih vrijednosti svakog naroda za zaštitu i skladan razvoj djeteta,

Sporazumjele su se o sljedećem

Član 1.

Države članice zabranjuju prodaju djece, dječiju prostituciju i dječiju pornografiju onako kako to utvrđuje ovaj protokol.

Član 2.

U svrhe ovog protokola:
(a) prodaja djece podrazumijeva djelo ili transakciju u kojoj jedna osoba ili grupa ljudi drugima preda jedno dijete uz naplatu ili neku drugu dobit;
(b) dječija prostitucija podrazumijeva korišćenje djeteta u seksualnim aktivnostima radi naplate ili nekog drugog oblika dobiti;
(v) dječija pornografija podrazumijeva svako predstavljanje, na bilo koji način, djeteta angažovanog u stvarnim ili simuliranim izrazito seksualnim aktivnostima ili svako predstavljanje spolnih dijelova djeteta primarno u seksualne svrhe.

Član 3.

1. Svaka država članica osigurava da, kao minimum, sljedeća djela i aktivnosti budu u potpunosti obuhvaćena krivičnim ili kaznenim zakonom, bilo da su ta krivična djela počinjena u zemlji ili izvan zemlje, bilo na individualnoj ili organizovanoj osnovi:
(a) U kontekstu prodaje djece, kako je utvrđeno u članu 2.:
I. nuđenje, isporučivanje ili prihvatanje, na bilo koji način, djeteta u svrhu:
a. seksualne eksploatacije djeteta;
b. prenošenja organa djeteta radi sticanja dobiti;
v. angažovanja djeteta za prisilni rad;
I. nepropisno navođenje saglasnosti, u posredovanju, za usvojenje djeteta kršeći važeće međunarodne pravne instrumente o usvojenju
(b) Nuđenje, pribavljanje, pružanje ili obezbjeđivanje djeteta za dječiju prostituciju, kako je utvrđeno u članu 2.;
(v) Proizvodnja, distribucija, diseminacija, uvoz, izvoz, nuđenje, prodaja ili posjedovanje u gore navedene svrhe dječije pornografije, kako je utvrđeno u članu 2.
2. Pod rezervom odredbi domaćeg zakona države članice, isto se primjenjuje na pokušaj činjenja bilo kojeg od ovih djela i na saučesništvo ili učešće u bilo kojem od ovih djela.
3. Svaka država članica ova djela čini kažnjivim utvrđivanjem odgovarajućih kazni koje uzimaju u obzir težinu njihove prirode.
4. Pod rezervom odredbi svog domaćeg zakona, svaka država članica preduzima mjere, gdje je to pogodno, s ciljem ustanovljavanja odgovornosti pravnih lica za krivična djela utvrđena stavom 1. ovog člana. Pod rezervom pravnih principa države članice, ova odgovornost pravnih lica može biti krivična, građanska ili administrativna.
5. Države članice preduzimaju odgovarajuće pravne i administrativne mjere kako bi obezbjedile da sve osobe uključene u usvojenje djeteta djeluju u skladu sa važećim međunarodnim pravnim instrumentima.

Član 4.

1. Svaka država članica preduzima one mjere koje su neophodne radi utvrđivanja svoje jurisdikcije nad krivičnim djelima navedenim u članu 3., stav 1., kad su krivična djela počinjena na njenoj teritoriji ili na brodu ili u avionu registrovanom u toj državi.
2. Svaka država članica može preduzeti one mjere koje su neophodne radi utvrđivanja svoje jurisdikcije nad krivičnim djelima navedenim u članu 3., stav 1., u sljedećim slučajevima:
(a) kad je navodni izvršilac krivičnog djela državljanin te države ili osoba koja je nastanjena na njenoj teritoriji;
(b) kad je žrtva državljanin te države.
3. Svaka država članica takođe preduzima one mjere koje su neophodne radi utvrđivanja svoje jurisdikcije nad naprijed navedenim krivičnim djelima kada je navodni izvršilac krivičnog djela prisutan na njenoj teritoriji i ona ga ne izručuje drugoj državi članici na osnovu toga da je krivično djelo izvršio jedan od njenih državljana.
4. Ovaj protokol ne isključuje nijednu krivičnu jurisdikciju ostvarenu u skladu sa unutrašnjim zakonom.

Član 5.

1. Za krivična djela navedena u članu 3., stav 1., smatra se da treba da budu uključena kao krivična djela koja podliježu ekstradiciji u svim postojećim sporazumima o ekstradiciji između država članica i da treba da budu uključena kao krivična djela koja podliježu ekstradiciji u svakom narednom sporazumu o ekstradiciji koje one međusobno zaključuju, u skladu sa uslovima utvrđenim u tim sporazumima.
2. Ako jedna država članica koja uslovljava ekstradiciju postojanjem sporazuma primi zahtjev za ekstradiciju od druge države članice sa kojom nema sklopljen sporazum o ekstradiciji, ona može smatrati ovaj protokol pravnim osnovom za ekstradiciju u pogledu tog krivičnog djela. Ekstradicija je pod rezervom uslova utvrđenih zakonom države kojoj je upućen zahtjev.
3. Države članice koje ne uslovljavaju ekstradiciju postojanjem sporazuma međusobno priznaju ta djela kao krivična djela koja podliježu ekstradiciji pod rezervom uslova utvrđenih u zakonu države kojoj je upućen zahtjev.
4. Ta krivična djela tretiraju se, u svrhu ekstradicije između država članica, kao da su počinjena ne samo na mjestu gdje su izvršena, već, takođe, i na teritorijama država od kojih se zahtijeva da utvrde svoju jurisdikciju u skladu sa članom 4.
5. Ako je zahtjev za ekstradiciju učinjen u vezi sa krivičnim djelom navedenim u članu 3., stav 1., i ako država članica kojoj je upućen zahtjev ne izruči ili ne želi izvršiti ekstradiciju po osnovu državljanstva počinioca krivičnog djela, ta država preduzima odgovarajuće mjere za podnošenje tog slučaja nadležnim organima u svrhu sudskog gonjenja.

Član 6.

1. Države članice pružaju u najvećoj mjeri pomoć u vezi sa istražnim ili krivičnim ili ekstradicionim postupcima u vezi sa krivičnim djelima utvrđenim u članu 3., stav 1., uključujući pomoć u stavljanju na raspolaganje dokaza neophodnih za sudski proces.
2. Države članice izvršavaju svoje obaveze iz stava 1. ovog člana u skladu sa svim sporazumima ili drugim dogovorima o uzajamnoj pravnoj pomoći koji eventualno postoje među njima. U nedostatku tih sporazuma ili dogovora, države članice pružaju jedna drugoj pomoć u skladu sa svojim domaćim zakonima.

Član 7.

Države članice, pod rezervom odredaba njihovog domaćeg prava:
(a) kad je navodni izvršilac krivičnog djela državljanin te države ili osoba koja je nastanjena na njenoj teritoriji;
(I) stvari kao što su materijali, imovina i drugi predmeti korišteni za izvršenje ili lakše obavljanje krivičnog djela iz ovog protokola;
(II) finansijske dobiti koja je nastala izvršenjem tih krivičnih djela;
(b) postupaju po zahtjevu druge države članice za pljenidbu ili konfiskaciju stvari ili finansijske dobiti navedenih u alineji (a) (I);
(v) preduzimaju mjere s ciljem zatvaranja, na privremenoj ili konačnoj osnovi, objekata korišćenih za izvršenje tih djela.

Član 8.

1. Države članice usvajaju odgovarajuće mjere za zaštitu prava i interesa djeteta-žrtve radnji zabranjenih ovim protokolom u svim fazama krivičnopravnog procesa, a naročito kroz:
(a) shvaćanje ugroženosti djece-žrtava i prilagođavanje procedura radi priznavanja njihovih posebnih potreba, uključujući njihove posebne potrebe kao svjedoka;
(b) informisanje djece-žrtava o njihovim pravima, ulozi i mogućnostima, vremenu i toku postupka i o stepenu obrade njihovih slučajeva;
(v) omogućavanje da se iskažu stavovi, potrebe i preokupacije djece-žrtava i da budu uzeti u obzir u postupku u kojem su njihovi interesi u pitanju, na način dosljedan proceduralnim propisima domaćeg prava;
(g) obezbjeđivanje odgovarajućih pomoćnih službi za djecu-žrtve tokom cijelog pravnog procesa;
(d) zaštitu, ako je moguće, privatnosti i identiteta djece-žrtava i preduzimanje mjera u skladu sa domaćim pravom s ciljem izbjegavanja neodgovornog širenja informacija koje bi moglo dovesti do identifikovanja djece-žrtava;
(e) zaštitu, ako je moguće, privatnosti i identiteta djece-žrtava i preduzimanje mjera u skladu sa domaćim pravom s ciljem izbjegavanja neodgovornog širenja informacija koje bi moglo dovesti do identifikovanja djece-žrtava;
(f) obezbjeđivanje, u odgovarajućim slučajevima, zaštite djece-žrtava, kao i njihovih porodica i svjedoka u njihovu korist, od zastrašivanja i odmazde;
(g) izbjegavanje nepotrebnog zakašnjenja u obradi slučajeva i izvršavanju naloga ili uredbi kojima se djecižrtvama obezbjeđuje obeštećenje.
2. Države članice obezbjeđuju da nesigurnost u pogledu stvarne starosne dobi žrtve ne sprečavaju započinjanje krivične istrage, uključujući istragu radi utvrđivanja starosne dobi žrtve.
3. Države članice obezbjeđuju da, tokom obrade od strane sistema krivičnog pravosuđa djece koja su žrtve krivičnih djela navedenih u ovom protokolu, od primarnog značaja je ono što je u najboljem interesu djeteta.
4. Države članice preduzimaju mjere da obezbijede odgovarajuću obuku, naročito pravnu i psihološku obuku, osoba koje rade sa žrtvama krivičnih djela zabranjenih ovim protokolom
5. Države članice, u odgovarajućim slučajevima, usvajaju mjere radi zaštite bezbjednosti i integriteta onih lica i/ili organizacija koje se bave sprečavanjem i/ili zaštitom i rehabilitacijom žrtava tih krivičnih djela.
6. Ništa u ovom članu protokola ne može se smatrati štetnim ili suprotnim u odnosu na prava optuženog na pošteno i nepristrasno suđenje.

Član 9.

1. Države članice usvajaju ili pojačavaju, provode i diseminiraju zakone, administrativne mjere, socijalnu politiku i programe sprečavanja krivičnih djela navedenih u ovom protokolu. Naročita pažnja se pridaje zaštiti djece koja su posebno ugrožena ovim djelima.
2. Države članice razvijaju svijest najšire javnosti, uključujući i djece, informacijama kroz sva moguća sredstva, obrazovanjem i obukom, o preventivnim mjerama i štetnim djejstvima krivičnih djela navedenih u ovom protokolu. Izvršavajući svoje obaveze iz ovog člana, države- članice podstiču učešće zajednice i, naročito, djece i djece-žrtava, u ovim programima informisanja i obrazovanja i obuke, uključujući i one na međunarodnom planu.
3. Države članice preduzimaju sve izvodljive mjere s ciljem obezbjeđenja ukupne odgovarajuće pomoći žrtvama tih djela, uključujući njihovu punu društvenu reintegraciju i njihov puni fizički i psihološki oporavak.
4. Države članice obezbjeđuju da sva djeca-žrtve krivičnih djela navedenih u ovom protokolu imaju pristup odgovarajućim procedurama za traženje, bez diskriminacije, kompenzacije štete od onih čija je odgovornost utvrđena u pravnom postupku.
5. Države članice preduzimaju odgovarajuće mjere s ciljem efikasne zabrane produkcije i diseminacije materijala kojim se propagiraju krivična djela navedena u ovom protokolu.

Član 10.

1. Države članice preduzimaju sve neophodne korake za jačanje međunarodne saradnje kroz multilateralne, regionalne i bilateralne sporazume za sprečavanje, otkrivanje, istragu, sudsko gonjenje i kažnjavanje onih koji su odgovorni za djela koja se odnose na prodaju djece, dječiju prostituciju, dječiju pornografiju i dječiji seks turizam. Države članice takođe unapređuju međunarodnu saradnju i koordinaciju između svojih organa vlasti, državnih i međunarodnih nevladinih organizacija i međunarodnih organizacija.
2. Države članice unapređuju međunarodnu saradnju radi pružanja pomoći djeci-žrtvama u njihovom fizičkom i psihološkom oporavku, društvenoj reintegraciji i repatrijaciji.
3. Države članice unapređuju jačanje međunarodne saradnje u otklanjanju osnovnih uzroka kao što su siromaštvo i nerazvijenost, koji doprinose podložnosti djece na prodaju djece, dječiju prostituciju, dječiju pornografiju i dječiji seks turizam.
4. Države članice koje su u mogućnosti da to urade obezbjeđuju finansijsku, tehničku ili drugu pomoć kroz postojeće multilateralne, regionalne, bilateralne ili druge programe.

Član 11.

Nijedna odredba ovog protokola ne utiče ni na jednu odredbu koja više doprinosi ostvarivanju prava djeteta i koja može biti sadržana u:
(a) pravu države članice;
(b) međunarodnom pravu koje je na snazi u toj državi.

Član 12.

1. Svaka država članica, u roku od dvije godine nakon stupanja na snagu ovog protokola u toj državi članici, podnosi izvještaj Komitetu za prava djeteta, pružajući time sveobuhvatnu informaciju o mjerama koje je preduzela s ciljem provođenja odredaba ovog protokola.
2. Nakon podnošenja sveobuhvatnog izvještaja, svaka država članica uključuje u svoje izvještaje koje podnosi Komitetu za prava djeteta, u skladu sa članom 44. Konvencije, svaku dalju informaciju u vezi sa sprovođenjem ovog protokola. Ostale države članice Protokola podnose izvještaj svake pete godine.
3. Komitet za prava djeteta može zahtijevati od država članica dodatne informacije koje se odnose na sprovođenje ovog protokola.

Član 13.

1. Ovaj protokol je otvoren za potpisivanje svakoj državi koja je članica Konvencije ili koja je potpisala Konvenciju.
2. Ovaj protokol podliježe ratifikaciji i otvoren je za pristupanje svakoj državi koja je članica Konvencije ili je potpisala Konvenciju. Instrumenti o ratifikaciji ili pristupanju deponuju se kod generalnog sekretara Ujedinjenih nacija.

Član 14.

1. Ovaj protokol stupa na snagu tri mjeseca nakon deponovanja desetog instrumenta o ratifikaciji ili pristupanju.
2. Za svaku državu koja ratifikuje ovaj protokol ili mu pristupi nakon njegovog stupanja na snagu, ovaj protokol stupa na snagu mjesec dana od datuma kada ta država deponuje svoj instrument o ratifikaciji ili pristupanju.

Član 15.

1. Svaka država može otkazati ovaj protokol, u bilo koje vrijeme, pisanim saopštenjem upućenim generalnom sekretaru Ujedinjenih nacija, koji nakon toga obavještava ostale države članice Konvencije i sve države koje su potpisale Konvenciju. Otkaz stupa na snagu godinu dana od dana kada je generalni sekretar Ujedinjenih nacija primio to saopštenje.
2. Taj otkaz ne djeluje u smislu oslobađanja države članice od njenih obaveza u skladu sa ovim protokolom u odnosu na svako krivično djelo koje se desi prije datuma stupanja na snagu otkaza. Taj otkaz takođe ne sprečava ni u kom smislu nastavak razmatranja svakog pitanja koje je već u postupku razmatranja u Komitetu prije datuma stupanja na snagu otkaza.

Član 16.

1. Svaka država može predložiti amandman i dostaviti ga generalnom sekretaru Ujedinjenih nacija. generalni sekretar Ujedinjenih nacija potom prosljeđuje predloženi amandman državama članicama, sa zahtjevom da mu saopšte da li žele sazivanje Konferencije država članica radi razmatranja i glasanja o prijedlozima. Ukoliko se u roku od četiri mjeseca od datuma prijema tog saopštenja, najmanje jedna trećina država članica izjasni za održavanje Konferencije, generalni sekretar saziva Konferenciju pod okriljem Ujedinjenih nacija. Svaki amandman usvojen većinom glasova država članica koje su prisutne i koje glasaju na Konferenciji podnosi se na odobrenje Generalnoj skupštini.
2. Amandman usvojen u skladu sa stavom 1. ovog člana stupa na snagu kada ga odobri Generalna skupština Ujedinjenih nacija i prihvati dvotrećinska većina država članica.
3. Kad amandman stupi na snagu, obavezan je za sve one države članice koje su ga prihvatile, dok su ostale države članice i dalje vezane odredbama ovog protokola i svim amandmanima koje su ranije prihvatile.

Član 17.

1. Ovaj protokol, čiji su tekstovi na arapskom, kineskom, engleskom, francuskom, ruskom i španskom jeziku podjednako vjerodostojni, biće deponovan u arhivu Ujedinjenih nacija.
2. Generalni sekretar Ujedinjenih nacija dostaviće ovjerene kopije ovog protokola svim državama - članicama Konvencije i svim državama koje su potpisale Konvenciju.

Član 3.

Ova Odluka će biti objavljena u "Službenom glasniku BiH" na bosanskom, hrvatskom i srpskom jeziku i stupa na snagu danom objavljivanja.